Boris Beck o eutanaziji: ‘Ljudi na kraju života žele znati koji je smisao’
O eutanaziji su u emisiji ‘Nedjeljom u dva’ kod Aleksandra Stankovića raspravljali pjesnikinja Monika Herceg i pisac Boris Beck. Dok Herceg smatra da svaki čovjek ima pravo na samoodređenje od početka do kraja i da pitanje smisla u patnji nameće religija u sekularnoj državi, Beck nudi oprečne argumente. Pisac ističe da je smisao upravo ključ života i da je život dan pa ga nitko ne može ni oduzeti, a svaki čovjek ima svoju sudbinu.
Monika Herceg i Boris Beck o eutanaziji | Nedjeljom u 2
Pjesnikinja Monika Herceg i pisac i publicist Boris Beck sučelili su svoja oprečna mišljenja o eutanaziji kod Aleksandra Stankovića u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u dva. Treba li ljudima koji nepodnošljivo pate pomoći da dostojanstveno umru ili je sadašnja praksa dobra, neka su od pitanja o kojima se polemiziralo. Uvodno je prikazan i prilog o književnici Dubravki Ugrešić koja se u Nizozemskoj podvrgnula eutanaziji. Sve više zemalja u Europskoj uniji legalizira eutanaziju, uskoro bi to trebala učiniti i Slovenija, dok u Hrvatskoj ta praksa nije dozvoljena.
Herceg: Treba raditi na edukaciji o eutanaziji
– Postavlja se pitanje do koje mjere mi danas želimo ponovno insistirati na tomu da postoji velika patnja kao smisao života i svijeta, a do koje mjere nam je stalo do onog drugoga, do bića koje je preko puta nas i koje u tom trenutku pati i želi okončati svoj život. Po mom stajalištu u tom trenutku nema dvojbe da država koja bi, barem u teoriji, trebala štititi sve svoje građane, mora preuzeti ulogu da omogući nekome da ode s manje patnje i da zapravo nekako olakša taj proces i sebi, pa onda vjerojatno i onima koji su oko njega, smatra Monika Herceg.
Ističe ipak da, prije nego što bi se možda raspisao referendum, treba raditi na sustavnoj edukaciji i upoznavanju građana s tim što eutanazija jest, a što eutanazija nije. Dala je i primjer pasivne eutanazije, primjerice kada bolesnik odbije liječenje. Tijekom emisije Herceg je napomenula da nije religiozna i da vjeruje u sekularnu državu.
Stanković je pak pojasnio da je dobrovoljna eutanazija čin okončanja života druge osobe, ali na njezin zahtjev, a pomognuto samoubojstvo čin je okončanja vlastitog života uz sudjelovanje drugih osoba. Pomognuto samoubojstvo legalizirano je u Švicarskoj gdje svi građani EU-a koji ispune uvjete mogu otići počiniti ga. U Hrvatskoj, pak, još uvijek nije jasno je li kažnjivo pomaganje osobi koja se odluči na eutanaziju, a znamo da je u Švicarskoj prošle godine dvoje građana Hrvatske tako skončalo život. Još osmero ih se prijavilo i čekaju odgovor, naveo je voditelj.
Argumente protiv eutanazije ponudio je pisac Boris Beck. Zalaganjem za eutanaziju, ističe, ljudima unaprijed ukidamo pravo na smisao.
‘Gledaj, to ti je ionako besmisleno pa ćemo te ubiti’
– Mi kažemo, gledaj, to ti je ionako besmisleno pa ćemo te ubiti. Ja ću opet povući paralelu između pobačaja i eutanazije, zato što se govori o pravu, ali pravo uvijek postaje dužnost. Jer ako žena ostane u drugom stanju, recimo s trećim dijetom, onda muž kaže, pa gledaj, to je treće dijete, mi si to ne možemo priuštiti. Šef će reći, pa baš smo mislili ponuditi napredovanje. Baka će reći, ja ti ga neću čuvati. I zapravo je žena izložena pritisku. Tako i osoba koja leži, koja je slaba, koja umire, koja je u bolovima i koja nema objektivnu životnu perspektivu, a zauzima krevet, tamo ljudi padaju od umora s nogu, zauzima nekome mjesto. Što da radi? Isključite me, objašnjava Beck.
Tijekom emisije prikazan je i prilog o kolegi s HTV-a Tomislavu Špoljaru koji je bio za eutanaziju sve dok nije vidio svoju majku koja je i u uznapredovalom stadiju pokazivala znakove svjesnosti. Zaključio je da je dobro da nije otišla.
Beck: Svaki razgovor o eutanaziji je vapaj za smislom
Beck je također pojasnio da je eutanazija prevara sama po sebi, jer ta riječ znači ‘dobra smrt’. A smrt, ističe, nikada nije dobra, jer nas uništava i naše je postojanje smrću uništeno. Smatra da je rasprava o eutanaziji zapravo vapaj za smislom. Ljudi koji su na kraju života, trpe, neizlječivo su bolesni i koji se muče željeli bi smisao. A sa smislom možemo sve podnijeti, dok čovjek koji ne osjeća smisao ne može podnijeti ništa.
Čovjek, prema Becku, ima svoju sudbinu i da nam je život dan pa ga samo ne možemo ni oduzeti. Ako je kršćanstvo zadnja brana eutanazije, kaže Beck, rado će biti kršćanin. Povukao je i analogiju s gladnima u Africi koje bi po logici eutanazije trebalo bombardirati da se više ne pate. Herceg je naglasila da svaki čovjek ima pravo na samoodređenje od početka do kraja i da se govori o terminalnim fazama bolesti, a ne o proizvoljnim željama da se umre.
