Bio je legendarni trener Bayerna i HSV-a, a s Dinamom je osvojio najveći klupi trofej, ovo je priča o Branku Zebecu
Branko Zebec poznat je kao jedan od najvećih hrvatskih trenera svih vremena. Kao igrač bio je vrlo brz i talentiran, a kao trener još bolji. Jedina je osoba u povijesti koja je bila član jugoslavenske četvorke, kao igrač u dresu Crvene Zvezde i Partizana te kao trener na klupi Hajduka i Dinama. Posebno ga pamte navijači Dinama s kojim je osvojio naslov Kupa velesajamskih gradova te navijači Bayerna i HSV-a, s kojima je osvajao bundesligaške naslove. Nažalost, preminuo je 1988. godine u 60. godini života, a njegova smrt rastužila je cijeli nogometni svijet.
Branko Zebec podiže pehar | Foto: YouTube screenshot
Legendarni Branko Zebec rođeni je Zagrepčanin koji je bio fantastičan igrač i trener. U svojoj karijeri je ostvario mnoštvo uspjeha, a tvorac je i Dinamovog najvećeg postignuća u povijesti – trofeja Kupa velesajamskih gradova 1967. godine. U više navrata je uvršten u najbolje hrvatske nogometaše i trenere svih vremena, a posebno će ga pamtiti navijači HSV-a i Bayerna s kojima je osvajao naslove. Nažalost, preminuo je u 60. godini života na vrlo tragičan način, no i dan danas ostao je upamćen kao velikan hrvatskog nogometa.
Jedini kao igrač Partizana i Zvezde, a trener Dinama i Hajduka
Dok je bio igrač, svi su ga znali kao brzog napadača, a poslije i veznjaka koji je u jednom potezu mogao promijeniti utakmicu. Najbolje utakmice odigrao je na poziciji lijevog krila, a oni stariji ljubitelji nogometa prisjetit će ga se kao jednog od najboljih hrvatskih nogometaša ‘onog doba’. U juniorskoj karijeri je igrao za momčad Građanskog, a onda i za današnji Borac, ondašnji Milicioner. Zanimljivo, 1951. godine odlazi u Partizan gdje osvaja velik broj trofeja, nakon čega prelazi u njihovog najvećeg rivala Crvenu Zvezdu, čiji je bio i kapetan. Nitko ga nije mrzio niti kudio, no kad biste danas napravili istu stvar, situacija bi bila kud i kamo drugačija. Simbolično, igračku karijeru je završio u Njemačkoj, u dresu Alemannije, u državi u kojoj će poslije ostaviti snažan trenerski pečat.
Trenersku karijeru je započeo na klupi Dinama, a pet godina poslije vodio je i splitski Hajduk. Zebec je bio osoba koja je spajala rivalstva, kao i Tomislav Ivić o kojem smo pisali ovdje. Jedini je u povijesti član svih klubova jugoslavenske četvorke. Dakle, kao trener na klupi Bilih i Plavih te kao igrač u dresu Crvene Zvezde i gradskog rivala Partizana. Riječ je o postignuću koje vrlo vjerojatno više nitko neće ostvariti jer su danas ipak drugačiji odnosi, ali i druga nogometna vremena.
Tvorac najvećeg uspjeha Modrih
Dinamo je vodio samo dvije sezone, ali se u tom kratkom razdoblju upisao u povijesne knjige. U godini 1967. navijači Dinama će ga pamtiti kao kreatora najvećeg klupskog uspjeha. S Modrima je osvojio Kup velesajamskih gradova, ondašnju inačicu današnje Europske lige. Bila je to strašna momčad za koju su igrali Dalmatinci koji su zavoljeli Dinamo, Slaven Zambata i Krasnodar Rora o kojima možete više saznati ovdje.
Dinamo je na putu do raja, odnosno trofeja prvaka morao pobijediti neke od najboljih europskih klubova. Posebno će se pamtiti utakmice protiv Eintrachta iz Frankfurta, čiji je trener Zebec bio 15-ak godina poslije, pred kraj svoje karijere. Zanimljivo, Zebec nije vodio momčad u finalu protiv Leedsa jer je bio u svađi s upravom. Iako nije bio prisutan, Dinamo je uvjerljivo došao do velikog naslova, pobijedivši s tri gola razlike u dvije utakmice.
Legenda HSV-a i Bayerna
Nakon Dinama uslijedilo je zvjezdano razdoblje FC Hollywooda, što je jedan od nadimaka Bayerna iz Münchena. Zebec je s Bavarcima ostvario sjajne uspjehe, a 1969. godine je osvojio i naslov prvaka Njemačke, na što je minhenski velikan čekao 37 godina. Interesantno, klupu je tada preuzeo od još jedne legende, Zlatka ‘Čika’ Čajkovskog, a iste godine osvojio je i kup. Bila je to fantastična momčad prepuna zvijezda, poput Franza Beckenbauera, Gerda Mullera i Seppa Maiera, redom jednih od najboljih nogometaša svih vremena. Bayern je te sezone osvojio duplu krunu i postao prva momčad u Njemačkoj kojoj je to pošlo za ‘nogom’.
Odlaskom iz Bayerna preuzeo je klupu Stuttgarta, a onda Hajduka, Eintrachta Braunschweiga (s kojim je zamalo došao do titule) i HSV-a, u kojem je ostavio ogroman trag. Osvojio je naslov Bundeslige, a njegov HSV je igrao i finale Kupa prvaka, današnje Lige prvaka. Na žalost Zebeca i momčadi iz Hamburga, trofej je otišao u ruke Nottingham Foresta, jedine momčadi koja ima više naslova Kupa prvaka nego domaćih titula. Iako taj trofej nije podigao u zrak, Zebecov HSV ostat će upamćen kao jedan od najboljih u povijesti. Kevin Keegan, Felix Magath, naš Ivica Buljan…sve su to bili zvučni igrači kluba iz najveće njemačke luke.
Nakon sezone 1979./80. otišao je u Borussiju Dortmund, a onda i na klupu Frankfurta. Iako je u Njemačkoj proveo velikih 15 godina, karijeru je završio u svojem Zagrebu i plavom dresu Dinama. Bilo je to 1984. godine, kad je jugoslavenski sport bio i na svome vrhuncu. U Sarajevu su se održale Zimske olimpijske igre, a par godina poslije mladi nogometaši Jugoslavije osvojili su i naslov prvaka svijeta.
Tragičan kraj za velikana nogometa
Najveći neprijatelj Zebeca nije bio nogomet ni nogometaši, takve izazove je s lakoćom rješavao. Njegov najveći neprijatelj bio je alkohol. Taj veliki porok koštao ga je i još uspješnije karijere, a praktički ga je i dotukao. Počeo je piti još 70-ih godina nakon operacije pankreasa, što je bila velika šteta za njegovo nogometno i trenersko umijeće.
Na kraju, preminuo je u 60. godini života na nevjerojatno tragičan način, tako što se ugušio komadom mesa na roštiljadi. Iako je završio poprilično tužno, njegovo ime ostalo je zauvijek zapisano u povijesnim knjigama Dinama i njemačkog nogometa. Zamislite biti legenda Bayerna, HSV-a i Dinama? To ne može baš svatko, jedino Branko Zebec. Što umirovljenici misle, tko im je najdraži i najbolji hrvatski nogometaš ikada, pogledajte ovdje.
