Šemper o najvećoj nepravdi: Kako je država smanjila izračun prve aktualne vrijednosti mirovine
Borbu zbog pogrešno izračunate prve aktualne vrijednosti mirovine, zbog koje su građani umirovljeni od 1999. godine zakinuti u odnosu na one ranije, Željko Šemper vodi već 25 godina. Detaljno pojašnjava kako je stvoren dug prema umirovljenicima te zašto im nije u cijelosti vraćen. Posljedica svega je da su mirovine ‘novih’ umirovljenika od kraja 90-ih manje za oko 93 eura u odnosu na umirovljenje do kraja 1998. godine.
Željko Šemper | Foto: HSU/Mirovina.hr
Mirovinski analitičar Željko Šemper već 25 godina bori se za ispravljanje jedne od najvećih nepravda u mirovinskom sustavu. Riječ je o pogrešno izračunatoj prvoj aktualnoj vrijednosti mirovine zbog zbivanja između 1993. i 1998. godine. Gorak okus tadašnje mirovinske reforme osjetio je i sam, kada je 2000. godine otišao u mirovinu. Posljedica su oko 93 eura manje mirovine građana umirovljenih nakon 1999. godine, o čemu smo već pisali ovdje.
Kako je od 2004. do 2010. bio član Upravnog vijeća Zavoda za mirovinsko osiguranje, a od 2011. do 2015. i saborski zastupnik HSU-a te član Nacionalnog vijeća za umirovljenike 2018. godine, dobro je upoznat s ovim slučajem o kojem javnost, smatra, ne zna dovoljno. Kada jednom nestane generacija ‘starih’ umirovljenika, kojih je još uvijek oko 189.000, više se neće moći usporediti razlika između njihovih mirovina i onih nakon 1999. godine.
Pogoršani uvjeti za mirovinu i dotadašnja prava
Podsjeća da je do 1998. godine Hrvatska ostala bez 500.000 radnih mjesta, od čega je 300.000 radnika završilo u prijevremenoj i invalidskoj mirovini, a 200.000 na burzi rada, jer nisu imali uvjete za mirovinu. Omjer zaposlenih i umirovljenika pao je s 3: 1 na 1,58: 1 nakon čega je uslijedila, kaže, katastrofalna mirovinska reforma. Novi Zakon o mirovinskom osiguranju (ZOMO) na snazi od 1. siječnja 1999., pojašnjava, vodio je samo brigu oko održivosti mirovinskog sustava, a zanemario je načelo adekvatnosti mirovina.
U odnosu na stari zakon, značajno su pogoršani uvjeti umirovljenja i dotadašnja prava. Naime, uvedena je nova formula izračuna mirovina, povećani su uvjeti za starosnu mirovinu sa 60 na 65 godina života, uvedena je trostruko veća i doživotna penalizacija s 6,65 na 18 posto, povećano je obračunsko razdoblje izračuna mirovina s 10 godina na cijeli radni vijek, a postroženi su i uvjeti za invalidsku mirovinu. Prva aktualna vrijednost mirovine (AVM) od 35,16 kuna, pojašnjava Šemper, izračunata je na pokradenu osnovicu 31. prosinca 1998. godine. Na visinu tog važnog financijskog parametra, koji najviše utječe na visinu mirovina, katastrofalan utjecaj imala su dva duga države prema umirovljenicima.
Isplata duga prije prve aktualne vrijednosti mirovine
Vlada je od 1993. do 1998. godine isplaćivala ‘povlaštene’ mirovine iz mirovinskih fondova, umjesto iz državnog proračuna. Država u mirovinske fondove nije uplaćivala doprinose za poduzeća u sanaciji, a bila joj je obaveza. Ukupan dug je iznosio 7,5 milijardi kuna, a Hrvatski sabor je donio odluku da se dug isplati u pet godina po 1,5 milijardi kuna godišnje. Odluka je provedena od 1998. do 2003. godine, a dug umirovljenicima isplaćen je kao dodatak po principu ‘100 kuna + 6 %’ od mirovine za lipanj 1998. godine.
– Dug se počeo isplaćivati od 1. studenog 1998. godine, dakle prije nego što je izračunata prva AVM. Akcijom HSU-a, Matice i Sindikata umirovljenika taj dodatak je od 1. travnja 2004. postao dio mirovine i do 2024. isplaćeno je ‘starim’ umirovljenicima četiri milijarde eura. Tako je prva AVM od 35,16 kuna izračunata na bazi pokradene razine mirovina od 31. prosinca 1998. godine. Na Nacionalnom vijeću je HZMO taj dodatak ‘pretvorio’ u 10,5 posto, ali dosad nije došlo do korekcije AVM-a, odnosno isplate dodatka i ‘novim’ umirovljenicima. Zbog toga su mirovine ‘novih’ umirovljenika niske, a dosadašnja šteta iznosi 35 milijardi kuna, kaže Šemper.
Dugovi smanjili osnovicu za izračun prvog AVM-a
Drugi dug nastao je također u istom razdoblju, između 1993. i 1998. godine, jer nije bilo zakonskog usklađivanja mirovina, već su se u tom razdoblju usklađivale prema uredbama Vlade. Tako je u svibnju 1998. Ustavni sud donio Odluku o obeštećenju umirovljenika, a individualni iznos obeštećenja od 21,5 milijardi kuna izračunat je tek u kolovozu 2004. godine. Polovica duga isplaćena je od 2006. do 2013. u ukupnom iznosu od 10,225 milijarde kuna.
– Zašto tako umanjeno? Zato što je Vlada u otplatu duga uračunala 10 milijardi kuna vraćenih putem dodatka ‘100 kn+6%’ i povećanje mirovina 0,5- 20 posto. Osim toga, umirovljenicima je ponudila dva nemoralna modela isplate, model A u dvije godine po 50 % duga i model B isplate cijelog duga u šest godina uz poček na dvije godine. Naravno, zbog bolesti i visokih godina života 75 posto tih umirovljenika se odlučilo za prvi model pa je Vlada uštedjela još 3,5 milijardi kuna, objašnjava Željko Šemper.
Zaključuje da su ova dva duga od 29 milijardi kuna značajno umanjila dostignutu razinu mirovina s kraja 1998. godine koja je bila osnovica za izračun prve aktualne vrijednosti mirovine. Tako je od 29 milijardi kuna ‘starim’ umirovljenicima isplaćeno 17,755 milijuna kuna(7,5 + 10,255).
Ustavni sud odbio sve prigovore na mirovinsku reformu
– Na Nacionalnom vijeću za umirovljenike i starije osobe 2017. godine HZMO je dodatak ‘100 kn+ 6 %’ ‘pretvorio’ u postotak od 10,5 %, kako korisnici prema međunarodnim ugovorima ne bi dobili povećanje 18 %. Prema tome, sadašnja prosječna mirovina ‘novih’ umirovljenika, koja sada iznosi 491,76 eura povećala bi se na 543,39 eura, a prosječna mirovina ‘novih’ umirovljenika bila bi još uvijek niža za 7,68 % od prosječne mirovine ‘starih’ umirovljenika (585,13 euro), iako ‘novi’ umirovljenici imaju prosječan staž duži za tri godine. Nakon toga još uvijek ostaju neriješene posljedice drugog duga od isplaćenog obeštećenja od 10,255 milijardi kuna u razdoblju od 2006. do 2013. godine, upozorava mirovinski analitičar.
Političke stranke, udruge i pojedinci poslali su niz žalbi na tadašnji novi Zakon o mirovinskom osiguranju na Ustavni sud 2001. godine. Šemper je tada zatražio ocjenu ustavnosti za obračunsko razdoblje i doživotnu penalizaciju, a 2005. i za pogrešno izračunatu prvu AVM. Na sve te primjedbe Ustavni sud je tek 2010. godine jednim jedinstvenim rješenjem za 56 subjekata poslao rješenje u kojem je svima odgovorio da prijedlozi nisu osnovani.
