Saborsku mirovinu traži bivši ministar SAO Krajine: Zeleno svjetlo dao Ustavni sud, ali HZMO ga je opet odbio
Nekadašnji ministar SAO Krajine, sadašnji član Vučićeve stranke Savan Grabundžija (68) zatražio je hrvatsku saborsku mirovinu još 2017. godine. Naime, početkom 90-ih godina Grabundžija je bio član Vijeća općina Sabora RH. Zavod za mirovinsko osiguranje odbio je njegov zahtjev, a odbili su ga i sudovi pa se obratio Ustavnom sudu RH koji je odlučio da HZMO sada ponovno mora odlučivati o njegovu zahtjevu. Međutim, Zavod za mirovinsko ponovno ga je odbio.
Savan Grabundžija | Snimak zaslona: RTV Pančevo
Savan Grabundžija (68), bivši ministar prometa i veza u vladi SAO Krajine te član Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića, mogao bi dobiti hrvatsku saborsku mirovinu. Naime, on je početkom 90-ih godina bio član Vijeća općina Sabora RH. Njegov slučaj završio je na Ustavnom sudu Hrvatske. O ostvarivanju prava na saborsku mirovinu, kao i njihovu nasljeđivanju, više pročitajte ovdje.
Ustavni sud vratio predmet HZMO-u, a oni ga opet odbili
Ustavni sud ukinuo je dosadašnje presude Upravnog suda i Visokog upravnog suda, kao i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz 2019. godine, a koje nisu Grabundžiji dale za pravo da ostvari saborsku mirovinu. Predmet se opet mora naći u postupku HZMO-a, odlučio je Ustavni sud. Ipak, kako danas doznaje Index.hr, područni ured HZMO-a donio je novu odluku i ponovo se radi o odbijenici za bivšeg ministra takozvane SAO Krajine.
Savan Grabundžija u ustavnoj tužbi naveo je da su mu dosadašnjim rješenjima i presudama povrijeđena ustavna prava, a odbijena mu je i žalba na presudu. Naime, on je još 2017. godine, kada je imao 61 godinu i 32 godine staža, podnio u Srbiji zahtjev za priznavanje prava na zastupničku mirovinu, a na temelju Zakona o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru. Za zastupnika u Vijeće općina Sabora RH izabran je u sazivu koji je trajao od 30. svibnja 1990. do 7. rujna 1992. Pritom nije sudjelovao na svim sjednicama, a bio je i među onima koji su prekinuli svoje sudjelovanje u radu Sabora prema odluci od 31. siječnja 1991. godine. Dakle, Grabundžija je formalno imenovan u ovo tijelo, ali u njegovu radu gotovo da nije ni sudjelovao.
Nesudjelovanje u radu Sabora nije mu prekinulo mandat
Na saborsku mirovinu i dalje ostvaruju pravo oni zastupnici iz vremena prije 22. prosinca 2011. godine, a prema propisima iz vremena obnašanja zastupničke dužnosti. Prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o pravima zastupnika u Saboru RH, starosna mirovina stječe se s najmanje 20 godina staža i navršenih 55 godina života za muškarce, odnosno 50 za žene. Isto tako, uvjet je da su zastupnici prvog saziva Sabora dužnost obnašali neprekidno najmanje osamnaest mjeseci, bez obzira jesu li primali plaću kao zastupnici ili ne, a pod uvjetom da su svoju dužnost obnašali na dan 8. listopada 1991. godine. Saborske mirovine iznose više od 2.000 eura, a više o tome pogledajte ovdje.
Na temelju ovih odredaba, HZMO je Grabundžiji odbio zahtjev za zastupničku mirovinu. Sudovi su postupali prema rješenju HZMO-a, iako je nekadašnji zastupnik tvrdio da postoje slučajevi u kojima je isto pravo priznato drugim zastupnicima u identičnoj situaciji. Ustavnom sudu na kraju se požalio da je diskriminiran na nacionalnoj osnovi. Ponovio je da mu je mandat trajao neprekidno tijekom dvije godine i tri mjeseca. Istaknuo je i da njegov bojkot iz 1991. da više neće sudjelovati u radu Sabora nije prekinuo njegov mandat. Zakon propisuje slučajeve u kojima mandat prestaje, poput opoziva, ostavke i slično pa se Grabundžija ‘hvata’ da u to ne ulazi potpisivanje odluke o prestanku sudjelovanja u radu Sabora.
Ustavni sud nije zadovoljan načinom donošenja presude
Ustavni sud se pak u svojoj ocjeni ovog slučaja poziva na odredbu Ustava prema kojima svatko ima pravo da sud pravično odluči o njegovim pravima i obvezama. Isto tako, poziva se na jamčenje sudske kontrole zakonitosti pojedinačnih akata upravne vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.
– Zadaća Ustavnog suda je utvrditi može li se način na koji su nadležna tijela i upravni sudovi obrazložili svoje odluke smatrati arbitrarnim, odnosno je li takvim postupanjem povrijeđeno podnositelju pravo na pravično suđenje, kao i jesu li upravni sudovi ispunili svoju Ustavom propisanu ulogu iz članka 19. stavka 2. Ustava. Upravna tijela i upravni sudovi utvrdili su da podnositelj ne ispunjava uvjete za priznavanje prava na mirovinu propisane ZPDZHS-om. Ustavni sud nije ovlašten dovoditi u pitanje tumačenje nadležnih sudova i tijela kad je riječ o primjeni prava na konkretne slučajeve ispunjavanja uvjeta za priznavanje prava na zastupničku mirovinu, sve dok odluke ne ukazuju na arbitrarnost i dok su dovoljno obrazložene ozbiljnim, relevantnim i dostatnim razlozima, piše u ocjeni Ustavnog suda.
‘Sudovi nisu naveli dostatne razloge za svoje odluke’
Ustavni sud spornim vidi što se Grabundžiji ne prizna da je odradio više od polovine mandata, i to zato što nije bio nazočan na sjednicama. Naime, za Ustavni sud dolazak na sjednice i obnašanje dužnosti nisu jedno te ista stvar, što je zapravo i točno. Odnosno, to što netko nije dolazio na sjednice, ne znači da nije obnašao mandat koju mu je dan. Naime, prema Ustavu iz 1990. godine mandat za zastupnike više nije bio obvezujuć, stoga su mandati tada kada je Grabundžija bio zastupnik postali neobvezujući.
– Ocjena je Ustavnog suda da upravna tijela i upravni sudovi nisu u razmatranom slučaju naveli ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za svoje odluke, odnosno nisu obrazložili svoje odluke na način koji bi otklonio sumnju u arbitrarnost postupanja i odlučivanja. Zbog navedenog, upravni sudovi nisu izvršili svoju zadaću iz članka 19. stavka 2. Ustava te je postupak koji je prethodio ustavnosudskom rezultirao povredom ustavnog prava podnositelja na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava, zaključio je Ustavni sud.
