Dirljiva poruka unuke: “Živjelo cjepivo i svi znanstvenici! Bako, drž’ se! Još malo!”
Na tisućama umirovljenika smještenih u domovima za starije ovo je jedna od najgorih godina u životu. Izolirani, sami, bez podrške, zagrljaja i razgovora uživo. Odvojeni od svojih najdražih… O tomu svjedoči i ova dirljiva poruka unuke svojoj baki.
Ilustracija: Pixabay
Umirovljenici smješteni u domovima proživljavaju jednu od najtežih godina. U vrijeme blagdana odvojeni su od svojih obitelji. Osjećaju se kao zatvorenici, zatočeni bez vlastite krivice. O tomu govori i ovo dirljivo pismo jedne unuke posvećene svojoj baki.
Pismo je u cijelosti prenio Dnevnik.hr.
”Moja baka je rođena 1933. godine. Živi u domu za starije gdje joj je do ove godine bilo jako lijepo. Svakoga dana bi imali druženja i aktivnosti. Kada ne bi bilo aktivnosti, častile bi se kavom na aparatu za kavu, radile ručni rad u dnevnom boravku, gledale TV, molile Boga, ponekad i zapjevali. Nekada bi bacali šale i provokacije.
Iza nje je ogromno životno iskustvo. Nekoliko selidbi, nekoliko ratova, 67 godina braka i mnogo odvojenosti od muža koji je radio na terenu. Troje djece, sedmero unučadi, sedmero praunučadi i još dvoje na putu. Ovu godinu pamti kao najtežu u svom životu.
Izlazak dobila kako bi sahranila supruga
Smatra se nevinim zatvorenikom kojega su osudili na samicu. Najdalje gdje može otići je u toalet. Izlazak iz doma je dobila dva puta. Prvi put da sahrani svog supruga, nakon čega je odradila 14 dana u samoizolaciji, gdje joj nitko nije prišao osim kolica s hranom na vratima. Drugi put, kada je istekla ova samoizolacija, izašla je zbog ostavinske rasprave i rješavanja predmeta u banci i Mirovinskom. Nakon toga je uslijedila druga samoizolacija u trajanju od 14 dana i dnevna posjeta se opet svela na kolica s hranom na vratima.
Televizor im nisu spojili otkako je isključen DVB-t2 signal jer domar nema dopuštenje ulaziti u sobe, a korisnici Doma ne smiju iz soba van. Prorijedili su im i kupanje i njegu jer je broj njegovatelja zbog samoizolacija znatno smanjen.
Ostala sama, zatvorena u četiri zida
Možete li sebi predočiti koliko mojoj baki znači cjepivo? Koliko je ona isključena iz svega, ne svojom krivnjom? Koliko je sama i željna naše posjete, zagrljaja, poljupca i ljubavi nakon što je ostala sama, bez supruga i zatvorena između četiri bijela zida bez informacija iz vanjskog svijeta?!
Dok god se slobodno krećete unutar vlastitih županija i gradova, osvijestite si da su neke osobe doduše stare, ali zdrave i potpuno svjesne, da uz dug životni staž nikada ovako nešto nisu proživjeli, pa ni kada su padale granate. Živjelo cjepivo i svi znanstvenici! Bako, drž’ se! Još malooooooo!” – napisala je unuka u objavi posvećenoj svojoj baki.
