Danas je Svjetski dan svjesnosti o zlostavljanju starijih osoba: O tome smo razgovarali s pučkom pravobraniteljicom
Danas je Svjetski dan svjesnosti o zlostavljanju starijih osoba. Koliki su razmjeri stereotipa, diskriminacije i nasilja nad starijim osobama teško je reći, jer institucije ne prikupljaju kvalitetne podatke o takvim slučajevima. Država istovremeno svojim propisima uopće ne prepoznaje mogućnost zlostavljanja starijih osoba, stoga ni ne propisuje načine da ih prevenira. Na sve je to upozorila pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter, kojoj se starije osobe često potuže. Njihove pritužbe ipak imaju utjecaja, jer vlada ipak prihvati pojedine prijedloge pučke pravobraniteljice. No za bolju zaštitu starijih osoba, ipak bi trebalo učiniti više.
Starija gospođa | Pexels,Shashank Kumawat
Položaj umirovljenika, odnosno starijih osoba općenito nije samo financijski težak. S brojnim se problemima oni susreću i pri ostvarivanju drugih prava, a često niti međuljudski odnosi, naročito s članovima obitelji, nisu na najboljoj razini. Mnogi od njih su izloženi stereotipima, diskriminaciji, nažalost i nasilju, a sve zbog svoje dobi ili lošijeg zdravstvenog stanja.
Kako se u gotovo svim zemljama svijeta predviđa porast udjela starijeg stanovništva u populaciji, tako ovi problemi postaju izraženiji. Stoga su Ujedinjeni narodi 2011. utvrdili 15. lipanj kao Svjetski dan svjesnosti o zlostavljanju starijih osoba. Zlostavljanje je čin kojim se jednom ili više puta nanosi šteta ili trauma starijoj osobi u odnosu koji bi trebao rezultirati uzajamnim povjerenjem. Time se dodatno otežava položaj i ugrožava dostojanstvo starijih osoba.
Zbog toga je u Čakovcu održana tribina “Starije osobe zaslužuju poštovanje, a ne nasilje”, koju je vodila zamjenica pučke pravobraniteljice Tatjana Vlašić. A o tome kakva je situacija po pitanju nasilja nad starijim osobama, ali i prevencije u Hrvatskoj, za Mirovina.hr je progovorila pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter.
Nema niti statistike
Da bi se nasilje nad starijim moglo kvalitetnije prevenirati, kontrolirati i spriječiti potrebno je, osim edukacije voditi i kvalitetne statističke podatke. U svom izvješću za 2022., o kojem možete čitati ovdje, Pučka pravobraniteljica upozorila je da podatke prikuplja Povjerenstvo za praćenje i unaprjeđenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanja sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji, koje djeluje pri Ministarstvu pravosuđa i uprave. No, ono je pribavilo samo dva podatka i to iz 2021. Jedno je 255 slučajeva zanemarivanja potreba starijih osoba, koji su prijavljeni Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, odnosno Hrvatskom zavodu za socijalni rad. Drugi podatak je iz evidencije sudova, u kojem se spominju 834 žrtve nasilja u obitelji starije životne dobi.
– Kvalitetniji podaci su osnovni uvjet, početna točka bilo kakve politike, pa tako i one za suzbijanje nasilja nad starijima. Samo pomoću podataka je moguće ciljano i planirano djelovati, prema najkritičnijim područjima, pri čemu ti podaci trebaju biti sveobuhvatni (recimo, da uključuju i nasilje u domovima za starije) i dovoljno segmentirani (da uključuju vrste nasilja, u kojem odnosu su počinitelj i žrtva, ali i primjerice kako su završili sudski postupci), poručila je Pučka pravobraniteljica.
Problem kod navedenih podataka je taj što uopće nije poznato jesu li oni međusobno povezani, odnosno je li među 834 slučaja procesuirano i 255 slučajeva koje je zabilježio Socijalni rad. U usporedbi s drugim godinama, vidljiv je veći broj slučajeva, no nema ni traga mogućim uzrocima nasilja, odnosno zlostavljanja starijih osoba.
Možda su starije osobe postale svjesnije načina na koje mogu biti zlostavljane, pa ga češće prijavljuju ili takvih slučajeva zaista ima više. Šimonović Einwalter tvrdi da se o tome može samo nagađati, kao i o broju presuda na sudovima zbog zlostavljanja, odnosno zanemarivanja potreba starijih osoba, jer tog podatka – nema.
Predrasude i stereotipi
Nema ni podataka o zlostavljanju u domovima za starije osobe, iako se neminovno i ono događa. O jednom slučaju iz veljače prošle godine smo i mi pisali. Srećom, MROSP priprema analizu pojavnosti i postupanja u predmetima nasilja nad starijima u sustavu socijalne skrbi, koja bi trebala uključivati podatke o vrsti i trajanju nasilja, dobi, spolu i materijalnom status žrtve, odnosu žrtve i nasilnika te oblike postupanja nadležnih institucija.
Takva iščašena ponašanja često su uzrokovana sasvim neopravdanim predrasudama i stereotipima. S obzirom na to da kao društvo u cjelini starimo; imamo oko 22 posto starijih od 65 godina i trećinu umirovljenika u ukupnoj populaciji; negativni stavovi prema starijim osobama dovode do neželjenih posljedica, ali, srećom, u manjoj mjeri.
– Na neki način diskriminacija starijih je umanjivanje njihove vrijednosti zbog njihove dobi (često i povezano sa spolom, zdravstvenim stanjem, obrazovanjem i sl.), a sustavna diskriminacija je svojevrsno normaliziranje takvog odnosa prema starijima. Vidimo takve primjere, na žalost, kada kod prijema u dom za starije ugovor o smještaju ne potpisuje starija osoba koja postaje njihov korisnik, već osoba u njihovoj pratnji, neovisno o njihovoj volji. Ipak, naše istraživanje o percepciji i pojavama diskriminacije, u kojem smo istraživali i stupanj predrasuda i stereotipa, pokazalo je da su oni u odnosu prema starijima u padu, što je pozitivno. No, i dalje čak svaka četvrta osoba misli da su starije generacije puno manje sposobne od mlađih, što pokazuje da je ovaj stereotip, kao i općenito ageizam, i dalje raširen, upozorila je Tena Šimonović Einwalter.
Nasilje u obitelji više boli
Ipak, puno veća je psihička trauma, ako nasilje potječe iz obitelji. Takvo nasilje, barem u percepciji javnosti, puno je češće. Nasilje nad starijim osobama u obitelji se dijeli na fizičko, psihičko, ekonomsko i spolno te na zanemarivanje potreba starijih osoba. Potonje je prepoznato u Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji baš na inicijativu pučke pravobraniteljice.
Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter tvrdi da država pri donošenju propisa ne prepoznaje mogućnost zlostavljanja starijih osoba. | Foto: www.ombudsman.hr
– Zanemarivanje je prema ovom Zakonu sve ono što dovodi do uznemirenosti ili vrijeđa dostojanstvo i time nanosi tjelesne ili duševne patnje. To bi mogle biti situacije kad se odraslo dijete brine za nepokretnog roditelja starije životne dobi pa ga nedovoljno često presvlači, ne daje mu sve propisane lijekove ili ga nedovoljno često hrani. Iz pritužbi vidimo da nadležna tijela nedovoljno prepoznaju nasilje nad starijima. Primjer je predmet u kojem su članovi obitelji verbalno napadali stariju osobu, tražili od nje da im prepiše kuću i onemogućavali joj da koristi dio vlastite kuće. Nadležna tijela to nisu prepoznala kao nasilje, već kao imovinsko pravni spor, rekla nam je Šimonović Einwalter.
O tome koliko nadležne institucije ne prepoznaju nasilje nad starijim osobama govori i prijedlog Protokola o postupanju u slučaju seksualnog nasilja koji je trenutno u javnom savjetovanju. U tom su protokolu kao posebno osjetljive skupine prepoznate osobe s invaliditetom i djeca, ali ne i starije osobe. Kao i u svim drugim zakonskim i podzakonskim aktima, u obzir nije uzeta mogućnost spolnog zlostavljanja u domovima za starije osobe.
Osim što je Ured pučke pravobraniteljice predložio da se i to uvrsti u spomenuti Protokol, savjetovao je MUP-u i MROSP-u da svoje djelatnike educiraju o svim oblicima nasilja nad starijim osobama. Educirati svakako treba i same starije osobe, jer mnoge od njih nisu svjesne da su izložene nasilju, a druge pak – šute i trpe.
Strah i neznanje
One to čine iz neznanja, straha da će im se dogoditi nešto još gore ili nepovjerenja u institucije pa čak i u druge članove obitelji koji bi ih mogli zaštititi. Osim edukacije javnih službenika, potrebno je još u većoj mjeri informirati, educirati i potaknuti potencijalne žrtve ili one koji to nažalost već jesu, da se odluče napraviti presudne korake i da se izbore za sebe. Upravo stoga je i organizirana spomenuta tribina u Čakovcu.
– Potrebne su kampanje, edukacija stručnjaka u različitim sustavima, poruke koje se odašilju u javnom prostoru i kroz rad medija, ali i obrazovanje djece. Neke rezultate mogu postići kvalitetne i ciljane kampanje podizanja svijesti i informiranja o načinima zaštite, odnosno kada i kako reagirati i potražiti zaštitu. Bitan segment kod nasilja, a svakako i nasilja nad starijima, jest razbijanje stigme, poruka žrtvama da nisu same i da prijave nasilje koje im se događa, makar to bilo teško jer je riječ o članu obitelji ili osobi o kojoj u velikoj mjeri ovise.
Ali, naravno, treba i sustav biti takav da zbilja pomaže i štiti žrtvu nasilja koja ga prijavi; imati educirane djelatnike u različitim sustavima kao što su policija, socijalna skrb i pravosuđe, ali naravno i imati dostupna skloništa te sudske postupke koji su brzi i učinkoviti u procesuiranju nasilnika, a žrtvi se pružaju potrebna pomoć i podrška.
Pri tome je bitno i ulaganje u društvo gledajući u budućnost, učenje djece sada kroz sustav obrazovanja o ljudskim pravima i o jednakosti, uključujući o pravima starijih, ali i nenasilju te zapravo značajnije učenje kroz odgojno-obrazovni sustav o solidarnosti i empatiji, kao i aktivnom građanstvu i građanskoj odgovornosti. Država danas mora ulagati u obrazovanje djece kako bi u budućnosti imali građane koji poštuju prava starijih i općenito ljudska prava, koji brinu i stalo im je do drugih, stav je pučke pravobraniteljice.
Država mora ulagati u društvo i propise
Država mora ulagati i u izmjene propisa koji bi prepoznali nasilje nad starijim osobama ili bilo kakvu vrstu diskriminacije ne samo u društvu, već i u vlastitim institucijama. S druge strane, ti propisi mogu biti i kvalitetni, ali njihova provedba može biti upitna. Stoga se pučkoj pravobraniteljici obraćaju osobe sa svojim žalbama i primjedbama temeljem kojih ona ukazuje vlastima na potrebne izmjene koje će barem u većoj mjeri utjecati na pojavu neugodnih situacija.
Tena Šimonović Einwalter kaže da joj se starije osobe obraćaju zbog zlostavljanja, ali da ga puno češće ne prijavljuju zbog straha, needuciranosti ili zbog toga što nisu svjesne nasilja. | Foto: Youtube screenshot
– Recimo, kad govorimo o Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, svakako bi jačanju borbe protiv ovog problema pomogli sveobuhvatniji podaci, kao i osnivanje Radne skupine za praćenje pojavnosti nasilja nad starijima, uključujući u obitelji i domovima za starije. Kad govorimo o zlouporabama ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju, i promjenama Zakona o obveznim odnosima koje bi trebale donijeti uistinu značajne izmjene, ključno će biti pratiti njihovu provedbu u praksi. Mi zagovaramo i da se izmijeni Zakon o parničnom postupku na način da sudski postupci koji se pokreću radi raskida ovih ugovora budu propisani kao žurni, navela je Šimonović Einwalter samo jedan od mnogobrojnih primjera propisa koji bi se mogli popraviti u korist starijih osoba.
Savjetuje i osnivanje Radne skupine pri MROSP-u koja bi se bavila nad starijim osobama. No, umirovljeničke udruge, s kojima njen Ured usko surađuje, traže osnivanje Ureda pravobranitelja za starije osobe, po uzoru na slična tijela koja se bave pitanjima djece, osoba s invaliditetom i drugih društvenih skupina. Pritom taj novi ured ne bi bio konkurencija pučkoj pravobraniteljici, već pomoć, s obzirom na to da ona već sad djeluje kao pravobraniteljska institucija, neovisna institucija za zaštitu ljudskih prava, središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije i kao nacionalni preventivni mehanizam za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupanja ili kažnjavanja. Saborska zastupnica Marija Selak Raspudić izrazila je isti zahtjev te u Saboru zatražila donošenje Rezolucije o položaju i pravima starijih osoba.
– Širina ovih mandata i uvid u različite teme omogućuju nam dobar pregled, ali i mogućnosti zaštite te zagovaranja prava starijih iz različitih perspektiva. Pri tome, institucija pučkog pravobranitelja uživa snažnu neovisnost i upravo zato vjerujem da je važno da se upravo ova institucija bavi i pravima starijih osoba, kao jedina u Ustavu RH izrijekom prepoznata institucija za ovakav način zaštite i promicanja ljudskih prava. Posljednjih mjeseci sam čula navode o tome da takve zasebne institucije postoje u brojnim zemljama Europe, međutim prema našim informacijama zapravo je osnovana, i to nedavno, samo u jednoj zemlji, u Finskoj. No, činjenica da se na taj način pravima starijih osoba bavi nekoliko institucija, otežava snalaženje građanima i prepoznavanje kojoj se instituciji obratiti za pomoć kad ju trebaju. Mislim da bi bilo daleko korisnije i dalo brže rezultate s obzirom na već postojeći ustroj i ekspertizu dodatno jačati nas kao instituciju koja se već bavi pravima starijih, kako cjelokupno, tako i specifično vezano za rad na pravima starijih osoba i glede dobne diskriminacije, poručila je pučka pravobraniteljica.
Neki pozitivni koraci su učinjeni
Upravo zahvaljujući njenom zalaganju, država je učinila i neke pozitivne korake. Nedavno je proširen krug primatelja jednokratnog dodatka na primatelje inozemne mirovine, o čemu smo već pisali, a početkom godine je produljena i dobna granica za bolovanje na račun HZZO-a. Sve su to bile inicijative upravo Ureda pučke pravobraniteljice, potaknute pritužbama građana.
– Nadam se i da su oni koji su nam se obraćali pritužbama svjesni da su i oni tome pridonijeli, jer bez pritužbi teško da bismo imali informaciju o problemu. Važan pokretač promjena su i udruge koje štite prava starijih, koje nam se također obraćaju s pritužbama i ukazuju nam na probleme. Suradnja s njima, koja je najintenzivnija sa Sindikatom umirovljenika Hrvatske i Maticom umirovljenika Hrvatske, jako nam je važna radi zajedničkog zagovaranja i postizanja potrebnih promjena. A važni su u svemu naravno i mediji koji u fokus javnosti stavljaju upravo teme prava starijih i to čine redovito, ne dozvoljavajući da se preko problema samo tako prijeđe, zaključila je pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter dodavši da pokušava ublažiti obvezu osobne prijave na HZZO zbog regulacije statusa obveznog osiguranika, o čemu smo također pisali.
