Balerina Almira (60): “Društvo se nedovoljno brine o starijima, kao da oni nikad neće ostariti”
Nekadašnja baletna prvakinja i glumica Almira Osmanović članica je žirija u novoj sezoni ‘Plesa sa zvjezdama’. Umjetnica je progovorila o starosti, angažmanima i u mirovini i otkrila što misli o poziciji starijih ljudi u društvu.
Proslavljena nekadašnja baletna prvakinja i glumica Almira Osmanović u mirovini radi punim tempom, piše 24sata.hr. Osim što je članica u novoj sezoni ‘Plesa sa zvijezdama’, predaje kolegij Scenski pokreti u Zagrebu, Puli i Splitu, bavi se baletnom pedagogijom i koreografijom.
Stariji čitatelji će se sjetiti Almire kao prve nacionalne baletne prvakinje u HNK Zagreb te kao uspješne ravnateljice zagrebačkog baleta tijekom ratnih 90-ih.
U plesačku mirovinu otišla je s 45 godina, nakon čega je bila ravnateljica Splitskog HNK punih 11 godina. Upitana o tome je li privilegija s toliko godina u mirovinu, Almira odgovara:
“To se možda čini tako kad čovjek ne zna o kojoj težini posla se radi. Naš posao je toliko težak, mukotrpan i zahtjevan da se nama oduvijek priznavao beneficirani radni staž. Prije desetak godina taj sustav je zakazao, promijenio se. Zašto, to nitko ne zna. Ukratko, danas baletni plesač odlazi u mirovinu s navršenih 65 godina života, što je suludo.”
Iako ima 60 godina, Almira se i dalje bavi tjelovježbom. Završila je i školu kuhanja te okrenula novi list u životu. Ističe kako bez zdrave prehrane nema spasa u starosti:
“Često volim ljudski organizam uspoređivati s motorom automobila… Naime, nema tog motora, koji bi vozio na pogrešno i loše gorivo. Ljudi ne razmišljaju da će i njima zakucati starost na vrata i da trebaš biti spreman.
Mnogi danas ostare prije vrmeena, upravo zbog loših navika i onda provedu pola života u bolnicama”, kazala je.
Upitana misli li da naše društvo diskriminira starije, Almira odgovara:
“Mislim da da. Društvo se nedovoljno brine o tome, kao da oni nikad neće ostariti. Nažalost, imala sam prilike u obitelji vidjeti starije ljude koji su oboljeli od Alzheimera. U domovima se ljudi brinu o njima, ali to je bez ikakve empatije. Mislim da je starost sama po sebi vrlo ponižavajuća, a u kombinaciji s nemoći je degradirajuća”, smatra Almira.
Upravo zbog toga smatra kako u takvim situacijama, kada čovjek nije samostalan i pati od neizlječivih bolova – eutanazija dolazi u obzir kao čin humanosti.
A za budućnost? Kaže da ju čeka još mnogo toga:
“Još nisam stigla skočiti s padobranom, nisam stigla letjeti paraglajderom i nisam skočila bungee. Mnogo toga je još preda mnom i to sve planiram čim malo smanjim radni ritam. Uglavnom, adrenalinski sportovi su moj plan za starost. Na kraju bih voljela otplesati i u smrt, s osmijehom”, zaključuje Almira.