Drugi mirovinski stup: Milijarde kuna koje bi nas mogle izvući iz krize?
Jedni ga žele ukinuti, drugi ga žele jačati. Rasprava o drugom mirovinskom stupu traje otkako je uveden prije 18 godina. Pitanje se iznova otvorilo u krizi kao mogućnost spasa, no stručnjaci tvrde da u njega ne treba dirati, jer bi država taj novac brzo potrošila na krpanje proračunskih rupa, a posljedice za buduće umirovljenike ostale bi dugotrajne.
Gospodarska kriza uzrokovana koronavirusom navela je već neke zemlje da spas potraže u mirovinskoj ušteđevini građana koja se nalazi u drugom stupu. Druge su ga pretvorile u dobrovoljni oblik štednje za starost. Kod nas se on ipak neće dirati, iako zasad umirovljenicima još ne donosi znatno veće mirovine.
U drugi stup uplaćujemo samo za sebe
Uplata od pet posto premalena je, pogotovo jer ona još uvijek nikomu nije obuhvatila cijeli radni vijek. Zato bi se ušteda iz drugog stupa trebala najviše isplatiti našoj djeci i unucima jednom kada odu u mirovinu. Njihovim radom isplaćuju se naše mirovine danas kroz uplate od 15 posto u prvi stup, dok bi njihove trebale biti osigurane na jednak način, uz podebljanje iz drugog, nekima i trećeg dobrovoljnog stupa ako su imali uopće otkuda izdvajati.
Hrvatska, smatraju stručnjaci, zato ne bi trebala posezati za “kesom” u kojoj se trenutno nalazi oko 115 milijardi kuna uplata od dva milijuna građana.
“Mirovinska reforma je možda i jedina prava reforma koju smo proveli otkako smo postali samostalna država. Osnovni problem kod prvog mirovinskog stupa je slaba povezanost između uplaćenih doprinosa i mirovina. Prvi stup se temelji na međugeneracijskoj solidarnosti, što zapravo znači da oni koji sada rade i plaćaju doprinose uplaćuju novac za isplatu mirovina svojim roditeljima, a ne za sebe. S druge strane, u drugi stup uplaćujemo za sebe i od toga ćemo imati koristi kada odemo u mirovinu” – kaže za Index Predrag Bejaković iz Instituta za javne financije.
Ukidanje drugog stupa, smatra, kratkoročno bi možda pokrpalo proračunske rupe, ali otvorilo bi pitanje od čega će živjeti budući umirovljenici.
Država bi taj novac potrošila za šest mjeseci?
“Ako bi se drugi stup ukinuo i priključio prvom stupu, država bi taj novac vjerojatno potrošila za šest mjeseci. Nitko ne zna kako bi se financirale mirovine za one koji će za, primjerice, 20 godina otići u mirovinu” – ističe Bejaković.
Danijel Nestić s Ekonomskog instituta ističe da bi zadiranje u drugi stup značilo manje mirovine za buduće umirovljenike te u mirovinskim fondovima vidi jedne od najznačajnijih ulagača.
“Naš sustav drugog mirovinskog stupa dobro funkcionira. Čak smatram da bi ga trebalo i ojačati. Mirovinskim bi fondovima trebalo, primjerice, dati veće mogućnosti ulaganja u infrastrukturne projekte i više ih uključiti u privatizaciju. Naravno, to moraju biti isplativi projekti od kojih će koristi imati članovi fondova” – kazao je za Index Nestić.