“Prvi je dan darivanja krvi. U predvorju ambulante nekoliko grupa ljudi. Muškaraca i žena. Govori se o onima što su u sobi gdje daju krv. Netko se smije, netko ozbiljno priča. Otvaraju se vrata u koja odjednom upriješe poglede svi iz hodnika. ‘Slijedeći molimo’- reče sestra.”
Darivanje krvi dobrovoljno je, besplatno, solidarno i anonimno Foto: Pixabay
Umirovljeničke godine doživjelo je dobrovoljno darivanje krvi u Hrvatskoj. Naime, na današnji dan 1953. godine održana je prva akcija u organizaciji Crvenog križa. Krv se prvi put davala u nekadašnjoj tvornici Željezara Sisak. Upravo se 25. listopada, točno 65 godina nakon tog dagađaja, obilježava, a kako drugačije nego još jednom akcijom.
Dvostruko više žena darovalo krv prije 65 godina
Prva akcija bila je utemeljena na osnovnim načelima – daruj krv dobrovoljno, besplatno, solidarno i anonimno! Hrvatski Crveni križ danas osigurava 80 posto zdravstvenih potreba za dozama krvi. Lani su tako prikupili 160.000 doza. Udio žena pritom je bio 17 posto. Međutim, među dobrovoljnim davateljima krvi koji su prvi puta pristupili akciji davanja krvi udio žena je iznosio čak 36,37 posto.
Upravo o toj prvoj akciji, održanoj prije 65 godina, napisana je i novinska reportaža o prvom danu darivanja krvi u jednom od prvih brojeva sisačkog glasila “Jedinstvo”.
Članak o prvoj akciji darivanja krvi prije 65 godina Foto: Crveni križ Sisak
Otuda taj ponos, i s pravom
“Prvi je dan darivanja krvi. U predvorju ambulante nekoliko grupa ljudi. Muškaraca i žena. Govori se o onima što su u sobi gdje daju krv. Netko se smije, netko ozbiljno priča. Otvaraju se vrata u koja odjednom upriješe poglede svi iz hodnika. ‘Slijedeći molimo’- reče sestra. Ulaze trojica, a i mi za njima. Interesiralo nas je kako naši radnici i službenici pristupaju davanju krvi. I moramo priznati da ih je malo, ili gotovo nitko, tko ne bi sa smiješkom na ustima prišao stolu gdje mu se pregledava hemoglobin. I redaju se ljudi i stariji i mlađi…
…Ponosni su jer su dali svoju krv za one kojima je život u opasnosti, dali su svoju krv za brojne bolesnike, za spas mnogi života. Otuda taj ponos, i s pravom. Nisu oni jedini, kod nas se prijavilo preko 600 dobrovoljnih davaoca krvi, a u Sisku 1.800. Svi su se oni odazvali pozivu Crvenog križa. Odazvali su se spremno i s oduševljenjem. Njima je naša zajednica zahvalna, s njima je ponosna…
…Prošli smo još jednom kroz sobu. Kad odjednom povika čovjek debela crvena lica veselog izraza: – Napišite. Prijavljujem se za stalnog davaoca krvi. Ako treba kome krv 0 4 grupe, ja sam tu…”
