Degradiran državni odvjetnik koji je imao ugovor o dosmrtnom uzdržavanju: Ne zbog toga, već zbog mirovine
Davor Petričević degradiran je s mjesta glavnog županijskog odvjetnika u Osijeku na mjesto pomoćnika. No, ovu odluku Državnoodvjetničko vijeće nije donijelo zbog činjenice da se uz redoviti posao 133 dana skrbio o umirovljenom profesoru Anti Mandiću te nakon njegove smrti preuzeo njegovu imovinu, niti zbog toga što se još uvijek na sudu bori za Mandićevu ušteđevinu koja nije bila spomenuta u ugovoru o doživotnom uzdržavanju, već zbog toga što sljedeće godine ide u mirovinu.
Ilustracija: Rawpixel
Davor Petričević više nije glavni županijski državni odvjetnik u Osijeku, potvrdilo je Državnoodvjetničko vijeće protekloga tjedna. Razriješen je dužnosti 18. listopada, ali nije u potpunosti otpušten iz službe. Naime, degradiran je na poziciju zamjenika županijskog državnog odvjetništva.
Iako je Petričević bio u središtu skandala oko imovine stečene ugovorom o doživotnom uzdržavanju s osječkim profesorom Antom Mandićem, to nije bio uzrok njegovog razrješenja. Na “pomoćnu” poziciju je imenovan zbog činjenice da je navršio 64 godine i da bi 2023. trebao otići u mirovinu, piše Telegram. Na njegovu je poziciju imenovan dosadašnji zamjenik i voditelj Kaznenog odjela ŽDO-a, Ivica Mihaljević.
Borba za ušteđevinu u eurima
Petričević je, zajedno sa svojom suprugom, inače šeficom Zavoda za hematologiju KBC-a Osijek, Jasminkom Sinčić Petričević, potpisao ugovor o doživotnom uzdržavanju profesora Ante Mandića, kad je ovome bilo 87 godina, te se nakon njegove smrti poprilično obogatili. O Mandiću su skrbili svega 133 dana, od kojih je on većinu proveo u KBC-u Osijek na liječenju.
Nakon njegove smrti Petričevićima je ostao stan u centru Osijeka, površine 254,06 kvadratnih metara i poslovni prostor na istoj adresi od 68,40 kvadrata. Donedavni glavni županijski državni odvjetnik je u svojoj imovinskoj kartici to procijenio vrijednost tih prostora procijenio na 1,6 milijuna kuna. No, to im nije bilo dosta pa su se pokušali dočepati i Mandićeve ušteđevine koja nije bila spomenuta u ugovoru o doživotnom uzdržavanju.
U ugovoru su bile navedene samo dvije štedne knjižice, no na ostavinskoj raspravi je otkriveno da je on imao još imovine: grobnicu na Aninom groblju u Osijeku i oročenu deviznu štednju u iznosu od 62.000 eura. Jedina zakonska nasljednica profesora Mandića, Lada Saradjen, usprotivila se da Petričevićima, uz ono što je bilo navedeno u ugovoru, pripadne još i grobnica te štednja u eurima profesora Mandića. Niži sudovi su našli solomonsko rješenje – grobnicu su dali Ladi Saradjen, a novac Petričevićima. Saradjen je tek putem revizije na Vrhovnom sudu uspjela dobiti oročenu štednju koja nije bila predmet ugovora.
No, Petričevići su prije revizije uspjeli naplatiti više od 76.600 eura, na koliko se s kamatama iznos štednje u međuvremenu popeo, stvari su se zakomplicirale. Nakon revizije, banka je novac isplatila Ladi Saradjen, ali je istovremeno tražila od Petričevića da vrate spomenuti iznos. To se na kraju nije dogodilo, jer je Ustavni sud 12. svibnja ove godine ukinuo presudu Vrhovnog suda jer je zaključio da je ”povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje”. Suđenje je ponovljeno, ali još nije završeno.
U dubokoj starosti ostao je sam
Kad se doznalo za ovaj skandal, Petričević je u javnost izašao s priopćenjem u kojem je tvrdio da ima cijeli niz fotografija, videozapisa i drugih materijala iz kojih je vidljiv odnos njegove obitelji prema profesoru Mandiću. Poručio je da su mu niz godina bili ”oslonac i pomoć jednako kao vlastitim roditeljima”, te mu ispunjavali svakodnevicu i brinuli se o njegovom zdravlju i drugim životnim potrebama.
No, Mandić je pokazalo se, pred kraj svog života, 2011. i 2012. napisao dva pisma u kojima se rođacima požalio na usamljenost, depresiju i tugu jer su ga napustili svi prijatelji i jer je u dubokoj starosti ostao sam. U ta dva pisma, niti jednim slovom, piše Telegram, nije spomenuo obitelj Petričević.
Tako će Petričević raditi isti posao kao i dosad, iako na nešto nižoj funkciji. Vjerojatno mu neće biti teško, jer će i dalje imati vremena za doživotno uzdržavanje starijih osoba i skupljanje njihove imovine. Upravo zato su brojni javni akteri, od Pučke pravobraniteljice, preko Sindikata umirovljenika Hrvatske i Hrvatske stranke umirovljenika zatražili strožu regulaciju ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Pritom bi se ugovori o dosmrtnom uzdržavanju ukinuli, dok bi za doživotne ugovore bio uveden registar, uz strogo ograničavanje broja potpisanih ugovora po osobi.
