Bojite se koronavirusa? Pet preporuka kako se psihički nositi sa strahom od epidemije!
Na tisuće osoba u Hrvatskoj nalazi se u samoizolaciji, pri čemu im najteže pada neizvjesnost. Jesu li zaraženi, hoće li im se pojaviti simptomi, jesu li zarazili druge ljude, a ako obole, kako će ići tijek bolesti, hoće li ona biti blaga ili će se dogoditi najcrnji scenarij… O psihološkim posljedicama izolacije i straha u vrijeme epidemije koronavirusa malo se i razmišlja i govori. Strah, međutim, ne pogađa samo zdravstveno potvrđene i suspektne osobe u izolaciji, nego i sve građane, pogotovo starije kojima se preporuča ostanak kod kuće.
Foto: Pixabay
Starije osobe nemaju propisanu samoizolaciju, ali im se preporuča ostanak kod kuće ako ne moraju van. Izbjegavati trebaju javni prijevoz, javna okupljanja, trgovačke centre, odlazak liječniku… Zapravo, sve ono što ovih dana nosi nazivnik “socijalni kontakt”. Većini umirovljenika navedeno predstavlja sukus svakodnevnih kretanja koja odjednom staju. Kada izolaciji priključimo strah zbog neizvjesnosti oko samog tijeka epidemije, možemo govoriti o mogućim posljedicama koje će koronavirus ostaviti na psihičko zdravlje pojedinaca.
Crveni križ počeo pružati psihološku pomoć
Diljem Europe zbog koronavirusa u izolaciji je više od 100 milijuna ljudi nakon što su i Španjolska i Francuska, nakon Italije, proglasile karantenu. Hoće li se to dogoditi i u Hrvatskoj, još je rano reći, ali takav scenarij vrlo je izgledan.
Imali smo prilike posljednjih dana svjedočiti prizorima Talijana koji na prozorima i balkonima nakon više tjedana kućne izolacije pjevaju, plešu, komuniciraju, plješću medicinarima… Neki idu samo na posao i u trgovinu, mnogi ni to, a ulice su gotovo potpuno prazne.
Novonastala socijalna anomalija otvorila je pitanje PTSP-a koji će pojedine osobe razviti nakon epidemije koronavirusa.
Društva Crvenog križa po županijama počela su putem telefona diljem Hrvatske pružati psihološku pomoć osobama koje se nalaze u karanteni ili samoizolaciji. Dakle, mogu nazvati i sa stručnjacima popričati o zabrinutosti, neizvjesnosti ili strahu koji osjećaju.
Kako nismo svi emocionalno i karakterno jednaki, nekima će izolacija puno teže pasti, tim više ako već imaju razvijen neki blaži ili teži psihički poremećaj ili predispoziciju pa bi ova situacija mogla poslužiti kao okidač. Pritom valja uzeti u obzir da nije isto ostati kod kuće na dobrovoljnoj bazi i kada se to mora ili još gore kada su nam aktivnosti izvan doma zabranjene. Strah od nacionalne karantene kod mnogih je prisutan i stvara unaprijed nervozu. Isto tako, ne žive sve osobe u istim uvjetima, neke nemaju ni blakon ili žive u 30 četvornih metara prostora što im može pojačati osjećaj straha i klaustrofobije.
Dio građana razvit će PTSP
Kako sve ne bi ostalo na naklapanjima, i struka je potvrdila da trenutna situacija nosi svojevrsne psihološke rizike za građane. Stariji su pritom posebno pogođeni, jer se moraju bojati zbog rizika oboljenja koji nose njihove godine te opće zdravstveno stanje, najčešće opterećeno nekim drugim ili kroničnim bolestima.
Tako je i psihijatar dr. Ante Bagarić iz Klinike za psihijatriju Vrapče upozorio ovih dana da će se, kada opasnost prođe, kod nekih građana razviti PTSP. Pritom, ističe, izolacija povećava strah.
“Izolacija je nepovoljan mehanizam funkcioniranja društva, obitelji, pojedinca. Povećat će se strah, osobito kod emocionalno labilnijih, krhkijih osoba, a pritom je važno provesti stručne mjere u kojima će sudjelovati i psihijatri, da se objasni kako je prirodno da neke osobe dobiju panični napad ako se zatvori granica. Ljudi moraju znati kome se obratiti, s kime razgovarati. Sada je vrlo važno razvijati povjerenje među susjedima, bližnjima, s kojima se može razgovarati i tražiti pomoć. U ovakvim situacijama vrlo je važno zatražiti pomoć ako imate jači strah, depresiju, ali važno je i ponuditi pomoć drugima, to nas emocionalno jača” – upozorio je psihijatar Bagarić ovih dana u Zadarskom listu.
Na psihološke aspekte pojave koronavirusa upozorio je i Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Ističu pritom da doživljaj opasnosti pojačava činjenica da je riječ o novoj pojavi, pri čemu je strah normalna reakcija.
Zašto se koronavirusa bojimo više nego gripe?
“Koronavirus je novi virus te kao takav nova prijetnja koja nam je manje poznata od sezonske gripe. Što manje znamo o određenoj prijetnji raste strah i osjećaj neizvjesnosti te se nerijetko javljaju i ponašanja kojima se pokušava vratiti osjećaj kontrole, ponašanja kao što su spomenuta masovna kupovanja i stvaranje zaliha hrane i potrepština, kupovina zaštitnih sredstava i maski i slično. To je pojava koja se ne događa samo u Hrvatskoj već i šire. Također, rizike kojima se osoba svjesno i dobrovoljno izlaže obično doživljavamo manjima za razliku od onih koji nisu dobrovoljni i nisu dostupni našoj kontroli, kao što je koronavirus” – priopćuje HZJZ.
Zašto više pažnje posvećujemo lošim vijestima?
Mozak je skloniji pamtiti loše i općenito je osjetljiviji na neugodne i loše informacije koje su ključne za preživljavanje. Zapravo u primanju informacija mozak djeluje selektivno, veću pažnju pridaje lošim informacijama (raširenosti virusa, broju oboljelih, broju umrlih…), a zanemaruje primjerice one o ozdravljenju. Dodatno, uslijed preplavljenosti strahom, koji je donekle razumljiv i očekivan u ovakvim situacijama, precjenjivanje realnoga rizika može dovesti do još intenzivnijeg straha, a on pak do nepromišljenih ponašanja, napominju iz Zavoda za javno zdravstvo.
Kako se nositi sa strahom zbog koronavirusa?
Pretjerani strah i panika mogu napraviti više štete, nego koristi, a dr. sc. Ljiljana Muslić s Odsjeka za promicanje mentalnog zdravlja HZJZ-a izdala je pet preporuka:
1. Važno je naći i pratiti provjerene i vjerodostojne izvore informacija. Usto je važna kontinuiranost i dosljednost informiranja, ali ne pretjerano i stalno.
2. Drugi važan način na koji možemo upravljati osobnim doživljajem rizika je da si postavimo nekoliko jednostavnih pitanja, kao što su “Postoji li razlog zbog kojeg mislim da sam ja osobno u riziku od zaraze? Jesam li bio u kontaktu s mogućim slučajevima zaraze?” Takvim promišljanjem smanjujemo mogućnost doživljaja rizika, odnosno racionalnije promišljamo o mogućoj opasnosti.
3. Treća preporuka je da promišljamo koje su to mjere i načini, odnosno naša ponašanja kojima uspješno možemo doprinijeti smanjivanju rizika. Na tom mjestu je ponovno važno donositi odluke na temelju vjerodostojnih informacija od strane stručnjaka. To uključuje i ponašanja vezano uz načine na koje možemo zaštiti sebe, ali i druge ljude. Navedenim načinima i ponašanjima odgovorno se ponašamo prema svom zdravlju, ali i zdravlju drugih osoba.
4. Ovo je trenutak u kojem je važno osvijestiti i važnost općenite brige i ulaganja u vlastito zdravlje te prilika da promjenama u našem zdravstvenom ponašanju prihvatimo stilove života koji doprinose općenito boljem očuvanju našega zdravlja, uključujući doprinose boljoj zaštiti i od zaraznih kao i kroničnih nezaraznih bolesti.
5. Bez obzira na ozbiljnost i jačinu ugroze neki pojedinci bit će više, a neki manje uznemireni. Neka istraživanja u zemljama koja su prolazila iskustva izbijanja epidemija zaraznih bolesti kao što je gripa, SARS i ostale pokazala su da se velik udio populacije osjećao bespomoćno, prestravljeno i zabrinuto. Ne reagiramo svi jednako i svakome je „njegov strah realan“ te im treba pomoći, umiriti ih, pritom ih ne osuđivati i ne podcjenjivati ili slično negativno reagirati. Također je važno poticati realne procjene rizika kao i sposobnosti pojedinca da zaštiti sebe i svoju obitelj ponavljanjem točnih informacija, realnih procjena rizika i opasnosti te mjerama zaštite utemeljenima na stručnim dokazima. U svakom slučaju važno je međusobno povezivanje i davanje podrške i pomoći jedni drugima, zaključuje dr. Muslić.
