Država nas potiče da radimo i nakon 65-e, ali odluku i dalje prepušta poslodavcu!
Dio radnika želio bi nastaviti radni odnos i nakon gornje dobne granice za umirovljenje od 65 godina. Dapače, država nas na to potiče pa ipak zadnju riječ zakonski prepušta poslodavcu. Naime, koliko god bismo mi željeli nastaviti raditi još godinama, ne možemo osim ako nas na tom poslu ne žele zadržati. Takav slučaj je i jedne 63-godišnje znanstvenice koju zanima kakve će joj biti opcije kada 2023. godine napuni zakonsku dob za mirovinu.
Ilustracija: Pixabay
“Budući da sam znanstvenica i volim svoj posao, voljela bih ostati u radnom odnosu i nakon napunjenih 65 godina. Zanima me koje su mogućnosti da se to obistini, bilo da se mirovina odgodi ili da se primijeni sistem pola u mirovini, a pola u radnom odnosu.
Uključuju li sve opcije dobru volju poslodavca da zadrži radnika, ili postoji način da radnik samostalno odluči ostati, bez odobrenja poslodavca? Ima, naime, poslodavaca koji a priori odbijaju da radnik ostane dulje, bez posebnog obrazloženja, osim što se pozivaju na zakonske odredbe o prestanku rada sa 65 godina” – požalila nam se jedna 63-godišnja znanstvenica.
Ako se poslodavac i radnik ne dogovore drugačije
Radniku koji napuni 65 godina te u tom trenutku ima petnaest godina mirovinskog staža, ugovor o radu prestaje po sili zakona, ako se poslodavac i radnik drugačije ne dogovore. Upravo u ovom potonjem leži problem, jer sve i da radnik želi nastaviti raditi na svom radnom mjestu, za što ima zakonsku mogućnost, on to ne može učiniti ukoliko ga poslodavac ne želi zadržati.
To znači da zaposlenik sa 65 godina ne mora ići u mirovinu, odnosno ta činjenica može, ali i ne mora, biti razlog za prestanak ugovora o radu. Naime, poslodavac bi na taj dan trebao obavijestiti radnika da mu je ugovor po sili zakona prestao i da više ne mora dolaziti na posao. Istu obavijest može dati i radnik poslodavcu. Također, radni odnos može se i nastaviti nakon tog datuma bilo sklapanjem novog ugovora o radu ili nastavkom rada uz isplatu plaće.
Opcija je i odlazak u mirovinu i sklapanje ugovora o radu na pola radnog vremena s tim ili nekim drugim poslodavcem uz zadržavanje isplate cijele mirovine. Naravno, volja poslodavca je i ovdje ključna, a upravo dobar dio znanstvenika nastavlja raditi po ovom sistemu.
Država treba omogućiti rad nakon 65. i bez dozvole poslodavca
Država potiče dulji ostanak na tržištu rada, rad nakon 65. godine i odlazak u mirovinu sa 40 i više godina staža. No, sami radnici u svemu tomu nemaju zadnju riječ. Nakon što je Vlada odustala od 67 godina kao uvjeta za mirovinu, najavljene izmjene i dopune Zakona o radu trebale bi ići u smjeru da će svi oni koji žele raditi i nakon 65. godine života to i moći bez posebne dozvole poslodavca.
Zakonom bi trebala biti utvrđena tek gornja dobna granica za rad nakon 65., a nakon koje bi ostanak u radnom odnosu ovisio o dodatnom dogovoru poslodavca s radnikom. Radniku koji želi ostati raditi nakon 65. godine, a poslodavac nema potrebu za njim, trebao bi mu isplatiti otpremninu za godine koje je još mogao provesti na poslu.
“Jedna od izlika “tjeranja” nas iskusnih znanstvenika vjerojatno je i to da kočimo mlade snage. No, kao što znamo, mladi masovno odlaze van i sve je veći omjer umirovljenika u odnosu na radne ljude. Zar ne bi bilo bolje da nama, koji želimo i možemo raditi dulje, omoguće ostanak u svijetu rada još nekoliko godina?” – pita naša znanstvenica.
Napominje i da bi bilo fer da država i na ovaj način omogući radnicima da dosegnu 40 i više godina radnog staža, jer mnogi to do 65. godine neće uspjeti postići, a o tom faktoru im ipak ovisi visina mirovine.
