Generalno bahati, iritantni i bezobrazni – pitali smo mlade što misle o ponašanju starijih u tramvajima
Pristojno je u tramvaju dignuti se starijoj osobi – nepisano je pravilo i dio bontona koji nam se odmalena usađuje. Dok većina tvrdi da upravo to i čini tijekom vožnje, prizor svađe umirovljenika/ica s mladima nerijetko je viđen u Zagrebu.
Zanimalo nas je zašto često dolazi do verbalnih i fizičkih okršaja između umirovljenih stanovnika i onih koji su tek u srednjoj školi ili na fakultetu. Kod umirovljenika i starijih osoba vlada opći stav da su mladi (pre)često na mobitelima, da se ne osvrću ili se ne žele ustati iz prkosa ili lijenosti. S druge strane, mladi imaju priče koje upućuju na to da nisu oni jedini krivci za ovakve incidente. Naime, stariji ljudi, sudeći po svemu što su nam ovi mladići i djevojke rekli, često nemaju razumijevanja niti pristojnosti, pa im se ustati često ne žele iz principa.
Vrebaju mjesto za sjesti
“Stariji u tramvaju uglavnom vrebaju mjesto za sjesti. Samo ako im se ustaneš iznimno su simpatični i dragi. Jednom sam imala poprilično neugodno iskustvo. U tramvaju je bila gužva i moja prijateljica je sjedila, ja sam stajala kraj nje. Nismo vidjele stariju ženu koja je tražila mjesto za sjesti. Pa je tako ona odlučila vikati kako smo mi mladi bezobrazni i neodgojeni. To je jedna ovako klasična priča iz tramvaja s isfrustriranom starijom gospođom.” Nina, 22
Zvuči pomalo subjektivno, no Nina dodaje kako su stariji ljudi uglavnom korektni i kako se ne može reći da svi viču kao gospođa. Ipak, takve situacije nisu rijetkost.
“Jako su bezobrazni ako im ne ustaneš odmah”
“Mislim da su jako bezobrazni ako im se ne ustaneš odmah. Kao da njima to mjesto pripada. Neki imaju više kulture pa se ustanu, neki malo manje pa se uopće ne ustanu. Ali iritantno je kad dođe netko stariji i samo stoji pored tebe – kao da ja čitam misli da on/ona želi sjest. Nije teško pitat, je l’ te gospojo…” Boris, 24
Mladi koje smo pitali da nam ispričaju svoja iskustva iz tramvaja različitih su stajališta, no slažu se oko jednoga – barem su jednom požalili što su se ustali starijoj osobi kako bi mogla sjesti.
“Uglavnom su vrlo pristojni i dobri te im s radošću prepustim svoje mjesto kako bi oni mogli odmoriti svoje nožice, iako tu i tamo naiđem na neku bezrazložno nadrkanu babu koja svoju lošu energiju prelijeva na ostale.” Filip, 22
Baka mu je rekla da je drag, ali nije odobrila njegove tetovaže
“Dignuo sam se nekoj baki da sjedne i ona mi je rekla kako sam baš drag mladić, ali da joj je žao što ću završiti u paklu jer imam tetovaže. Darovala mi je knjižicu psalama i krunicu.” Matko, 22
“Prijateljica i ja smo ušli u poluprazan tramvaj oko 11 ujutro, sjedili smo jedan nasuprot drugog i ponavljali za ispit, držali smo skripte i bilježnice na bedrima. U jednom trenutku starija žena koja je sjedila iza nas počinje urlikati pred svima i govori nam da smo nekulturni. Pitamo ju u čemu je stvar na što ona odgovora: ‘Trudnica je stajala do vas četiri tramvajske stanice i vi se niste ustali’. Primijetili smo mladu ženu, ali ne i da je bila trudna. Odgovaramo joj kako to ni po čemu niti ona ne može znati jer je žena bila mršava, a bilo je proljeće, skoro ljeto, tako da ni kaput nije mogao sakriti trbuh. Pitali smo zašto joj se ona nije ustala ili nas upozorila dok je žena još bila u tramvaju. Ona i dalje ludi i spominje kako je ona starija i ako se netko trebao ustati to smo mi. Mi objašnjavamo kako je tramvaj pun srednjoškolaca koji sjede i tipkaju po mobitelima dok se mi spremamo za ispit i mogla je nekog od njih zamoliti da se ustane ako je već primijetila da je ta, mršava ali navodno trudna žena, u velikim bolovima. Odgovara kako se na nama vidi da ne studiramo već samo koristimo te papire kako nas netko ne bi pitao da se ustanemo. Na to smo se već počeli smijati što ju je uzrujalo još više pa je počela bacati uvrede na osnovi izgleda – tetovaža koje oboje imamo i tu nam je bilo jasno kako je to bio njen problem od početka. Zamolili smo da nas ostavi da ponavljamo u miru, a ona je nastavila pričati o nama sebi u bradu dok nismo izašli iz tramvaja, vjerojatno i kasnije.” Dino, 22
“Nisam imao negativna iskustva. Može li se to uzeti kao pozitivno iskustvo?” Marin, 20
U vozilima javnoga prijevoza ključno je donijeti ispravan sud o tome tko “zaslužuje” sjesti. Kao i mladi, i starije osobe trebaju imati obzira za one kojima je, ponekad, teže nego njima. Mlad čovjek na kojeg viču u tramvaju možda je bolestan ili se loše osjeća, što treba uvijek imati na umu.
“Počinje me udarati kišobranom da se maknem s mjesta. Odgurujem je, ali ona je sve ljuća”
“Mislim da se osobe starije dobi ponašaju bahato u vozilima javnog prijevoza. Prije nekih tjedan, dva vidio sam dečka u autobusu na štakama. Sjeo se na invalidsko mjesto. Na jednoj od sljedećih stanica ulazi stariji gospodin. Bahatim glasom govori dečku da se ustane s mjesta, da on nije invalid i da on nema pravo ovdje sjediti. Naravno, iz pristojnosti mladić ustane, te stariji gospodin mrtav hladan sjeda na to mjesto. To je samo jedno od iskustva… Svaki dan ima ovakvih situacija….” Luka, 21
“Odlazim tramvajem na infektologiju u 8 ujutro primiti dozu antibiotika u infuziji zbog agresivnog streptokoka i teške upale sinusa. Ne mogu platiti taksi, auto nemam niti ga ima itko od mojih prijatelja. Imam temperaturu oko 38, kašljem, kišem, pušem nos, a lice mi je crveno zbog alergijske reakcije na prvi niz tableta koje sam primila na hitnoj dva dana prije. Izgledam vidno loše, ali ni to ne sprječava stariju ženu da me počne tjerati da se ustanem. Objašnjavam kako mi je loše i kako ne mogu stajati jer mi se vrti. Viče na mene kako lažem i traži od mene dokaze. Pred svima u tramvaju vadim otpusno pismo koje su mi dali na Svetom Duhu. Pitam ju zašto je potrebno da se ustanem baš ja, ako u tramvaju ima i mlađih od mene, a i zdravijih. Ne odgovara mi na pitanje. Počinje me udarati kišobranom da se maknem s mjesta. Odgurujem je, ali ona je sve ljuća. Tada u sliku upada stariji muškarac koji joj govori da prekine i da me pusti na miru. Nastavlja se svađati s njim, a mene pušta na miru.” Mirna, 22
Zaključak je – ima nas svakakvih. Netko će se ustati, a netko će ignorirati suputnika/icu kojem/joj je mjesto potrebno. Isto tako, u svakoj dobnoj skupini ljudi se razlikuju, te se svi mogu samo nadati obostranom razumijevanju i pristojnosti te imati obzira prema drugima.
Dida je pričao priču kako mora kući jer je zaboravio zube
“Ima onih koji su jako ponosni i ne dozvoljavaju da ih pometu godine, pa uvijek stoje i ne žele sjesti u tramvaju ni kad im se ustaneš, a ponekad se čak i uvrijede. Zatim postoje oni koji se u 8 ujutro guraju u tramvaj prije nego što su ljudi izašli van. Uvijek sam se pitao kud žure ti silni starci? I naposljetku imaš one koji bi pričali i s tobom podijelili svoju povijest bolesti, obiteljsko stablo, propale životne planove, karakterne crte djece svojeg nećaka. U najmanju je ruku njihovo ponašanje zanimljivo.” Duje, 22
“Jedan pijani dida išao je kući iz kafića i pričao jedno tri stanice s nekim. Tek sam onda skužio da je zapravo cijelo to vrijeme pričao sa mnom. Kada sam ga pitao gdje ide, rekao je da mora ići nazad kući jer je bio zaboravio zube. I stvarno nije imao zube. Inače se uvijek dignem starijima.” Karlo, 20
“Ulazi starica u tramvaj, nema nigdje mjesta pa dolazi do jednog studenta koji sjedi u pozadini tramvaja. Starica stane iznad njega, pročisti grlo i kaže: ‘Pristojnost je najveća ljudska vrlina – Karl Marx’. Student ni ne trepne, i dalje gleda kroz prozor. Starica ponovno: ‘Khm, pristojnost je najveća ljudska vrlina – Karl Marx’. Student se ni na to ne osvrne. Starica, već lagano agitirana, po treći put kaže: ‘Khm khm, pristojnost je najveća ljudska vrlina – Karl Marx.’ student podigne pogled prema njoj i kaže: ‘Odj*bi – Momo Kapor’.” Dino, 21
“Neki od njih se loše ponašaju, nema smisla generalizirati… Prva zgoda, dok sam išao u školu, negdje tamo 2008., neki starac me lupio štapom po nozi da mu se dignem, nije ništa pitao, znači samo je lupio – diži se! Jedna baba me tražila da joj se dignem iako je bilo praznih mjesta u tramvaju, al’ ona je htjela sjest baš na to di sam ja.” Mario, 23
