Apsurd: Što se dogodi ako cijeloga života odbijate plaćati doprinose za mirovinsko?
Dvadeset posto od svake plaće koju ste dobili vjerojatno je, bez da ste se morali nešto posebno potruditi, uplaćeno u mirovinski sustav. No, što je s onima koji su u potpunosti samozaposleni, recimo, u poljoprivredi? Oni bi sami morali preko uplatnica uplaćivati sebi mirovinsko, kao što to poslodavci rade svojim radnicima. No, što ako oni to jednostavno odbiju?
“Od države ništa ne tražim, ali joj ništa i ne dam“, životni je moto Stjepana Horvata, 68-godišnjaka iz Bogačeva Riječkog u blizini Križevaca.
Odbio plaćati doprinose
Stjepan je nedavno od Državnog odvjetništva dobio rješenje kojim su njegovih deset jutara zemlje, 370 hvati šume i oranica, kuća i dvorište postali državno vlasništvo. Razlog? Stjepan si nije uplaćivao doprinose za mirovinsko osiguranje, piše podravski.hr.
“Čitav život bavim se poljoprivredom i nikad nisam razmišljao o tome da ću trebati penziju. Kad sam počeo dobivati uplatnice za doprinos za mirovinu, nisam ih plaćao, a došao sam u Mirovinski zavod i rekao im da ne trebam penziju i da neću to plaćati”, ispričao je novinarima Podravskog.
Zbog neplaćanja doprinosa od 1981. godine, država tvrdi da je dužan 124.000 kuna. Čim je Stjepan navršio 65 godina (zakonsku dob za starosnu mirovinu), dobio je spomenuto rješenje prema kojem mu se država, na ime tog duga, upisala na imovinu!
Unatoč tome, kaže Stjepan, od tada se nije dogodilo ništa. Sve uplatnice koje dobije, jednostavno baci u smeće.
Država “dug” namirila, ali mu ne daju mirovinu
Što se zapravo dogodilo u ovoj priči? Jedna osoba, građanin, procijenio je da mu je bolje izuzet se iz mirovinskog sustava iz ovog ili onog razloga. Država tvrdi da je time stvoren dug, a riješila ga je tako što je “sjela” na imovinu neplatiše. Mislite li da bi samim time “dug” trebao biti riješen, a osoba bi se trebala voditi kao da je cijelo vrijeme uplaćivala u mirovinsko i iz toga može izvući pravo na mirovinu? Varate se!
“Nisam tražio penziju, niti sam je dobio nakon što su mi uzeli zemlju i kuću. Čitav život živim od rada. Imam zdravstveno osiguranje, a kod doktora sam bio samo jedanput, kad me je ubo stršljen. Za ovo s penzijom htio sam angažirati odvjetnika, ali nemam novaca”, ispričao je Stjepan novinarima.
Dakle, Stjepan nije plaćao doprinose za mirovinsko, a država je svejedno namirila dug od njegovog neplaćanja. I sada kada je dug podmiren – svejedno nema pravo na mirovinu. Drugim riječima, država mu ništa nije dala, ali mu bez problema želi oduzeti sve što ima.
Moglo bi se pričati o tome koliko je uopće legitimno da punoljetni građani imaju pravo odabira oko toga da se izuzmu iz ovog ili onog sustava. Pogotovo Stjepan, poljoprivrednik, kada se zna da su poljoprivredne mirovine u Hrvatskoj dno dna – prosječna je 1.368 kuna!
Stjepan tvrdi da je samo jednom bio u Zavodu za mirovinsko kako bi ih pitao zašto mu i dalje šalju uplatnice, a oni su mu odgovorili da će ih slati dok ne podmiri dug ili će ga deložirati.
“Sad čekam da me pokušaju deložirati, a to neće dobro proći. Nemam kamo. Država mi ništa nije dala i nema pravice u tome da mi uzme. Janko Bobetko, kad je trebao ići u Haag, rekao je: Ja sam odluku donio, u Haag ne idem! Tako sam i ja donio odluku”, zaključuje Stjepan.
Dodao je kako je vrijednost oranica, šume i kuće koje mu je država oduzela barem dvostruko veća od iznosa duga za koji ga država tereti.