Član Uprave HPB-a: Podizanje kamata na štednju donijelo nam je 1,3 milijarde eura novih depozita
Josip Majher, član Uprave Hrvatske poštanske banke, dao je intervju za portal Mirovina.hr u kojem iznosi svoje viđenje stanja na hrvatskom financijskom tržištu. Razgovarali smo i o financijskoj pismenosti građana, te o mirovinskom sustavu.
Josip Majher, član uprave Hrvatske poštanske banke, Foto: HPB
Hrvatska poštanska banka (HPB) nalazi se u specifičnoj poziciji na hrvatskom tržištu, s obzirom na to da je praktički jedina veća banka u domaćem vlasništvu, a većinski joj je vlasnik država.
O poslovanju HPB-a i stanju na hrvatskom financijskom tržištu razgovarali smo s Josipom Majherom, članom Uprave zaduženim za podršku poslovanju, informatiku, upravljanje organizacijom i projektima, platni promet i direktne kanale. Majher ima višegodišnje iskustvo na menadžerskim pozicijama u financijskim institucijama. Karijeru je započeo 2009. u Croatia osiguranju, a prije dolaska u HPB bio je i posebni savjetnik u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, gdje se između ostalog bavio legislativom vezanom uz mirovinske fondove.
‘Prednost nam je što odluke donosimo lokalno, pa se bolje prilagođavamo tržištu’
Iz perspektive građana često se čini da HPB djeluje kao svojevrsni korektiv na bankarskom tržištu, gdje dominiraju podružnice velikih stranih banaka. Nerijetko prvi izlaze s ponudama prema klijentima koje zatim slijede druge banke.
– Prvi smo krenuli s isplatom mirovina prvog u mjesecu, što nam je povećalo tržišni udio među umirovljenicima. Također smo prvi ponudili više kamatne stope na depozite, što nam je donijelo 1,3 milijarde eura novih depozita. Nedavno smo prvi snizili kamate na kredite, a ubrzo su nas slijedile i najveće hrvatske banke, kaže Majher.
Naglašava da im poslovanje i prilagodbu potrebama lokalnog tržišta olakšava činjenica što nisu dio međunarodne grupacije, kojima je Hrvatska tek jedno od tržišta.
– Naša prednost je upravo to što odluke donosimo lokalno, što nam omogućuje da budemo agilniji i usmjereniji na potrebe hrvatskog tržišta, ističe Majher.
Mnogi su kroz obveznice i trezorce naučili osnove financijskog tržišta
Često se govori o tome da je hrvatski financijski sustav „bankocentričan“ jer je većina štednje građana u bankama, dok tržište kapitala ostaje u drugom planu, što se najčešće pripisuje slabijoj financijskoj pismenosti građana. Slično vrijedi i kod financiranja kompanija, koje se češće okreću klasičnom bankovnom kreditiranju nego tržištima kapitala.
– Bankocentrični sustavi često su karakteristični za zemlje koje su izašle iz socijalističkog sustava, odnosno za relativno mlade kapitalističke ekonomije. Iako ekonomisti često upozoravaju na nisku financijsku pismenost, smatram da se situacija posljednjih godina ipak značajno poboljšala. Primjerice, narodna obveznica i trezorski zapisi uključili su veliki broj malih ulagača u ulaganje u državne vrijednosne papire, a mnogi su upravo kroz takva ulaganja naučili osnove financijskog tržišta, objašnjava Majher.
Spominje i druge pozitivne primjere, poput javne ponude dionica Ing-Grada, gdje su, u skladu s novom strategijom tržišta kapitala, prednost imali mali ulagači. Također ističe da dobar posao na edukaciji i razvoju tržišta kapitala obavlja investicijska kuća InterCapital, koja je pokrenula ETF fondove za hrvatsko i slovensko tržište te aplikaciju Genius, koja ima važnu edukativnu ulogu.
– Ako usporedimo situaciju danas s onom prije tri ili četiri godine, promjene su vidljive. Naše tržište nije veliko, ali postoje pozitivni pomaci, a članstvo u EU dodatno širi mogućnosti, optimističan je Majher.
Matematika oko mirovina je jednostavna: Morat ćemo ili dulje raditi ili više uplaćivati
S obzirom na nepovoljna demografska kretanja i nepovoljan omjer radnika i umirovljenika, ključno pitanje ostaje kako povećati mirovine i učiniti mirovinski sustav dugoročno održivim.
– Kod mirovinskog sustava prvo treba jasno definirati osnovnu matematiku: dugoročno održive i veće mirovine moguće su samo ako radimo duže ili izdvajamo više. Svaka druga opcija je zapravo transfer sredstava iz drugih poreznih prihoda. Ako radimo 40 godina tijekom kojih uplaćujemo oko 20 posto prihoda, to ukupno iznosi oko osam godišnjih plaća za mirovinu. Od tih osam, šest se odmah potroši na postojeće umirovljenike, a dvije idu u kapitalizaciju. No, ljudi prosječno provode u mirovini oko 24 godine, što znači da ta sredstva jednostavno nisu dovoljna za dugoročnu održivost, navodi Majher.
Potrebno je, dodaje, pojednostaviti zakone koji reguliraju mirovinski sustav, povećati konkurenciju u isplati mirovina te članovima omogućiti veću kontrolu nad njihovim novcem.
– Zakone o obveznim, dobrovoljnim mirovinskim fondovima i mirovinskim osiguravajućim društvima treba objediniti u jedan jednostavniji zakon. Također bi trebalo povećati konkurenciju među društvima u isplatnoj fazi mirovina te omogućiti članovima fondova veću kontrolu nad ulaganjima, primjerice kroz ulaganje u ESG fondove ili fondove koji ulažu u hrvatske kompanije, zaključuje Majher.
Učlanite se u mirovina.hr Viber grupu i budite u toku sa svim najbitnijim vijestima za umirovljenike. Pridružiti se možete klikom na link.
