Stručnjak otkrio bolnu činjenicu: ‘Za punjenje hrvatskog mirovinskog fonda važni su i Indijci, Nepalci i Filipinci’
Država se nije spremna odreći svoje povećanje potrošnje, od koje bi se mogao financirati mirovinski sustav, smatra ekonomski analitičar Andrej Grubišić. Također, dosta restriktivno nastupa prema drugom stupu, što bi on drastično mijenjao. Kad bi bio na premijerskoj poziciji, što mu nije želja, prvo bi demonopolizirao mirovinski sustav.
Andrej Grubišić (Snimak zaslona/N1/Youtube)
Ekonomski analitičar Andrej Grubišić jedan je od čestih kritičara i velikih zagovornika promjena u mirovinskom sustavu. Još je ranije kao član savjeta Udruge članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova iznio nekolicinu rješenja za poboljšanja u sustavu te rast mirovina. Od njih u međuvremenu nije odustao, ali ih je u razgovoru s novinarom Index.hr Dubravkom Grakalićem modificirao.
Analizom koju je njegova udruga napravila, došao je do zaključka da je 15 posto doprinosa u prvom stupu dovoljno za isplatu svega 50 posto svih mirovina, dok se ostatak pokriva prikupljenim PDV-om i trošarinama. Njegov je zaključak da tridesetak posto bruto plaće svaki radnik izdvaja kako bi imao mirovinu koja je nešto manja od 40 posto prosječne plaće u Hrvatskoj. Stoga je ponudio nekoliko rješenja.
– U prvom koraku da država manje troši na upitne stvari i sve ili bar veći dio preusmjeri u mirovine. To se svakako neće dogoditi pozivanjem na solidarnost. Državni i javni službenici, ili političari, neće pristati da im se smanje plaće ili da daju ‘solidarni’ otkaz. Zato treba vidjeti druge načine da država postane štedljivija, ali treba vidjeti i koje skupine trebaju biti solidarnije. Primjerice, barem je 10 posto viška zaposlenih u javnom sektoru, što je jako blaga procjena, rekao je Grubišić.
Tko puni mirovinski sustav?
Dakle, i to bi mogli platiti građani kroz poreze. Prema njegovu mišljenju, smanjenje državne potrošnje nije izgledno, niti je u planu ikakva reforma kojom bi se ona snizila, a višak novca preusmjerio umirovljenicima. Upozorio je kako je Hrvatska izgubila 400.000 stanovnika od 2009. godine, a da je u tom razdoblju povećan broj državnih i javnih službenika za 70 do 80 tisuća.
Iako svakog mjeseca Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje redovito bilježi broj osiguranika, odnosno onih koji uplaćuju doprinose, među njima je sve veći broj stranih radnika. Koliki? Nitko ne zna, s obzirom na to da ista institucija ne vodi evidenciju osiguranika po državama, o čemu smo već pisali. Ostaje onda nejasno kako znaju kome u inozemstvu trebaju isplatiti mirovinu.
– Za punjenje hrvatskog mirovinskog fonda važni su i Indijci, Nepalci i Filipinci, kojih je kod nas oko stotinu tisuća. Njihove plaće su opterećene doprinosom za mirovinsko osiguranje i to ide u prilog postojećim umirovljenicima. To je dobro na kratki rok, ali dugoročno, s obzirom na otvorene granice, ne znamo koliko će ljudi ostati ovdje i kolika će im biti produktivnost. Kad pogledamo ukupnu sliku, vidjet ćemo da, s obzirom na demografske i druge okolnosti, za dvadesetak godina moramo imati ili dvostruko više radnika ili dvostruku produktivnost želimo li duplo veće mirovine u terminima realne kupovne moći, upozorio je ekonomski analitičar.
Anomalije u drugom stupu
Stoga predlaže primjene u drugom stupu, za kojeg smatra da ima nekoliko anomalija. Prije svega, misli na problematičnu regulativu, koja bi uskoro trebala biti blago izmijenjena, te prebacivanje iz drugog u prvi stup, koje država želi tim promjenama reducirati.
– Takva mirovina je određena dekretom, a ne temeljem ekonomske realnosti. Oni koji ljudima daju takva obećanja nemaju osobnu odgovornost i to je jako delikatno. Tu praksu treba ukinuti jer podriva smisao privatne štednje koja ne može nadmašiti političko obećanje. Također, trebalo bi promijeniti pravila da se dijelom te privatne imovine u obaveznim fondovima može raspolagati zbog nekih životnih okolnosti; smrti u obitelji, teške bolesti, otkaza pred mirovinu… Što će vam ušteđevina koju ne možete koristiti ako vam treba u iznimnim situacijama, zapitao se Grubišić.
On problem vidi i u portfelju mirovinskih društava, koji se sastoji uglavnom od državnih obveznica i dionica. Stoga bi u sljedećih 20 godina rado preokrenuo postotak doprinosa; dakle, 15 posto u drugi, a pet posto u prvi stup.
– Velik je problem što uopće i postoji pitanje vraćanja pod državnu kontrolu jer je matematički nemoguće da sto kuna koje ste investirali kroz dvadeset godina uz prinos od četiri-pet posto za vas može biti manje od toga da ste davali u državni proračun koji ih je odmah potrošio. Nisam pristalica toga da država i politika određuju kolika će nam biti mirovina, ali nemam ništa protiv toga da pet posto umjesto 15 posto uplaćujemo u prvi stup u ime prave solidarnosti spram onih koje ne možemo smatrati objektivno odgovornima za svoje postupke, rekao je.
Neće u politiku
Istaknuo je kako bi bilo ispravno da uplate nisu vezane uz mirovinske fondove, već uz bilo koju mirovinsku shemu na području Europske unije. Na tragu toga je model paneuropskih mirovina koji je od ove godine dostupan u Hrvatskoj, a o kojem možete čitati ovdje. Također, Grubišić bi rado vidio i mogućnost bezuvjetnog nasljeđivanja mirovinske štednje.
Iako često kritizira državu zbog svojih postupaka Grubišić nema namjeru ulaziti u politiku. Doduše, priznao je kako njegova udruga surađuje sa svima.
– Imamo udrugu koja se na marginama svojih poduzetničkih i ostalih profesija pozabavila mirovinama i to je sve. U mom uredu su bili političari iz brojnih stranaka, razmijenili smo mišljenja i naša vrata su otvorena i za HSU i za HDZ i za SDP i Most i druge. Dio koji im odgovara će iskoristiti, dio neće – kako im odgovara, poručio je Grubišić.
Na kraju je ipak otkrio kako bi kao premijer demonopolizirao zdravstvo, školstvo i mirovinski sustav. Smatra kako bi privatni sektor time bolje upravljao, pa čak i zadržao komponente socijalnog sustava.
