Baka Ankica živi sama u siromaštvu, ali se ne žali: “Zeru bašćice i dobro”
Koliko su naši stari skromni i koliko im je malo potrebno, iako im država često ne osigurava ni toliko, pokazuje baka Ankica. Na selu živi sama i u siromaštvu, ali se ne žali. Osim malene mirovine ima i vedar duh, a sreću pronalazi u malenomu vrtu u kojemu sadi povrće pa ima što jesti. Humanitarna inicijativa “Ljudi za ljude”pronašla je baku te joj uz pomoć dobrih građana nabavila potrebne stvari.
Baka Ankica/Ljudi za ljude
Humanitarnu priču o baki Ankici objavila je ovih dana humanitarna inicijativa “Ljudi za ljude”. Uz pomoć građana, starici koja sama živi u siromaštvu u selu Dragotina nedaleko od Gline, donijeli su paket hrane, peć i hladnjak. Netko poput nje, navikao na malo i skromno, nema što više poželjeti. Ipak, humanitarci velika srca organizirat će i akciju bojanja zidova stradalih zbog stare peći koja je jako dimila.
“Noge me još služe, a jezik još bolje”
Uz tisuću kuna mirovine, a sada i novu peć i frižider koje si od toga iznosa nikada ne bi mogla priuštiti, ova umirovljenica se ne žali. Uz “zeru bašćice”, kako sama kaže, njoj je dobro.
“Imam luka, salate, posijala sam mrkvu i imam zeru krumpira. I graha pozemljaka, onoga šarene mahune i par kućica žutih mahuna i tako to sve… Noge me još služe, a jezik još bolje” – kaže ova 87-godišnja gospođa.
Baka sve oko kuće i vrta radi sama, ali uskoče i susjedi koji su vidjeli da baki treba hladnjak pa su u pomoć pozvali “Ljude za ljude”. Sada ima gdje pospremiti i pakete hrane koje joj donesu tijekom redovnih obilazaka starih, samih i napuštenih po selima Banovine.
Čista, uredna i divna, a u vrtu sve kao po špagi
Novinarka Maja Sever iz udruge Ljudi za ljude ispričala je za Telegram da je gospođa Ankica ostala udovica, dok su joj sinovi nakon rata nestali. Kako je ostala sama u čitavom selu, Bijelim Vodama, sin od bratića ponudio joj je na korištenje kuću u Dragotini gdje živi danas.
“Prvo nam je susjed rekao da nema hladnjak te da joj se hrana kvari preko ljeta pa smo joj nabavili hladnjak. A zatim smo joj donijeli i peć, jer je stara užasno čađila zidove. Sad se još samo moramo organizirati da joj obojimo te čađave zidove.
Ono što je članove udruge najviše fasciniralo je sama baka. Kažu da se uz svu neimaštinu ne buni ni na što, da je jako skromna i draga, a i da je vole baš svi u selu. Ništa ona ne traži, a da je vidite – čista, uredna, divna, u vrtu sve kao po špagi. Kad dođemo, uvijek pita čime bi nas ponudila, ljubi nas, ma ja nisam vidjela dobroćudnije osobe od nje” – ispričala je Sever.
