Dobrotvor Mato ima 12.000 kuna mirovine. Zaradio ju je ‘krvavo’ i danas živi skromno
Mato Veić iz slavonskog Ruševa daleko je više od imućnog umirovljenika. Poprilično veliku mirovinu zaradio je teškim radom na “baušteli” u inozemstvu, a kući se nakon tri desetljeća vratio i s pozamašnom ušteđevinom. No, nipošto ju nije zadržao za sebe, nego je donirao čak 100 tisuća eura. Ne čudi stoga da je ušao u finale za Osobu godine.
Umirovljenik Mato Veić dobrotvor je velika srca Foto: Požeški vodič/V. Milković
Rijetko tko se u Hrvatskoj može pohvaliti s mirovinom od 12 tisuća kuna. Upravo toliko svakoga mjeseca stiže na račun 75-godišnjeg Mate Veića, umirovljenog dobrotvora iz slavonskog Ruševa. Bogatstvo mu nije palo s neba, nego ga je stekao teškim radom u Švicarskoj.
Tamo se otisnuo kada je kao mladić sa 30 godina otišao na privremeni rad i na kraju ostao jednako toliko dugo. U pokrajini Basel radio je svašta; za pultom u mesnici, u privatnoj tvornici, ali najviše – na “baušteli”. Zaradio jest, ali zato je radio dan i noć.
Bolnici donirao čak 100 tisuća eura
“Odem ujutro pa se vratim sutradan ujutro. Pitali su me ljudi: Kako si izdržao? A, morao sam. Tamo je Manjača. Samo se radi, radi… nekada i 24 sata” – ispričao je Mato Veić za Požeški vodič.
No, zarađeni novac nije bezumno trošio. Po povratku u Ruševo 2002. godine najprije je sagradio katnicu uz staru obiteljsku kućicu iz 1930. godine, gdje je odrastao s roditeljima i troje braće i sestara. Jedna sestra je u Švicarskoj, druga u Nizozemskoj, a brat u Zagrebu pa Mato živi sam.
Pod stare dane, svoju ušteđevinu odlučio je razdijeliti ljudima u potrebi. Tako je lani u prosincu donirao čak 100.000 eura kako bi Opća županijska bolnica u Požegi dobila ultrazvučni aparat. Županija mu je u znak zahvale dala priznanje, nagradu mu je uručila i Općina Čaglin, a umirovljenik Mato Veić ušao je i u finale izbora za Osobu godine Večernjeg lista. Na izbor se još čeka, no za mnoge je Mato već sada soba godine.
Marljiv je i danas, a najviše ga ljuti porez
Usprkos svemu, i dalje živi skromno i marljivo. Najviše radi oko kuće i u malomu vinogradu, koliko mu dopušta zdravlje. Brine o cvijeću, sam si priprema drva pa svrati u selo na kavu ili piće. Za “Požeški” je otkrio i da je bio strastveni lovac, ali se više u tomu ne pronalazi. Ima i automobil kojeg ne vozi, ali posluži rodbini koja ga onda odbaci gdje mu je potrebno, dok se sam pak odveze na malom motoru.
“Švicarska mi je dala penziju, a ovdje moram plaćati porez na dobit. Ispada da sam kriv što sam puno radio i imam novca” – zaključio je s onim što ga najviše ljuti Mato Veić za Požeški vodič.
