Evo zašto u karlovačkom Domu za starije najvjerojatnije neće doći do zaraze
Ministarstvo socijalne politike preporučilo je domovima za starije da rad organiziraju na model tzv. “radne izolacije”. To znači da se radnici podijele u dvije skupine ili dvije smjene. Jedna smjena živi i radi u samom domu tjedan dana, nakon čega se testiraju i rade zamjenu s drugom smjenom. Pitali smo Ministarstvo koliko domova je prešlo na takav način rada, a mi smo pronašli samo jedan. Ovo je njihova priča.
Foto: Karlovački Dom za starije i nemoćne “Sv. Antun” | domsvantun.hr
Ministarstvo socijalne politike domovima za starije preporučilo je sljedeći način rada: organizirati turnusni rad u radnoj izolaciji na način da zaposlenici rade u sedmodnevnim ili četrnaestodnevnim smjenama za vrijeme kojih rade i žive s korisnicima u domu. Nakon jednog turnusa od sedam dana, svi oni se testiraju, baš kao i druga smjena (koja boravi kod kuće), a zatim se mijenjaju.
Tako maksimalno štite korisnike, budući da zaposlenici nakon svojih osam sati smjene ne idu kućama, pa je smanjen rizik da virus negdje pokupe, a potom ga unesu u dom. Ministarstvo socijalne politike pitali smo koliko se domova prebacilo na ovakav način rada, a njihov odgovor ćemo objaviti kad ga dobijemo. U međuvremenu, pronašli smo jedan dom za starije koji se prebacio na takav režim rada -radi se o karlovačkom Domu za starije i nemoćne “Sv. Antun”, a ravnateljica Štefica Ljubić Mlinac nam je opisala kako su to izveli.
Puno truda ide u organizaciju
“Sv. Antun” u ovom trenutku ima 217 korisnika, a radnici su se podijelili u dvije smjene s 35 zaposlenika. Prva smjena je svoju “stražu” preuzela u ponedjeljak 20. travnja, a 27. travnja će se zamijeniti s drugom grupom radnika. Prije toga, svi zaposlenici će se sutra u subotu testirati na koronavirus, a rezultati bi trebali biti poznati u nedjelju. Ako su rezultati testa negativni, prva smjena ide kući na odmor, a druga preuzima “stražu”.
“Moram prije svega pohvaliti Karlovačku županiju, stožer civilne zaštite, naše Ministarstvo, čak i gradski vrtić jer su nam dali svoja dva radnika. Svi oni su nam pomogli da ovo ostvarimo, bilo kroz donaciju zaštitne opreme, kreveta ili logističke pomoći. Krevete smo za radnike rasporedili u domu, neki spavaju u knjižnici, neki u svojim uredima.”, govori nam ravnateljica Štefica Ljubić Mlinac.
Velik broj domova za starije nije se mogao prebaciti na ovakvu organizaciju rada, a ravnateljica Ljubić Mlinac nam je rekla kako se sve to moralo koordinirati sa županijom, županijskim stožerom civilne zaštite, Ministarstvom. Kao primjer organizacije u detalj nam je navela poseban protokol dostave hrane korisnicima doma koji ne stanuju u samom Domu, ali koriste usluge. Taj posao inače obavljaju zaposlenici, ali kako bi smanjili nepotrebne izlaske i odlaske na druge adrese, smislili su epidemiološki plan dostave pripremljene hrane uz pomoć županije. Primopredaja se odvija na način da se ljudi iz doma praktički ne vide s ljudima koji pokupe hranu i nose ju dalje u dostavu, a sve je u cilju zaštite korisnika. Tu su im u logističkoj podršci uskočili djelatnici županije i gradskog vrtića.
“Oni su nam nešto poput “vanjskih radnika”. Oni s našim automobilima prenose ručkove koje mi skuhamo do domaćinstava. Tada i korisnicima slože popis što treba kupiti, koje lijekove im treba dostaviti”, kaže Ljubić Mlinac.
Možda je ovo naizgled banalan i mali detalj, no ravnateljica nam govori kako je najveći izazov bio prilagoditi sve te male detalje u kratkom roku da sve bude onako kako epidemiolozi kažu. Ipak, sve ove mjere zaštite su ovdje kako virus ne bi zarazio korisnike.
Kako je umirovljenicima?
I dok su umirovljenici sretni jer su njegovatelji, sestre i socijalni radnici s njima 24/7, ravnateljica Ljubić Mlinac govori kako ni oni nisu posve imuni na ovu situaciju. Mjere zabrane posjeta su skoro dva mjeseca na snazi, a posljednje preporuke im zabranjuju stvari poput šetnje u kvartu. Po svjež zrak odlaze u dvorište, ali dalje od toga ne smiju.
“Što se tiče naše radne izolacije, mogu vam reći da su oni zadovoljni, barem što se tiče nas djelatnika. Osjećaju da imaju veću sigurnost jer smo im pri ruci 24/7. Baš mi je jučer jedna korisnica rekla da njoj to izlgeda solidarno, a onda mi je u šali dobacila da ćemo “mi sada vidjeti kako je to živjeti u zatvoru”.
S druge strane, moram priznati da im sve teže pada ovaj boravak u zatvorenom. Jer oni su već dugo zatvoreni, stvarno im je dugo. Izađu u dvorište, socijalna radnica je s njima, ali nije to to”, kazala nam je.
Pitali smo ju što je sa zaposlenicima, oni su se u manje od tjedan dana prebacili s nekog “običnog” režima rada na radnu izolaciju. Radno vrijeme uobičajeno iznosi 8 sati, a oni sada imaju radno vrijeme od 168 sati:
“Pa nitko od nas nije prije ovoga imao krevete u uredu (smijeh). Gledajte, neuobičajeno je. Miješaju se te emocije, ovo nije samo poslovna promjena nego se svim radnicima promijenio i život. Prva smjena je skoro gotova, ljudima nedostaju obične stvari poput spavanja u svom krevetu. Normalno je da svi čekaju da odu na zaslužen odmor.
S druge strane, radna atmosfera je dobra, sve što smo zamislili možemo provesti. Posao se mora odraditi, nemamo netrpeljivosti. Ja radim i s jednom i s drugom grupom jer želim biti prisutna. Od srijede do danas navečer sam s prvom grupom, a onda idem s drugom grupom od ponedjeljka do srijede”, kazala je.
