Baka s Dolca ipak nije socijalni slučaj, ima obitelj i mirovinu, ali željna je društva
Mršava starica s crnim rupcem na glavi prosi kruh, žgance… Prizor je to na koji bi malo tko ostao ravnodušan pa glavu okrenuti nisu mogli ni članovi inicijative “Zagreb te zove”. Za baku su prikupili bonove za hranu u vrijednosti od 500 kuna. No, kada je par dana nisu mogli pronaći na njezinim ustaljenim lokacijama kojima se kretala, organizirali su potragu zabrinuti za njezino zdravlje. Videom su zabilježili dirljivi prizor, apelirajući na građane da od starih, siromašnih i bez krova nad glavom ne okreću glavu. Međutim, nekoliko dana kasnije uspostavilo se da baka živi s obitelji i ima mirovinu. Što su učinili humanitarci? I dalje joj velika srca nastavili pomagati, ali na nešto drugačiji način…
Snimak zaslona/FB: Zagreb te zove
Video snimak dirljiva susreta mladića iz inicijative “Zagreb te zove” i siromašne bake koja prosi kruh u središtu Zagreba malo koga je ostavio ravnodušnim. Fotograf Vanja Suzić spazio je staricu nekoliko dana ranije, počastio je i kupio joj za jesti te, sažalivši se nad njezinom sudbinom, skupio bonove za hranu u vrijednosti od 500 kuna. Kada joj ih je htio uručiti, mršave žene s crnim rupcem na glavi više nije bilo na njezinim ustaljenim lokacijama. U strahu da joj se nešto loše nije dogodilo, organizirao je potragu i priča je dobila više nego sretni kraj. No, ne zadugo.
Prepoznali je članovi obitelji s kojima živi
Kako je ova humanitarna akcija dospjela u medije, baku koja svakodnevno prosi prepoznali su članovi njezine obitelji s kojom živi u kući, prima mirovinu i nije socijalni slučaj. Izazvalo je to ogorčenje dijela javnosti, ali priča je sve samo ne crno-bijela. Zašto baka prosi ako ima za jesti, svakodnevno lunjajući zagrebačkom vrevom i upuštajući se u razgovore, željna kruha i žganaca?
Odgovore na ta pitanja potražili smo u inicijativi “Zagreb te zove”, a novu perspektivu otvorila nam je poznata aktivistica Gordana Pasanec.
“Prije svega, priču o baki, kojoj su mnogi bili željni pomoći, zaustavili smo na zahtjev članova njezine obitelji i susjeda. Ona nije sama, ima primanja, ali kako nam oni kažu, voli bježati i prositi. Slučaj smo prijavili Centru za socijalnu skrb, jer je znala spavati bosa na klupi, a kako stalno ponavlja jedno te istu priču, čini se da se malo gubi u pamćenju i mislima. Inače, uredna je i iznimno draga i društvena. Mi smo joj uspjeli pomoći, a pomažemo joj i dalje, prvenstveno razgovorom ili tako da je počastimo kavom, čajem, pecivom…” – kaže nam Pasanec.
Željna razgovora i – žganaca s mlijekom
Baku su i ranije, s obzirom da je jako mršava, nekoliko puta odveli na obrok koji bi svaki put rado pojela, a željna je bila nekih najjednostavnijih jela, poput žganaca s mlijekom. Priliko brojnih razgovora, ispričala im je da je udovica. Iako se pomalo gubi u priči, supruga nije zaboravila i tragedija je to koja je očito na ovu staricu ostavila traga. Tako zna da je 19. listopada godišnjica njegove smrti, pa će joj, bez obzira što ima i obitelj i primanja, članovi inicijative pomoći obilježiti i taj dan.
“I dalje s njom kontaktiramo, jako je topla i ugodna osoba koja ima svoje skromne želje i potrebe. Razgovor je također oblik pomoći starijim i usamljenim ljudima. Jednostavno, napravili smo najbolje što smo mogli. Nikada ne znate kome je pomoć više potrebna, no konstantnom brigom za druge ta će pomoć često stići u prave ruke. Vanja Suzić pomaže tako već nekoliko beskućnika, to su stariji ljudi bez krova nad glavom. Mi nismo tu da sudimo, nego da za život Zagrepčana kao pojedinci uz pomoć ostalih građana napravimo najbolje što možemo” – zaključila je Pasanec.
