Ovo možda niste znali: Ako imate invaliditet u nekim situacijama ste radno sposobni, pravnica nam je sve objasnila
Česti su prigovori osoba s bolestima i ozljedama da su im na vještačenju krivo procijenili stupanj radne nesposobnosti ili invaliditeta. No, ova dva pojma su potpuno različita i dovode do različitih prava u sustavu socijalne skrbi. Pravnica Udruge invalida rada Zagreb, Ivana Unger objasnila nam je da se takva percepcija često događa zbog neinformiranosti ili vlastitih očekivanja. Pritom nam je i objasnila kako se utvrđuje nesposobnost za rad, odnosno stupanj invaliditeta.
Invalid | Ilustracija (Pixabay)
Za vrijeme radnog vijeka moguće su okolnosti koje dovode do toga da ljudi više ne mogu kvalitetno obavljati svoj posao. Stoga se često podvrgavaju vještačenjima kako bi se utvrdio stupanj njihovog invaliditeta ili nesposobnosti za rad. No, upravo se ova dva pojma često miješaju, baš kao invalidnine i invalidske mirovine o kojima smo više pisali ovdje.
Ovi pojmovi znače i potpuno različita prava unutar sustava socijalne skrbi. Uz to, često se međusobno isključuju, što također može dovesti do zabune.
– Invaliditet je fizički ili mentalni nedostatak koji ograničava osobu u jednoj ili više životnih aktivnosti, ali ne znači nužno da takva osoba ima i gubitak radne sposobnosti. Pod pojmom radne sposobnosti podrazumijeva se sposobnost za obavljanje određenog posla i shodno tome za obavljanje svakog posla nije potrebna ista radna sposobnost, objasnila nam je pravnica Udruge invalida rada Zagreb, Ivana Unger.
Sve ovisi o vještačenju
U Zakonu o mirovinskom osiguranju radna sposobnost je definirana na nekoliko načina. Tako se spominje smanjena radna sposobnost, ali i djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. Kako bi osoba znala kolika joj je radna sposobnost, njen obiteljski liječnik treba na Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranju (HZMO) pokrenuti postupak za ocjenu radne sposobnosti. Tu ocjenu daje Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (ZOSI).
– Ovisno o ishodu vještačenja, HZMO donosi rješenje kojim utvrđuje da je osoba ostvarila ili nije ostvarila pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti ili pravo na profesionalnu rehabilitaciju koje se ostvaruje ako je kod osobe nastupilo smanjenje radne sposobnosti, ističe Unger i dodaje da se time procjenjuje radna sposobnost u odnosu na zahtjeve poslova i zadataka, kao i uvjete rada i radnog okoliša.
Tako je za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu potrebno imati dokazan djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, ali i dovoljan broj godina staža. Uz to, o pravu na invalidsku mirovinu ovisi i kad je osoba doživjela ozljedu ili bolest zbog koje je postala djelomično ili potpuno nesposobna za rad.
– U slučaju kada je djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti nastao zbog bolesti ili ozljede izvan rada prije navršenih 65 godina života, pravo na invalidsku mirovinu osiguranik stječe ako mu navršeni mirovinski staž pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka. Radni vijek računa se od 20. godine života, a odnosi se na broj punih godina od dana kada je osiguranik navršio 20 godina života do dana nastanka djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.
Za osiguranika koji je nakon navršene 20. godine života završio preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij (viša stručna sprema stečena prema ranijim propisima), radni vijek računa se od navršene 23. godine života, a osiguraniku koji je završio preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij (visoka stručna sprema stečena prema ranijim propisima) od navršene 26. godine života. To razdoblje će se skratiti za stvarno razdoblje koje je osiguranik proveo na dragovoljnom vojnom osposobljavanju ili obveznom služenju vojnog roka ili je bio prijavljen kao nezaposlena osoba nadležnoj službi za zapošljavanje, objasnila je Unger.
Određivanje invalidske mirovine
Ako je, pak, bolest ili ozljeda nastala na radu, odnosno zbog rada, invalidsku je mirovinu moguće steći bez obzira na duljinu staža. Uz to, u trenutku navršavanja dobi za odlazak u starosnu mirovinu, invalidske mirovine stečene zbog potpunog gubitka radne sposobnosti prouzrokovanog profesionalnom bolešću ili ozljedom na radu pretvaraju se u starosne. Trenutno takve prevedene mirovine prima 76.627 osoba u prosječnom iznosu od 420,82 eura ostvarenom za prosječne 24 godine i osam mjeseci staža.
– Iznos invalidske mirovine prvenstveno ovisi o tome je li određena zbog potpunog ili djelomičnog gubitka radne sposobnosti, ali i o drugim faktorima o kojima ovisi i iznos starosne ili prijevremene starosne mirovine budući da se iznos određuje na način da se osobni bodovi pomnože s mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine. Invalidska mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti određuje se u manjem iznosu od one koja je određena zbog potpunog gubitka radne sposobnosti. Korisno je napomenuti da se osoba koja je u invalidskoj mirovini zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti može zaposliti i raditi dnevno do četiri sata, odnosno ukupno tjedno do 20 sati, a za vrijeme dok je u radnom odnosu umanjuje se iznos njene mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, objašnjava Unger.
Česti prigovori i zablude
U svom dugogodišnjem radu u UIR Zagreba susrela se s brojnim prigovorima. Iako je ljudima jasan postupak vještačenja u ZOSI-ju, često prigovaraju zbog rješenja jer smatraju da im je neopravdano utvrđena potpuna nesposobnost za rad iako se oni osjećaju sposobno ili obratno, da im je utvrđena djelomična radna nesposobnost, a oni ne mogu obaviti niti osnovne pokrete bez tegoba. Unger smatra kako se to događa zbog neinformiranosti.
– Osobe često nisu upoznate s činjenicom da je osnova za ostvarivanje bilo kakvog zakonskog prava zapravo postotak tjelesnog oštećenja, a ne gubitak radne sposobnosti, kao i s činjenicom da im postotak tjelesnog oštećenja nije određen automatizmom već da isti moraju utvrditi u posebnom postupku koji pokreću zahtjevom za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, objašnjava pravnica.
O tom zahtjevu, ali i o brojnim drugima ovise brojna prava iz socijalnog sustava. S obzirom na ‘pogrešno’ određeni stupanj invaliditeta, ljudi dobivaju ili ostaju bez prava na doplatak za pomoć i njegu ili osobnu invalidninu. Naravno, procjena da su u Zavodu za vještačenje nešto krivo napravili, ističe pravnica, često je odraz vlastitih očekivanja, no, naglašava, sva se vještačenja provode sukladno Uredbi o metodologijama vještačenja.
Jasno je da vještaci o radnoj sposobnosti, kao i stupnju funkcionalnog oštećenja, odlučuju na temelju dostavljene medicinske dokumentacije na temelju koje ocjenjuju koliko zdravstveno stanje osobe koju vještače utječe na njezinu radnu sposobnost, odnosno koji stupanj funkcionalnih oštećenja izaziva. No, Unger ističe da upravo to često dovodi do zabluda.
– Nama, laicima bez medicinske naobrazbe, čini se da su naoko ista zdravstvena stanja od strane vještaka različito ocijenjena. Međutim, s obzirom na to da mi nemamo potrebna stručna medicinska znanja, nismo u mogućnosti precizno procijeniti i uvidjeti možda i određene objektivne okolnosti na temelju kojih vještaci ta naoko ista zdravstvena stanja različito vrednuju, zaključila je Unger.
