Fizičar odgovorio Maji Vehovec na njenih 10 razloga zašto neće potpisati za referendum
Ako je prilikom donošenja mirovinske reforme u Hrvatskoj izostao dijalog između socijalnih partnera i Vlade, on barem postoji u znanstvenoj zajednici. Doktorica ekonomije Maja Vehovec nedavno je iznijela svojih deset razloga zašto neće dati svoj potpis za inicijativu ’67 je previše’, a odgovor stiže od poznatog fizičara Saše Cecija, koji radi na Institutu Ruđer Bošković.
Foto: Saša Ceci | Youtube screenshot
Poznati fizičar i popularizator znanosti Saša Ceci, inače i član Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, odgovorio je ekonomistici Maji Vehovec na njenih deset argumenata zašto neće podržati referendumsku inicijativu ’67 je previše’.
Vehovec je u deset točaka obrazložila svoje stavove, dok je Ceci ulazio u polemiku s onim što je smatrao problematičnim. Status Saše Cecija prenosimo u cijelosti:
“Maja Vehovec je na fejsu napisala svojih deset razloga zašto je protiv referenduma i dosta medija je to prenijelo. Na njen post sam napisao odgovor pa ako nekog zanima eto ga ovdje:
1. O paroli ’67 je previše’
Maja: “Referendum se vodi pod parolom «67 je previše». Taj je uvjet već na snazi iz doba SDP-ove Vlade i ova ga je Vlada zadržala. (…)”
Saša: “Parola “67 je previše” je izabrana jer je to promjena koju najviše ljudi zna iz ove reforme pa je logično da se odabralo nešto s time. Možda je veći je problem s 41 godinom staža kojeg će mnogima biti nemoguće skupiti u našoj zemlji pa će biti jače penalizirani kad više neće moći raditi a još neće imati 67. No i 67 je veliki problem jer niti jedna EU druga zemlja koja ima tako kratak očekivani životni vijek nije pomakla dob umirovljenja iznad 65 (neki još nemaju ni 65).”
2. EU kampanja i politički poeni
Maja: “Sindikati ‘mudro’ koriste EU parlamentarne izbore sakupljajući poene za sebe. (…)”
Saša: “Koje poene dobiva sindikat u predizbornoj kampanji za EU izbore? Koliko vidimi na ovom referendumu samo političke stranke skupljaju poene (ilitiga simpatije ljudi za koje misle da su im istomišljenici) pa sad SDP potpisuje, a vidim tu se skuplja za ove što ne vole sindikate. Super. Koji politički poen treba Severu? Koji treba Ribiću? Za što? Eutropske izbore? S obzirom na stalno pljuvanje i laži koje mediji sustavno objavljuju o djelovanju sindikata i njihovih čelnika (zadnjih pet-šest godina tome osobno svjedočim i zgrožen sam time što sam vidio) – svi ti ljudi koji vode sindikate čak i kad bi htjeli izaći na izbore, nitko ne bi glasao za njih. I oni to dobro znaju. I rade ono što se od njih očekuje – kad se predloži ovakva reforma, pokušaju je popraviti. A ako to nikako ne ide, pokušaju je spriječiti svim legitimnim sredstvima. Ovo je jedno od njih. Koincidencija s EU izborima nije skroz nevažna, ali nije ni bitna. Da je reforma išla prošle godine, inicijativa bi išla prošle godine.”
3. Priče o razumu i emocijama
Maja: “Građani su mobilizirani za referendum da potpisuju o nečemu o čemu odlučuju emocijama, a ne raciom. Svaki potpis čovjeka starijeg od 53 godine na potpisnoj listi je potpis koji racionalno njima ne odgovara te potkopavaju veća sada vlastite niske mirovine, ali to ne znaju, jer mirovinska pismenost općenito nije u Hrvatskoj razvijena. “
Saša: “Priče o raciju i emocijama čujem svaki put kad netko bira nešto što se meni ne sviđa. Onda je on emocionalan, a ja sam racionalan. Mi znamo da ljudi imaju osjećaj za nepravdu. Imaju ga i mnoge životinje. U slobodnim demokratskim sustavima ljudi biraju po tom osjećaju – ne biraju uvijek ono što je najbolje za njih, ali kad vide da nešto nije u redu, pokušaju to spriječiti. Ovo je taj slučaj. I zato je prirodno da ljudi iznad 53 godine potpisuju. Žele pomoći. Kod ljudi je naravno problem da ako mediji ne rade svoj posao (a kod nas gotovo u pravilu ne rade) i ako su političiari zlonamjerni (a kod nas gotovo u pravilu jesu) dogodit će se određene manipulacije. Oni kojima ljudi vjeruju mogu to povjerenje izigrati i proširiti moralnu paniku (to se dogodilo kod referenduma o braku). Nije zato problem što biramo emocijama – neke od najvažnijih stvari u životu izabrali smo tako. Ključno je pitanje koliko smo dobro informirani o najvažnijim aspektima situacije o kojoj donosimo odluku. Pitanje je informacija, ali još više je pitanje povjerenja. Nažalost, ova vlada ga je izgubila. (Što je meni jako žao jer mislim da je Plenković puno bolji izbor za RH i od Karamarka i od Milanovića, ali i od Bernardića. Nisam nikad glasao za HDZ, niti namjeravam, ali ovo mi se čini prilično očito.)”
4. Dlaka u jajetu
Maja: “Referendum ne podržavam ni zbog toga, jer su sindikati sami izjavili da je referendum osveta Vladi zbog ne uvažavanja u pregovorima oko Zakona o mirovinskom osiguranju. (…)”
Saša: “Kad ljudi nešto ne podržavaju onda traže dlaku u jajetu, samo da mogu pronaći opravdanje za to svoje nepodržavanje. Ovo s “osvetom” ću staviti u taj koš i neću komentirati dalje. (Racionalna osoba razumije da ako se jedna strana isključi iz izrade zakona koji je se tiču, a sindikati kao predstavnici radnika su prirodno uključeni u sve zakone povezane s radom i mirovinskim sustavom, da će morati koristiti druge načine da utječe na taj zakon. Nije, dakle, osveta nego procedura. A ljude valjda treba informirati i o tome da jedna od strana ne poštuje dobre demokratske običaje.)”
5. Demokratsko pravo odlučivanja
Maja: “Ne podržavam referendum ni zbog toga što većina građana zapravo ne zna za što glasa, jer nisu svi internetski ni pravno pismeni pa izmjene zakona ne trebaju razumjeti, a kampanja se vodi pod nazivom “67 je previše”. (…)”
Saša: “Ljudi imaju demokratsko pravo i slobodu da potpišu što žele. Ako osjećaju da nešto nije u redu imaju to pravo iskazati. Jesu li informirani ili samo ljuti ili oboje, ne znam. Znam da su mi neki u ponedjeljak pokupili brošure sa štanda i rekli da će razmisliti. Pa su došli u utorak i potpisali. Neki bi samo došli i rekli da su gledali onu reklamu i da su zgroženi time i da gdje mogu potpisati protiv toga. Ako dovoljno ljudi u zemlji smatra da to nije u redu, OK je da se napravi jedna od dvije stvari – da vlada (kao što je skoro svaki put do sada napravila) povuče svoj prijedlog zakona / reforme, ili da se dogodi referendum prije kojeg će i jedna i druga strana imati dovoljno vremena da argumentira svoje prijedloge. Ako se i ništa ne dogodi (ne prikupi se dovoljno potpisa) ipak će se o ovoj reformi puno više razgovarati u medijima i na raznim tribinama i ljudi će biti bolje informirani, a javna rasprava će se moći kvalitetnije (ili barem informiranije) provoditi. Mislim, neće moći prolaziti baš sve najjednostavnije manipulacije i muljaže. Ljudi će moći postavljati kvalitetna pitanja, a mediji će imati materijala i tema (ali i zainteresiranih čitatelja i gledatelja, a onda i motivacije) za malo dublje čačkanje po tome.”
6. Pirova pobjeda
Maja: “Pobjeda Sindikata bi bila zapravo Pirova pobjeda, jer postoje samo tri načina da se kontingentu radne snage poveća kapacitet u slučaju starenja stanovništva. Jedan je podizanje produktivnosti, drugi je uvoz radne snage, a tre2ći je produljenje radnog vijeka. (…)”
Saša: “Pobjeda sindikata se može ostvariti tako da sindikat izgubi, ali javnost i mediji čačkaju dalje i reforma na kraju bude kvalitetnija, ili tako da Vlada povuče ovakvu reformu i predloži neku bolju, ili tako da sindikatu prođe referendum i ostvare se svi zahtjevi koji su tamo navedeni, što bi u konačnici trebalo osigurati da sljedeće mirovinske reforme budu pametnije i poštenije prema građanima. Zato je govoriti o nekakvim Pirovim pobjedama promašeno. A u stvarima koje si navela kao najvažnije probleme nije naveden jedini od tih ogromnih problema na koji realno možemo kratkoročno utjecati (i koji nas je dosad jezivo unazadio) a to je taj famozni drugi stup. Ideja da se u reformi kažnjava nove umirovljenike zato što smo popušili emotivnu priču o “našem” novcu (koji je naš jer smo ga oteli iz mirovinsnkog fonda, a kad ga tamo fali, država nek se zadužuje – tko nju šiša, bitno da ja imam “svoj” novac) mi je nevjerojatno neodgovorna. Ali, eto, svatko ima svoj pogled na neodgovornost i neozbiljnost i štetočinstvo. Zato je valjda dobro da imamo demokratsko odlučivanje.”
7. O zahtjevu manje penalizacije
Maja: “Ne podržavam referendum i zbog toga, jer u predloženim izmjenama zakona predlažu smanjenje penalizacije s mjesečnih 0,3% na 0,2% bez prethodnih izračuna. To su predložili napamet, a u međuvremenu traže da im taj prijedlog stručnjaci potvrde. Zašto su žurili? Zbog EU parlamentarnih izbora. (…)”
Saša: “Dijelom se slažem. Vlada predlaže povećanje penalizacije, sindikati se tome protive. S obzirom na stanje gospodarstva i sposobnosti dalekosežnih predviđanja, svaki broj je izvučen iz prsta. Ti vidiš da je brzina zbog izbora jer vidiš neke političke poene u tome za sindikate. Ja ništa od toga ne vidim. Vidim samo da je tajming odredila Vlada i logično mi je da sindikati nemaju beskrajno vremena za pripremiti sve što bi bilo dobro pripremiti.”
8. O problemima u svijetu rada
Maja: “Argumenti da neke struke i radna mjesta jednostavno ne mogu izdržati do 67 godina starosti potpuno stoje. To se rješava beneficiranim stažem i organizacijskom politikom koja je vani prisutna, a u Hrvatskoj zanemarena. Stariji radnici se ne bacaju na ulicu. Oni su stvarali i doprinosili vrijednosti i reputaciji firmi, imaju znanja i iskustva te se sele na druga radna mjesta koja su fizički manje zahtjevna. Firme bez dobre sinergije mlađih i starijih radnika nerazumno se odriču vrijednosti koja takva sinergija pruža.”
Saša: “Potpuno se slažem s tobom. No situacija je takva da se to ne kod nas događa tako, što i sama vidiš i znaš. Reforma mirovinskog sustava nije plan za neki udžbenički model, učenički projekt, nego za stvaran svijet. Stvaran svijet se sastoji od živih ljudi i sindikati njima u njihovim stvarnim situacijama žele pomoći.”
9. O tajmingu referenduma
Maja: “Smatram da su sva pitanja u prijedlogu Sindikata relevantna i da su oni trebali biti sudionici ozbiljnih diskusija u pripremi Zakona, no ne podržavam referendum u vrijeme EU parlamentarnih izbora s osnovnim moto dobne granice za odlazak u mirovinu (koja se još može tako reći još deset puta mijenjati do 2033.). (…)”
Saša: “Ako te se ignorira tamo gdje možeš u značajnoj mjeri konstruktivno doprinijeti nečemu, a tvoj posao je da paziš da stvari budu kako treba za ljude, onda je ovaj korak sasvim logičan. A tajming nije odredio sindikat nego, kao što sam već više puta naglasio, Vlada.”
10. Neka druga rješenja
Maja: “Da bi se produljio radni vijek nije samo dovoljno postaviti novu dobnu granicu. To je relativno najlakše. Potrebno je vratiti dostojanstvo i poštovanje svih radnika, pa tako i starijih radnika, što je uništeno nizom loših politika prethodnih Vlada, od kojih najveću odgovornost nosi HDZ, jer su jednostavno najviše puta bili na vlasti, a i SDP koji kad je imao prilika, slabo ih je iskoristio. Politike nepravednog tjeranja radnika u mirovinu i obezvređivanje uloge starijih radnika u društvu došlo je na naplatu. Mi se godinama teško oporavljamo i zato će ova sindikalna kampanja biti najvjerojatnije uspješna, ali za Hrvatsku će biti mudra samo ako se podigne društvena svijesti o tome da je rad, dostojanstveni rad, jedan od najvažnijih motora rasta i napretka bez obzira je li to do 65., 66. ili 67. godine starosti.”
Saša: “Slažem se.”
