Dolac: “Više je ljudi koji pogledaju cijene, okrenu se i odu, nego onih koji kupe”
Posjetili smo žilu kucavicu Zagreba, tržnicu Dolac. Iako je bilo sunčano jutro uz ugodnu temperaturu, osjetio se manjak ljudi, kao i prodavača. Kupci i prodavači iznijeli su svoja mišljenja koja bi se mogla svesti pod zajednički nazivnik, a to je problem inflacije te neizvjesnost koju ona donosi.
Većina stanovništva žali se na visoke cijene i nemogućnost tipičnog življenja. Svjedočanstva kako prodavača tako i kupaca na tržnicama idu tome u prilog. Posjetili smo kultnu zagrebačku tržnicu Dolac, jednu od još rijetkih stupova istinskog, purgerskog šarma te doznali zanimljive činjenice.
“Teško je i starijim prodavačima i starijim kupcima”
Na samom ulazu u Dolac naišli smo na gospođu Ivku Kuretić (72) koja nas je srdačno dočekala. Istaknula je postojanje nekoliko različitih, ali povezanih problema koji muče kako Dolac tako i prodavače te kupce.
“Danas ima puno manje kupaca nego prije. Ljudi se bune kako nemaju novaca te loše reagiraju kada dignemo cijenu za kunu, dvije, tri. Većina nas je za pet kuna digla cijene. Više je ljudi koji dođu, pogledaju cijene, okrenu se i odu dalje nego onih koji se odluče kupiti. Svi se žale, teško je kako nama starijim prodavačima tako i starijim kupcima, a to nikoga nije briga.
Prije sam do 11 sati znala prodati sve proizvode ili bar većinu, a sada ni do 15 sati ne mogu skoro ništa prodati. Danas sam stigla u pola osam s kolegicom, bilo je par ljudi i onda nigdje nikoga. Plac se ispraznio, sve je prazno, petkom zna biti malo više ljudi, ali ostale dane ima malo kupaca“, ispričala nam je prodavačica sira na zagrebačkom Dolcu, gospođa Ivka.
Na to se nadovezao i kupac Dubravo Haberle (61).
“Ja sam vam tu domaći i nema vam pravila, nekada zna biti prekrasan dan, a ljudi niotkud. Krivi su veliki trgovački centri. Jedna samohrana majka na primjer koja spaja kraj s krajem da svojoj djeci omogući dostojan život će radije otići u neki trgovački centar i kupiti manje kvalitetnije, ali jeftinije namirnice i to nije za zamjeriti. Nisu „mali ljudi“ krivi za stanje u kojem se nalazimo“, priča nam gospodin Dubravko.
“Cijene su umjerene, čak i jeftine”
Rast cijena ne pogađa sve na isti način. Postoje oni kojima povećanje cijena ne predstavlja problem te si mogu priuštiti sve ono što su si mogli priuštiti i prije porasta.
„Mislim da je Dolac najbolji plac u Zagrebu, ponuda je vrlo bogata, a cijene su uvijek umjerene, čak i jeftine, rekla bih. Prodavači su izuzetno srdačni i zato ću se stalno vraćati na Dolac“, ispričala je umirovljenica Barišić (75).
No, s njom se ne slaže 69-godišnja umirovljenica koja je željela ostati anonimna. Istaknula je kako danas može kupiti puno manje i da mora dobro razmisliti koje namirnice će si taj dan i mjesec priuštiti. Prije ako je htjela kupiti pet namirnica mogla je bez problema, a danas od tih pet mora razmisliti koje dvije do tri će si moći priuštiti.
Dolac propada, a ljudi su prije kupovali što im se svidi
S obzirom na to da naša gospođa Ivka s početka priče ima 40 godina iskustva prodavanja na Dolcu, istaknula je još jedan problem koji se tek s odmakom od nekoliko desetljeća može primijetiti.
“Dođu tu i tamo novinari, pitaju nas za mišljenje, ali ostale uopće nije briga ni za starije inače ni to što Dolac naočigled propada nama svima pred očima. Ljudi su prije 30, 40 godina više kupovali, nisu pitali za cijenu, došli su i kupili od koga su što htjeli, a plac je bio krcat, bilo ga je lijepo za vidjeti, za razliku od danas”, zaključila je gospođa Ivka.
Usputna prolaznica se nadovezala te je istaknula kako ljudi imaju manje novca, a cijene nerealno rastu te kako je pitanje vremena koliko će, pogotovo oni stariji, još imati strpljenja za preživjeti teške dane jer tvrdi kako je teških dana bilo već previše.