Thomas Cole je pisac i gerontolog koji se najviše bavi temama treće, ili kako je on naziva, četvrte dobi. Za Forbes je predstavio svoju novu knjigu “Zemlja staraca – Moja potraga za značenjem među starijima” u kojoj je intervjuirao muškarce u 80-im i 90-im godinama života. Što znači biti stariji muškarac, koje su im glavne brige i s kojim izazovima se susreću?
Foto: Unsplash
Pisac i gerontolog Thomas Cole za Forbes.com predstavio je svoju novu knjigu koja pruža uvid u živote muškaraca koji su u poznim godinama. Knjiga je zapravo serija intervjua s ljudima koji su u 80-im i 90-im godinama života, dobi koja je nekoć bila prava rijetkost, a danas postaje posve uobičajena.
Za starost se često kaže da se radi o trećoj dobi, no Cole ju naziva četvrtom dobi, a za početnu godinu uzima približno 80.:
“Četvrto doba je u povijesti bilo opisano kao crna rupa – prazan i zastrašujuć kulturni prostor koji je pun poricanja i straha. Ali četvrto doba također sadrži momente čiste zabave, cijenjenja ljepote, kao i moćnih religijskih i duhovnih iskustava, zajednice i lijepih obiteljskih trenutaka.
U svojoj knjizi pokušavam preuzeti taj prostor i naglasiti humanost muškaraca u četvrtoj dobi. Kako bi naučio što više o njima, intervjuirao sam 12 muškaraca u 80-im i 90-im godinama života, te istražio kako se oni nose s izazovima življenja dobre starosti”, piše Cole za Forbes.
Kako je razgovarao s njima, četiri velike teme ili pitanja su stalno dolazile na površinu:
- Jesam li i dalje muškarac?
- Jesam li i dalje bitan?
- Što je značenje mog života?
- Jesam li i dalje voljen?
U nastavku donosimo što je Cole zabilježio u svojoj knjizi.
Jesam li i dalje muškarac?
Autor napominje kako “muškost” nije prirodna kolekcija individualnih karakteristika nego jedna kulturalna priča, scenarij ili šablona po kojoj se muškarci ravnaju. Problem s tim konceptom je što on nestaje kada ostarite. Za većinu starijih nema jasnih ciljeva u društvu. Ne postoji jasna potreba za njima, kao što recimo postoji potreba za mlađim muškarcima u smislu radne snage. Umjesto toga, postoji samo utočište mirovine – mjesta koje je često označeno s nedostatkom materijalnih sredstava, prestiža i osobnog značenja.
Ne postoji “pravi” način pomirbe koncepta muškosti s fizičkim starenjem.
Jedan od intervjuiranih koji je ranije radio kao profesor na Harvardu kazao je kako se on u starosti okreće tradicionalno “ženskim” karakteristikama: brigom za svoje bližnje, emocijama i vrednovanjem društvenih veza s drugim ljudima. Taj put otvara vrata “kreativnim” aktivnostima umjesto da se fokusira na tradicionalni koncept muškosti.
Drugi intervjuirani koji je život proveo kao fizioterapeut odgovorio je da biti muškarac znači nastaviti se baviti svojim poslom, ali i time da mora ostati “jak”. Tako je on i u poznim godinama odlazio u teretanu i radio na svojoj fizičkoj snazi.
Treći intervjuirani, filozof, kazao je kako se u starosti polako prestao smatrati muškarcem u tradicionalnom smislu, radije se fokusirao na sebe kao na – osobu.
Jesam li i dalje bitan?
U prošlosti su muškarci živjeli kraće, a radili su do kraja svojih života. Institut mirovine je to promijenio. Sada se umirovljenici, često u nezgodnom materijalnom položaju, osjećaju marginaliziranima ili nevidljivima. Rad im je pružao samopouzdanje koje u mirovini kreće drastično opadati, a u nekim slučajevima otvara vrata depresiji.
Kada je muškarac ovisan o drugima i ne može samostalno funkcionirati, pitanje je li i dalje bitan postaje od velike važnosti.
“Izazov o tomu da ostanete relevantni je zapravo izazov o tomu jeste li i dalje spremni učiti nove stvari, stvarati nove stvari, biti aktivni s drugim ljudima i raditi pozitivne promijene u životima vaših bližnjih”, piše Cole.
Jedan od intervjuiranih kazao je kako mu je važno “biti potreban”, donositi odluke ili funkcionirati poput nekog mudrog savjetnika.
Drugi ljudi s kojima je pričao ovo su pitanje povezivali s količinom posla koje mogu obaviti – ako nema posla, oni su se osjećali kao da su u egzistencijalnoj krizi.
Što je značenje mog života?
Jedan od glavnih zadataka u “četvrtoj” dobi je pomiriti se sa sobom i pronaći smisao u svom životu. Intervjuirani su često govorili kako je značenje usko povezano s ljubavlju i moralom.
“Pitanja poput ‘jesam li živio dobar život?’ i ‘jesam li živio u skladu sa svojim očekivanjima, očekivanjima moje obitelji, vjere i zajednice?’ su važna i na njih morate naći odgovore”, tvrdi autor.
Ispitanici su tvrdili da moraju vjerovati u smisao života usprkos starenju, bolesti i skoroj smrti. Jedan od načina je promatrati svoj život kao kariku u lancu svojih predaka i potomaka. Zavirite u živote vaših predaka i od tamo crpite snagu, a u životima vaših potomaka pronađite radost, napominje autor.
Jesam li i dalje voljen?
Ljubav može značiti mnoge stvari, napominje autor. Nije rijedak slučaj da se ljudi u poznim godinama okreću duhovnosti i vjeri gdje je ljubav često u fokusu.
Ne mora to biti ni klasična ljubav u romantičnom smislu, nego i obiteljska i prijateljska ljubav.
Intervjuirani su često spominjali kako su im najbolji potezi tijekom života bili održavanje prijateljstava s partnerima, obitelji, prijateljima, pa čak i susjedima. Međutim, čak i ako svi ti elementi postoje, morate ih osvijestiti kako bi oni u kontekstu starosti imali smisla i ispunili svoju svrhu.
