Beneficirani radni staž zbog bolesti Vlada ne priznaje onima koji su radili 41 godinu!
Starosna mirovina za dugogodišnjeg osiguranika često se prikazuje kao povlastica, no je li to dosta tako? Vlada je ove godine mirovinskom reformom ukinula bonus na mirovinu od 0,15 posto mjesečno za rad nakon 60. godine života i 41 godine staža. Istovremeno, sa 0,34 posto nagrađuju se građani koji rade nakon 65. godine, makar imali primjerice dvostruko manje radnog staža. No, to nije jedini način na koji država kažnjava građane nakon četiri desetljeća rada, jer im također ne priznaje ni beneficirani radni staž!
Ilustracija: Pexels
Zakon o mirovinskom osiguranju, u članku 35. jasno kaže da pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika ima radnik sa 60 godina života i 41 godinu staža u efektivnom, odnosno stvarnom trajanju. To znači da se u punu starosnu mirovinu ne računa beneficirani radni staž, makar on proizlazio iz invaliditeta. Na taj problem upozorila nas je čitateljica (podaci poznati redakciji) koja ovaj zakonski apsurd osjeća na vlastitoj koži, pri čemu nije jedina.
Kažnjavanje građana koji su rano počeli raditi
“Umjesto da nagrađuje, Vlada zapravo kažnjava one koji su počeli rano raditi. Novim Zakonom o stažu osiguranja s povećanim trajanjem, između ostaloga je i proširen popis bolesti zglobova i vezivnog tkiva. Ranije se, naime, priznavao samo reumatoidni artritis. Ispravili su time jednu nepravdu, a istovremeno stvorili drugu. Recimo, dvije osobe oboljele su sa 40 godina od lupusa. Imaju isto oštećenje organizma, terapiju, trpe jednake bolove. Međutim, jedna je počela raditi sa 18 godina nakon srednje škole, dok je druga studirala i godinama bila nezaposlena. Istovremeno im je priznato pravo na staž s povećanim trajanjem. Nakon 20 godina rada obje dobiju četiri godine beneficiranog staža” – priča nam naša čitateljica.
Problem je slijedeći: Osoba koja je počela raditi s primjerice 40 godina, nakon 20 godina rada dobije četiri godine beneficiranog staža i može u starosnu mirovinu sa 61 godinu starosti. Radnica koja ima dvostruko više radnog staža jer je rano počela raditi, ostvaruje pravo na mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika, ali “povlastice” u tom slučaju ne vrijede. U mirovinu može bez penalizacije sa 60 godina i 41 staža, bez uračunatog beneficiranog staža. Ako zbog bolesti ne može više raditi, onda će biti prisiljena otići u invalidsku ili prijevremenu mirovinu s primjerice 57 godina starosti i 39 godina staža.
Mirovina nakon 41 godine rada je privilegija?
Reumatoidni artritis kao bolesti za staž s povećanim trajanjem uveden je starim zakonom iz 1999. godine, a kao uvjet je navedena starosna mirovina, jer institut one za dugogodišnjeg osiguranika tada nije ni postojao.
“Ovo nije bilo ispravljanje nepravde, već ruganje oboljelima koji su rano počeli raditi. Svako malo čitam da su oni koji idu u starosnu mirovinu za dugogodišnje osiguranike privilegirani što ne moraju raditi do 65. godine života a nitko ne gleda da su uplaćivali 41 godinu doprinose, već se samo gledaju godine starosti. Kako je 15 godina staža i 65 starosti dovoljno za starosnu mirovinu, a 60 starosti i 41 staža je privilegija? Ako starosna za dugogodišnje osiguranike ne vrijedi kao starosna za ostala prava, onda neka gospoda iz Vlade izbace ovo starosna i neka se onda zove drugačije. Nažalost, u ovoj zemlji je ludost početi rano raditi i uplaćivati u mirovinsko. Bolje je raditi na crno , jer će ionako biti nacionalna mirovina. Žalosno!” – zaključuje naša čitateljica.
Prema podacima HZMO, u starosnoj mirovini za dugogodišnjeg osiguranika samo je 30.488 građana. Prosječna mirovina im je 3.664 kuna, a za nju su u prosjeku radili 42 godine i 7 mjeseci.
