Božica ima mirovinu od 1.500 kuna, ali našla je utjehu: “Navijam za Barcelonu, to me stvarno čini sretnom”
Istinski nogometni velikan i ponos Katalonije ima zanimljiv klupski moto. On glasi “Mes que un club”, što znači više od kluba. Među brojnim obožavateljima Barcelone našla se i umirovljenica iz Podravine, kojoj Barcelona i sport donose životnu sreću, kad već mirovina ne može.
Foto: Pixabay
Umirovljenici u Hrvatskoj su jedna od najkreativnijih populacija. Velikoj većini mirovine su premale za dostojanstven život, a oni su postali majstori u zanatu preživljavanja. I dok umirovljenici u gradovima sve češće gube bitku sa siromaštvom, umirovljenici na selima imaju barem jedno rješenje – rad u vrtu. On pak nije nimalo lagan zadatak za starije ljude, ali izlaze na kraj s krajem.
“Naučeni smo raditi od malih nogu”
Ekipa portala podravski.hr obišla je nekoliko umirovljenika u Podravskim Sesvetama kod Đurđevca i provjerila kako oni žive i provode svoje dane.
Umirovljenici su prisiljeni raditi na svojim imanjima, ako su dovoljno sretni da ih imaju. Korpivničko-križevačka županije je pri hrvatskom dnu gledajući prosječne mirovine koje iznose 2.161 kune. Većina stanovništva hrvatskog sjevera radila je u prerađivačkoj ili prehrambenoj industriji, a mnogi od njih primaju sramotno niske poljoprivredne mirovine.
“Suprug i ja živimo sami i s njegovom mirovinom prihodi našeg kućanstva iznose nešto malo više od 3.000 kuna. Kada platimo režije, malo toga ostane za osnovne životne potrepštine pa se i dalje bavim uzgojem graha i jaja. Dobro je da živimo na selu pa se možemo snaći za dodatne prihode”, ispričala je novinarima portala podravski.hr dodajući kako su od malih nogu naučeni puno raditi.
“Ne propuštam utakmice Barcelone”
Josip i Božica su susjedi iz mjesta Gotalova u općini Gola. Svoje umirovljeničke dane provode na klupi ispred Josipove kuće.
S niskim mirovinama od 1.300 i 1.500 kuna u startu mogu zaboraviti na luksuz.
“Raditi ne možemo, oboje smo bolesni i ja sam svoje zemlje koje sam nekad obrađivao dao u zakup. Mirovina je mala, no bolje je i to nego ništa. Znate kakve su poljoprivredne mirovine, prava mizerija”, ispričao je Josip.
Božica kod kuće uspjeva uzgajati piliće, ali to je sve što u ovim danima može:
“Kod kuće uzgajam samo piliće, a to znači da baš sve ostalo moram kupiti. Život je skup, a pogotovo kad moram paziti na baš svaku kunu. Čujte, na selu je uvijek bilo tako da smo si doma mogli osigurati meso i povrće i voće, a sad kad smo bolesni, ništa ne ide kao nekad”, objasnila je novinarima.
Ljudi se na sve mogu naviknuti, pa i na život s tako niskim troškovima. Sreću nalaze u malim stvarima: Josip ne propušta glazbeni program subotom uz koji i zapjeva, a Božica je strastvena obožavateljica sportova:
“Na televiziji pratim baš sve sportove osim Formule 1. Obožavam nogomet i ne propuštam niti jednu utakmicu koja se prenosi na televiziji. Inače navijam za Barcelonu, nekako su nam oni najdraži i te utakmice ne propuštam”, ispričala je Božica novinarima.
