Ako vas je zanimalo što možete dobiti u domu za 6.500 kuna, evo odgovora
Zagrebački Dom za starije osobe “Park” radi na dvije lokacije, a mi smo posjetili noviju lokaciju na Lašćinskoj cesti koja radi malo manje od tri godine. Osnivač je Grad Zagreb, ali smještaj trenutno ne subvencioniraju. Tržišne cijene ovakvih domova se kreću od pet do sedam tisuća kuna, a ako vas je ikada zanimalo što možete dobiti za tu cijenu – našli smo idealno mjesto malo iznad Kvaternikovog trga.
Foto: Dom za starije “Park” | Mirovina.hr
Posljednjih mjesec dana, nakon tragičnog slučaja u Andraševcu, javnost se pomalo zainteresirala za pitanje umirovljeničkih domova. U HRT-ovoj emisiji “Otvoreno”, tjedan dana nakon tragedije u Andraševcu, gosti su spomenuli jedan od posljednjih “javnih” domova za starije izgrađenih u Hrvatskoj – radi se o drugoj lokaciji Doma za starije osobe “Park”, koji je prije tri godine krenuo raditi na Lašćinskoj cesti, a osnivač je Grad Zagreb.
Gosti su u emisiji kazali kako taj dom i tri godine nakon otvaranja ne radi “punim kapacitetima”, te smo ih odlučili posjetiti i vidjeti o čemu se radi, posebice u kontekstu kada znamo da je na listama čekanja ogroman broj ljudi. Na Lašćinskoj cesti iznad Kvaternikovog trga pronašli smo moderni dom, a u malu turneju su nas povele ravnateljica Nataša Koražija i socijalna radnica Zorana Stevanović.
“Dom Park radi na dvije lokacije, u Ivanićgradskoj i tu u Lašćinskoj. Smještajni kapacitet Doma je 375 korisnika. Na ovoj adresi možemo primiti 200 korisnika, a u ovom trenutku nismo punog kapaciteta jer smo u tijeku otvaranja drugog odjela tj. Specijalizirane jedinice za oboljele od Alzheimerove bolesti i drugih demencija s 12 mjesta. Kako su sobe prazne, tako ih uređujemo i pripremamo za useljenje novih korisnika, sukladno listama čekanja”, uvodno pojašnjava Koražija.
Za nešto manje od 200 korisnika brine 80-ak radnika koji su raspoređeni u tri smjene. Najveći dio radne snage odlazi na medicinsko osoblje.
Prema njenim riječima, Dom radi na blizu stopostotnog kapaciteta, a prema našem dojmu, na vrlo visokoj razini. Na gotovo svakom zidu postavljen je mali uređaj na kojemu možete brzo dezinficirati ruke, a korisnici Doma ih u prolazu nonšalantno koriste, dobacujući ravnateljici neku šalu ili običan “dobar dan”.
Foto: Dnevni boravak | Mirovina.hr
Zadovoljni korisnici sami predlažu nove aktivnosti, sudjeluju u kreiranju jelovnika
Dom smo posjetili u vrijeme popodnevnog odmora, tako da smo sreli tek tridesetak umirovljenika koji su išli svojim poslom, družili se u dnevnom boravku i igrali društvene igre.
Pjevanje, plesanje, kreativne radionice, razna kulturna događanja, vježbanje, posjeta vrtića – samo su neke od aktivnosti koje se organiziraju za korisnike.
“Jedna od niti vodilja ovdje je osluškivanje korisnika. U njima se kriju fantastični prijedlozi koje nije teško organizirati, a svima puno znače. Recimo, petkom imamo komisiju za prehranu. Na njima sudjeluju predstavnici korisnika s određenog kata, glavna sestra i glavni kuhar gdje naši korisnici predlažu nove ili popravljaju stare recepte. Stvar je u tomu da do rješenja dolazimo zajedno”, objašnjava Stevanović.
Tako je i jednaan korisnik osmislio dirljivu aktivnost koja se provodi jednom mjesečno u kojoj je svakoga puta u centru pažnje jedan korisnik Doma, odnosno njegov lik i djelo. U komunikaciji s njegovim suradnicima i obitelji koji dolaze zapravo rade osvrt na živote tog korisnika te se detaljno upoznaju kroz jedan takav intimniji pristup.
“To je osmišljeno od strane korisnika, mi smo samo popratili njegovu ideju i organizirali je. U ovom slučaju to je bio pun pogodak, ideja je izrasla u jedno jako lijepo događanje intimnog tipa”, napominje Koražija.
Što je veći problem: male mirovine ili skupi domovi?
Teško je naći dobar dom za starije osobe koji nećete previše osjetiti na novčaniku. Čak i ako odete u subvencionirani dom i tamo za smještaj plaćate, recimo 3.000 kuna, još barem toliko je subvencionirano od strane grada/županije/države. U Domu za starije osobe “Park” korisnici plaćaju ekonomsku cijenu svog smještaja, a zbog činjenice da je ona viša, ovaj Dom ima i kraće liste čekanja.
Usluge su podijeljene prema stupnjevima, od I. koja je najjeftinija do IV. koja je predviđena za korisnike kojima je potrebno najviše skrbi, poput ljudi koji boluju od Alzheimerove bolesti.
Cijene se tako ovdje kreću od početnih 3.950 kuna za dvokrevetnu sobu s vlastitom kupaonicom (I. stupanj usluge), do 7.500 kuna za jednokrevetnu sobu za korisnike s najvećim potrebama (IV. stupanj usluge). Najviše mjesta u Domu, njih 116, je pak rezervirano za korisnike kojima je potreban III. stupanj njege, a cijene se tu kreću od 5.600 do 6.700 kuna.
Za prosječnu hrvatsku mirovinu od 2.500 kuna čini se nedostižno, no zapitajte se je li veći problem skupa cijena doma ili mala mirovina.
“Osim u IV. stupnju usluge, gdje su cijene u svim gradskim domovima iste, za prva tri stupnja usluge imamo nešto veće cijene, ali to je doista ta stvarna cijena smještaja za jednu osobu”, objašnjava Zorana Stevanović.
Stupnjevi usluge:
I stupanj usluge – stambeni dio (namijenjen samostalnim, pokretnim korisnicima)
II stupanj usluge – odjel polustacionara
III stupanj usluge – Odjel za pojačanu njegu
IV stupanj usluge – Specijalizirana jedinicia za oboljele od Alzheimerove bolseti i drugih demencija
Za sve dodatne informacije o uslugama i cijenama najbolje je obratiti se izravno u Dom.
Foto: Ručak – kao u hotelu | Mirovina.hr
“Ljubav prema ovom poslu pomaže svima”
Jako malo ljudi se odluči na karijeru u sustavu socijalne skrbi zbog novaca. Radi se o niskoprofitnim djelatnostima za koje se često zna reći da su više poziv, nego posao. Ravnateljica Koražija je svjesna te činjenice te ističe da joj je veliko zadovoljstvo raditi s ljudima koji su senzibilizirani za ovaj posao:
“Jednostavno, to dio morate imati u sebi. To se osjeti i ljubav prema ovom poslu pomaže svima. Mi tu stvarno živimo s našim korisnicima 24 sata dnevno, komuniciramo međusobno, kao članovi smo jedne velike obitelji u krajnjoj liniji. Ako smo senzibilizirani za naše korisnike i za njihove specifične i uobičajene potrebe koje imaju, naravno da je život u Domu ljepši i ugodniji, a s kolegama koji vole ovdje raditi je i suradnja bolja. Drago mi je da postoje ljudi koji vole raditi s ovom populacijom i što funkcioniramo u sinergiji”, kazala je.
Socijalna radnica Zorana Stevanović napominje da se ovdje radi o ustanovi:
“Ovo je ustanova, a u ustanovi ljudi žive. I mi zapravo svi živimo zajedno. Svakodnevno smo okruženi istim licima, a ta nota produbljuje naš odnos s korisnicima jer dosta toga zajedno i proživljavamo. Njihove probleme možda doživljavamo nešto snažnije, ali to znači da im se možemo i više posvetiti. To je ipak drugačije nego u bolnicama gdje pacijenti fluktuiraju”, kazala je.
Problemi s radnom snagom u sustavu
Hrvatska smještajnim kapacitetima za starije osobe pokriva oko 20 tisuća kreveta, a potreba za njima će u narednih nekoliko desetljeća zbog starenja stanovništva sve više i više rasti. S druge strane, da nam nekoliko modernih domova “padne s neba”, pitanje je koliko brzo bi oni mogli početi s radom jer je ovakvim ustanovama potrebna specifična i profesionalna radna snaga.
“Činjenica je da postoji problem sa zapošljavanjem određenih profesija, ne sad kod nas u domu “Park”, nego općenito u Hrvatskoj. Medicinske sestre, kuhari, to su uistinu tražena zanimanja i to je područje kojem bi se na nacionalnoj razini trebalo dati više pažnje. Moramo znati kako privući i zadržati profesionalce tih struka i shvatiti koliko su nam ljudski resursi ogroman prioritet” tvrdi Koražija.
Doista, zašto bi medicinska sestra došla raditi u dom za starije, ako bi u bolnici mogla ostvariti veću plaću?
“Takva otprilike i je situacija, ali moram posebno naglasiti da je za naš Dom odrađeno kolektivno pregovaranje i imamo novi kolektivni ugovor kojim smo poboljšali uvjete za zaposlenike u našem Domu. Ne samo da imamo lijep prostor, što je poželjna okolina za rad, nego imamo i povećanu plaću, plaćamo prekovremene sate. To je jedna zahtjevna priča jer se bolji uvjeti moraju i financijski popratiti. No to ne može biti cjelovito rješenje jer je problem sveobuhvatan i kao takvog ga se treba rješavati”, kazala je Koražija.
