Anica (79) krivotvorila radnu knjižicu pa 17 godina primala lažnu hrvatsku mirovinu
Lažna 79- godišnja umirovljenica iz Bosne i Hercegovine oštetila je hrvatski proračun tako što je krivotvorila podatke o radnom stažu. Temeljem lažnih podataka u radnoj knjižici HZMO joj je 17 godina isplaćivao oko 150 eura mjesečno, iako na mirovinu uopće nije imala pravo. Sud ju je nepravomoćno osudio na zatvorsku kaznu, a mora i vratiti sumanutu sumu novca.
Starica lažnim podacima prevarila HZMO Ilustracija: Unsplash
Još jedan slučaj krivotvorenja iz susjedne države na račun hrvatskih umirovljenika stiže nam ovoga puta iz Ljubuškog. Glavni akter je danas 79-godišnja Anica G. rodom iz bosansko-hercegovačkog sela Grabovnik u općini Ljubuški. Na zagrebačkom Općinskom kaznenom sudu nepravomoćno je osuđena na dvije i pol godine zatvora zato što je punih 17 godina varala Hrvatsku primajući mirovinu na koju nije imala pravo.
Sudilo joj se u odsutnosti, a dužna je u roku 15 dana vratiti više od 288 tisuća kuna, za koliko je svih tih godina oštetila Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. U prosjeku, riječ je o otprilike 1.400 kuna mjesečno. Prijevaru je postigla krivotvorenjem radne knjižice.
Nikada nije radila kod tog poslodavca
Osuđena je jer je primala oko 150 eura mirovine od 1. lipnja 1995. godine do 30. rujna 2012. godine u Zagrebu, a sve na osnovi radne knjižice koju je priložila i u kojoj je bio “neistinito unijet i ovjeren podatak o njezinom zaposlenju u Aluminijskom kombinatu Mostar, R.J. Boksitni rudnici, piše Slobodna Dalmacija.
Prema krivotvorenim podacima, u kombinatu je radila od 10. veljače 1957. godine do 31. prosinca 1990. godine s prekidima iako, kako je utvrđeno, nikada nije radila kod tog poslodavca. S takvom radnom knjižicom u lipnju 1995. godine podnijela je Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje zahtjev za prijevremenu starosnu mirovinu, što joj je i priznato.
Tijekom suđenja nije dala obranu, nego je pročitan njezin iskaz iz lipnja 2013. godine, a koji je dala policiji u Ljubuškom. Rekla je da je 20 godina primala mirovinu, ali legalno, te da je za vrijeme Domovinskog rata oko tri mjeseca bila kod svoje kćeri u Zagrebu. Od susjeda je čula da se može dobiti mirovina tko ima valjane dokumente i tada je odlučila prijaviti se kod kćeri. Kazala je da je, koliko se sjeća, u Aluminijskom kombinatu Mostar RJ Boksitni rudnici radila četiri ili pet godina.
Nepravomoćno osuđena Anica rekla je i da je raditi počela sa 18 godina u poduzeću koje se bavilo izgradnjom vodonatopnih kanala na području općine Ljubuški, ali da se ne može sjetiti kako se firma zvala. Policajci su je pitali i gdje je te kako krivotvorila podatke u radnoj knjižici na što je odgovorila da joj “to nije poznato, te se ne može sjetiti gdje je sve radila i koliko ukupno ima radnog staža”. Rekla je i da je u dva navrata dobila dopis od Mirovinskog fonda RH sa zahtjevom da vrati mirovinu, ali da je ne može vratiti jer je lošeg imovinskog stanja.
Bezuvjetna kazna zatvora zbog težine kaznenog djela
“Neosporno je da optužena nije ostvarila mirovinski staž u BiH i nije evidentirana u Matičnoj evidenciji zaposlenih u poduzeću Aluminij d.d. Mostar – Boksitni rudnici Mostar, niti je zavedena u bazi Matične evidencije aktivnih osiguranika Federalnog zavoda. Optužena je uz zahtjev za ostvarivanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu predala radnu knjižicu s neistinitim podacima o ostvarenom stažu od 30 godina, 4 mjeseca i 20 dana”- piše u presudi.
U radnoj knjižici imala je i upisan radni staž u trajanju od jednog mjeseca u Hrvatskoj tijekom 1995. godine, a što su bili nužni uvjeti za ishođenje hrvatske mirovine, jer je u to vrijeme praksa bila da mirovinu isplaćuje ona država u kojoj je radnik imao zadnje zaposlenje, što je promijenjeno 2001. godine od kada je svaka zemlja isplaćivala svoj dio.
U postupku kontrole i nadzora HZMO je utvrdio da optužena nije imala dana radnog staža u BiH, o čemu je Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje Kantona u Mostaru donio rješenje kojim se odbija zahtjev za ponovno određivanje starosne mirovine s obzirom na to da je utvrđeno da optužena nikada nije bila zaposlena u tom poduzeću i da u BiH nema niti jednog dana radnog staža. HZMO je po primitku tog rješenja 30. rujna 2012. godine donio rješenje o obustavi isplate mirovine.
Sud smatra da se jedino bezuvjetnom kaznom zatvora može postići tražena svrha kažnjavanja i da je izrečena kazneno-pravna sankcija razmjerna težini počinjenog djela i društvenoj opasnosti istog.
