Ljudevit Grgurić Grga: “Umirovljenici su skupina ljudi koje Hrvatska ne voli”

Korona nam je, smatra TV voditelj i urednik, ukrala Božić, slike njegove supruge i kćeri kako preko stakla u domu za starije razgovaraju s njegovim roditeljima bile su mu bolne, a ulazak u Novu godinu bit će jedan od tužnijih u povijesti…

Ljudevit Grgurić Grga, Foto: Tomislav Marić

– Imam gotovo isto posla, ako ne i više, nego u vremenima kada sam radio na HRT-u. Nerijetko se sa svojim ukućanima šalim kako jedva čekam otići u mirovinu… – kaže nam Ljudevit Grgurić Grga.

Poznato TV lice, voditelj i urednik kultne “Sedme noći” lani je otišao u mirovinu. Psihički se je pripremao za taj dan, no ipak je doživio stres kad je iz kadrovske na njegov mail stigla ona stereotipna, suhoparnim, administrativnim jezikom napisana poruka “Poštovani, ovime Vas obavještavamo da dana…” Neće reći da ga administracija ljuti, ali tvrdi da bez velikih emocija automatizmom na dnevnoj bazi šalju djelatnicima mailove među kojima su, naravno i rješenja o odlascima u mirovinu.

Prelistajte katalog

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Mišljenja sam da bi ta rješenja Kadrovska služba prvo trebala poslati nadređenim osobama iz sektora u kojem djelatnik radi. Onda bi se to rješenje, onome koji odlazi iz radne sredine trebalo uručiti na jedan kolegijalan i ljudski način uz kavicu i nekoliko minuta prijateljskog razgovora. Ne traži veliki napor, a puno bi značilo svima koji su na odlasku – govori Grga.

Smatra da su umirovljenici danas skupina ljudi koje Hrvatska ne voli. Razlozi ovom animozitetu, pojašnjava, dobrim dijelom leže u gospodarskoj krizi koja je samo dodatno aktualizirala probleme koji u Hrvatskoj postoje već godinama, a koje nitko nije imao političke volje dovesti u red.

Veliko mu je zadovoljstvo što još puno radi

– Niska stopa zaposlenosti uz visoki udio stanovništva starijeg od 65 godina u sustavu u kojem je više od 180.000 umirovljenika svoje mirovine ostvarilo prema povlaštenim uvjetima napravili su krimen. Zbog toga mnogi od nas, koji za to nemamo niti zrnce krivnje, osjećaju kako nas se iz dana u dan percipira kao sve veći problem u društvu – kaže.

Mirovina mu je dovoljna za pristojan život, ali ni njemu, u ovim kriznim i nesigurnim vremenima, nije na odmet popunjavati kućni budžet dodatnim poslovima.

– Otišao sam u starosnu mirovinu kao osiguranik s VSS. Tijekom 42 godine radnog staža veći broj godina bio sam na rukovodećim poslovima pa je moja mirovina, za naše uvjete, relativno visoka – govori nam.

Iako puno radi, dani su mu malo ležerniji nego prije, ali još uvijek puni novih kreativno izazovnih projekata. Osjećaj da, iako je u penziji, nije u mirovini, veliko mu je zadovoljstvo. Radi na novom televizijskom izazovu – Dubrovačkoj televiziji.

– Odluku sam donio isključivo radi poziva moga dragog prijatelja poznatog borilačkog promotora, ali i televizijskog producenta gospodina Orsata Zovka, čovjeka nevjerojatne inventivne i radne energije. Naša je suradnja počela prije više od 20 godina u vrijeme kada sam ja bio glavni urednik Zabavnog programa Hrvatske televizije, a Orsat, kolokvijalnim jezikom rečeno, „klinac“ – priča.

Ističe da je već tad taj „klinac“ sadržajem i produkcijom svojih emisija demonstrirao vrhunski profesionalizam i entuzijazam koji je svojstven samo istinskim zaljubljenicima u televizijski medij.

Neposredno pred Grgin odlazak u mirovinu, javio mu se s lijepom vijesti da je kupio DUTV. Razlog je bio, kako mu je pojasnio, isključivo emotivne prirode.

I danas ga zaustavljaju, hvale njegovu “Sedmu noć”

– Naime, na taj se potez odlučio kako bi u ime svoga dragog prijatelja, pokojnog dubrovačkog snimatelja i vlasnika Dubrovačke televizije Dragana Banovića ostvario njegovu želju i stvorio televiziju o kojoj je njegov mentor mogao samo sanjati – priča Grga.

Iako je već imao poziv HRT-a da po odlasku u mirovinu nastavi suradnju na Hrvatskom radiju, ponudu gospodina Zovka naprosto nije mogao odbiti. Uz poslove na DUTV-u, radi i na sadržajima koji su vezani uz projekt “Fight Dome” kojeg je Orsat instalirao u Las Vegasu.

– Ljudi obično maštaju da će u mirovini imati vremena da rade ono o čemu su prije samo sanjali. Ja ponavljam, i dalje o tome sanjam – zadovoljan je.

Recept trajanja teško mu je objasniti. Ali svakako mu je lijepa spoznaja da ga ljudi i danas zaustavljaju  na ulici. Radi svega što je tako predano radio s dragim mu prijateljima, ‘njegovom’ željeznom Lady, Ksenijom Urličić. Svi su itekako i danas živi u sjećanjima ljudi koji su svake nedjelje, pune tri godine izravno gledali prvi veliki hrvatski televizijski show – “Sedmu noć”.

– Živio sam taj show pune tri godine, 24 sata na dan, bdio sam i strepio nad njom kao nad svojim djetetom. U to smo vrijeme punili sportske dvorane, stadion Osijeka, pulsku Arenu… Kao da je bilo jučer, živi sjećanje na veliko zajedništvo, ljubav i prijateljstvo svih nas koji smo sudjelovali u stvaranju tako zahtjevnog televizijskog projekta. Danas je to, usudio bih se reći – neponovljivo! – rekao nam je Grga.

Ljudevit Grgurić Grga, Foto: Tomislav Marić

Započeli su sa zabavom u ratnim vremenima, nerijetko su propitkivali savjest koliko je takva vrsta programa bila primjerena u tad aktualnim i teškim iskušenjima. Veliko je bilo olakšanje bilo dobivati čestitke i molbe da svakako i usprkos svemu, izdrže s tom uređivačkom politikom i tako zadrže toliko značajan duh optimizma. “Sedma noć” bila je izuzetno gledan show. Neke su emisije prelazile gledanost od danas nestvarnih 60%. Toga su bili svjesni i pjevači, njihovi menadžeri. Njihov nastup u “Sedmoj noći” ogledao bi se već sutradan u povećanoj prodaji albuma, pozivima za nastupe, posjećenosti koncerata itd.

Prvi su u showu ugostili svjetske zvijezde

– Gostovali su isključivo oni koji su znali i mogli pjevati u živo. Kod nas nije bilo moguće pjevati na playback, odnosno zijevati i prodavati iluziju… Taj je kriterij bio ključan u odabiru svih naših estradnih gostiju – kaže.

Bili su prvi s ovih prostora koji su u “Sedmoj noći” ugostili i svjetske pjevačke zvijezde. Danas ga raduje što Zabavni program HRT-a još uvijek, s vremena na vrijeme, demonstrira svoju snagu. Tu prije svega misli na “A – stranu”, sjajan glazbeni show s provjerenom formulom koja spaja vrsne glazbenike i vrhunsku produkciju. Uz nezaboravne glazbene hitove u izvedbama velikih imena hrvatske glazbene scene i novih glazbenih nada, Grga osjeća posebnu radost i ponos da je to show koji je istinski i u cijelosti znanje i rad njegovih kolega s Prisavlja.

– Od emisija koje se emitiraju u Zabavnom program HRT-a izdvojio bih svakako i kviz “Tko želi biti milijunaš”, koji u produkcijskom smislu ničim ne, zaostaje za onima koji se emitiraju diljem svijeta. A, o voditeljskim kvalitetama i šarmu moga dragog prijatelja Tarika Filipovića nije potrebno trošiti previše riječi… dovoljna je samo jedna – genijalan! – hvali ih Grga.

Na HRT ga je krajem 80-ih pozvala Ksenija Urličić i to kad ga je zamijetila na Radiju 101 na kojem je uređivao i vodio legendarnu zabavnu emisiju “Retrovizor”. Kad je odlučio karijeru nastaviti na HRT-u, morao je krenuti od početka. Radio je ulične ankete, pa kratke televizijske priloge i mic po mic došao do zahtjevnijih televizijskih formata, koji su ga kasnije doveli do mjesta urednika Zabavnog programa.

– Od posebnih projekata izdvajam “Doru”, “Porin”, prve izbore za “Miss Hrvatske”… Kruna moje televizijske karijere je svakako “Sedma noć” ali i “Treća sreća”, meni izuzetno drag kviz kojega se mnogi i danas sjećaju sa simpatijama. Na Hrvatskom radiju sam čak tri puta nagrađivan godišnjom nagradom HRT-a što su za mene posebno vrijedna priznanja budući da ih dodjeljuju djelatnici HRT-a – ponosno kaže.

Od radijskih emisija rado izdvaja emisiju “Gladne uši” koja je dva puta dobila velika svjetska priznanja. Dok je radio, nije razmišljao o nagradama, želio je tek da svaka iduća emisija bude još bolja. Nagrade su u njegovoj profesiji dokaz da je njegove emisije netko slušao, a pisma u kojima su slušatelji pisali koliko im emisija, gosti i njihove poruke znače, koliko su im pomogle, koliko promijenile pogled na neke njihove životne situacije, naprosto ni danas nemaju cijenu.

Svoj posao je živio zaljubljeno, iz dana u dan

– Biti na neki način na vrhu svijeta u svojoj profesiji i primiti dva puta u New Yorku nagradu za svoje emisije, od kojih je radijski Oscar san svakog radijskog profesionalca, poseban je događaj u mome životu. Ali, ako se već moram odrediti prema jednoj od njih, neka to bude nagrada za životno djelo Ivan Šibl koju sam dobio lani na 92. obljetnicu postojanja Hrvatskoga radija i 62. obljetnicu Hrvatske televizije. Bio je to za mene najemotivniji trenutak na kraju mog bogatog profesionalnog medijskog puta – priča Grga.

Iz pozicije istinske TV face, danas za mlade, koji tek ulaze u posao, ima savjet.

– Nerijetko sam ih znao pitati, pa neka tako bude i sada, jesu li svjesni činjenice koliko nas je Bog nagradio kada nas je odabrao da radimo tako kreativan posao! Zamislite koja je to privilegija maštati i stvarati, pa možda čak i jednokratno, iz dana u dan sadržaje koji će nekoga razveseliti, otkriti mu neke nove spoznaje, a vama omogućiti da upoznate ljude o kojima drugi mogu samo sanjati! Ali, da bi trajali u tom poslu o kojem mnogi maštaju, trebate ga zaljubljeno iz dana u dan svim srcem i plućima živjeti – govori.

Jedan je od sretnika kojemu korona nije ugrozila poslove. Zahvaljujući internetskim tehnologijama radi kao da se ništa značajno ne događa. Na posao ide pješice, u uredu sjedi sam i tako se čuva, ali nedostaju mu druženja i šušur s kolegama. Još uvijek se uči imati sugovornike na ekranima, umjesto u svome okruženju, ali i to će, kaže, proći. Korona nam je, smatra, svima ukrala Božić, jer smo ostali bez predblagdanskog ugođaja, cike, vike, druženja uz kuhano vino i germknedle.

Ljudevit Grgurić Grga, Foto: Tomislav Marić

– Ovaj ulazak u Novu godinu zasigurno je jedan od tužnijih u povijesti čovječanstva. Prošli su vikend moja supruga i kćer otišle do Doma za starije u kojem su smješteni moji roditelji kako bi im predale paket s darovima. Slike na kojima stoje pred staklenim vratima s vanjske strane, dok su moji roditelji unutar Doma i razgovaraju putem mobitela u nemogućnosti da jedni drugima pruže barem ruke, jako su me potresle. Ali, treba biti optimist. Mora proći i to zlo! – kaže.

Iz kaosa nastaje nova ljepota

Nerijetko se u ovim neveselim vremenima sjeti jednog od gostiju s kojim se družio punih tjedan dana, svjetski poznatog znanstvenika biologa, dr. Brucea Liptona koji je na svome predavanju pokazao dvije čaše vode u kojima su pod utjecajem dvije različite vrste glazbe nastale i dvije vrste cvjetnih kristala. I, dok su se svi divili ljepoti kristala u jednoj i kasnije drugoj čaši kristala u formi različitih cvjetova, Dr. Lipton je rekao ključnu misao “Kao što vidite, prva je glazba svojim ugođajem na svoj način rasporedila kristale, a onda je došao drugi glazbeni senzibilitet i nastala je druga cvjetna slika kristala! Sve je to lijepo, ali jeste li zamijetili što je bilo između nastanka jedne i druge slike kristala?”.

– Ukratko, bio je kaos! Dakle, iz kaosa je nastala nova ljepota! Toplo se nadam da je čovječanstvo u ovoj globalnoj pandemiji na kraju toga kaosa i da su pred nama nova lijepa vremena – rekao je Grga.

Više životnih priča poznatih umirovljenika:

• Zoran Škugor: “Ljudi u mirovini nikomu više ne trebaju, osjećaju se kao višak”
• Davor Radolfi: “Korona me je usporila, ali ne i natjerala da živim kao umirovljenik”
• Jurica Popović: “U poznim godinama ljudi bi trebali imati mir, a živimo u vrijeme strahova i depresija”
• Željko Krušlin Kruška: “Onaj tko živi samo od mirovine, umire od gladi”
• Nenad Ninčević: “Ne želim u mirovinu koja se bliži, pjesme ću pisati i sa 70 godina”
• Darko Janeš: “Nisam mogao dočekati da odem u mirovinu, bio sam najsretniji na svijetu”
• Elio Pisak (67): “Vidim svjetlo na kraju tunela i korona nam neće ukrasti Božić”
• Ćiro Blažević: “Znam kako je umirovljenicima, i ja sam nekada kopao po tuđim kontejnerima”
• Goran Grgić (55): “Ni u mirovini mi neće biti teško ustajati u pet i odlaziti na snimanja”
• Kumpić iz Smogovaca: Borio sam se da od Hrvatske napravimo malu Švicarsku, a ljudi moraju živjeti s 1.300 kuna
• Ksenija Urličić: “U mirovini sam okrenula vedru stranicu života”