Bolesni roditelji u Splitu ostali bez skrbi, zaražena i djeca i patronažna sestra!
Država još uvijek nije uvela status njegovatelja za djecu koja brinu o starim, bolesnim i nemoćnim roditeljima. Tako bez ikakve institucionalne pomoći, rastrgana između vlastitih poslova i obiteljskih obaveza, svaka peta osoba u Hrvatskoj u 40-im i 50-im godinama prepuštena sama sebi skrbi još i o majci, ocu… Plaćaju uz to i njegovatelje, u županijskim domovima mjesta nema, dok privatne ne mogu platiti. A sada ih je u svemu zaustavila i korona. Tako je i u jednoj splitskoj obitelji gdje kćeri trenutno ne mogu brinuti o ocu i majci, a ne dolazi im više ni patronažna sestra. Svi su zaraženi virusom, a zdravstvo pritom ne nudi alternativu čak ni za taj minimum polusatne njege.
Prosvjetna djelatnica iz Splita sa sestrom već godinama skrbi o nemoćnim roditeljima, uz minimalnu pomoć institucija. Sada više nemaju ni to, jer je patronažna sestra zaražena koronavirusom, a zamjene nije osigurana. Brinuti ne mogu ni sestre, jer su i one obje pozitivne na koronu.
Majka je nakon nekoliko moždanih udara već šest godina potpuno nepokretna, a otac je teško bolestan te ne može brinuti ni o sebi, a kamo li o nepokretnoj supruzi. Sve što im je država osigurala jest pola sata njege dnevno pa se obitelj po triput dnevno izmjenjuje u skrbi za njih, a uz to su i angažirali pomoć dviju njegovateljica.
Nemoćne starce hladno ostavili bez ikakve njege
“No, trenutno nemamo ni tih pola sata. Iz Ustanove za njegu u kući su nas nazvali i izvijestili da je patronažna sestra koja nam je dolazila, pozitivna na koronavirus i da nemaju koga poslati kao zamjenu. Nemoćne starce hladno su ostavili bez ikakve njege, a na virus smo pozitivne i sestra i ja i jednostavno nemamo nikoga tko ih može obići. Da im se što dogodi ne bi ni znali – očajna za Slobodnu Dalmaciju govori ova Splićanka.
Roditelji žive u vlastitu stanu. Sestre ih u dom ne žele smjestiti, a sve i da žele, u onom županijskom nema mjesta, dok privatni za nepokretnu ili teško pokretnu osobu košta 6.000 kuna. Kao prosvjetni djelatnici, 12.000 kuna mjesečno ne mogu si priuštiti, no to im nije ni cilj. Žele im samo pružiti adekvatnu skrb, da što dulje budu s njima, ali za to im je potrebna pomoć koju država jednostavno – ne nudi!
“Svaka od nas radi i ima svoju obitelj, i više, ni uz najbolju volju, ne uspijevamo. No, sve je to, i uz onih pola sata patronažne dnevno koju pokriva HZZO nedovoljno, zbog čega smo plaćali još dvije žene da se brinu o majci. Ali, sada smo doslovno ostali bez svega” – dodaje.
Sestra će ih morati obilaziti zaražena, ako joj dopuste
Prvo se na poslu zarazila ona i virus prenijela svojim ukućanima, zatim su im javili da je zaražena i patronažna sestra, a u međuvremenu je i njezina sestra dobila pozitivan nalaz. U izolaciji su i žene kojima su plaćali da uskoče i pomognu.
“Najviše me boli kako se patronaža hladno odrekla majke, to mi je uistinu nevjerojatno. Gdje im je etika? Možete li zamisliti da se u bolnici odreknu pacijenata jer je neki djelatnik bolestan? Naravno da ne, ovo su izvanredne okolnosti, ako treba radi se i prekovremeno, ne smije se dopustiti da se ugrozi život bolesnika. A bez odgovarajuće njege i mojoj majci ugrozit će se život, ako sada dobije dekubituse nikada ih se nećemo uspjeti riješiti. Iskreno se nadam da su barem bili toliko pošteni i javili HZZO-u da neće dolaziti kod nas, a ne da još uzimaju novac od države za to što su nas ostavili na cjedilu. Sada nemamo izbora, moja će sestra, s obzirom na to da su moji simptomi jači, tražiti dopuštenje od epidemiologa da uz sve mjere zaštite, može obilaziti roditelje” – zaključuje ova prosvjetna djelatnica za Slobodnu Dalmaciju.
Stanje je teško i bez korone, a kamo li s njom, jer država već desetljećima, unatoč obećanjima, ne uvodi status njegovatelja za brigu o starim i nemoćnim roditeljima. Nema podrške, nema skraćenog radnog vremena, bolovanja, a samim time ni – dostojanstvene starosti u Hrvatskoj! Da bi stvar bila gora, mnogi od takvih skrbnika “na crno” i sami su u 50-im i 60-im godinama i pomoć im je prijeko i hitno potrebna.