Jesu li prosvjedi u Francuskoj opravdani? ‘Ako moram raditi dvije godine duže, to znači živjeti dvije godine manje’
Francuzi već danima prosvjeduju zbog najavljene reforme u sklopu koje bi, umjesto sa 62, u mirovinu išli s najmanje 64 godine. No, prema podacima OECD-a, ti su uvjeti još itekako povoljni, a njihova država izdvaja više za mirovine u usporedbi s, primjerice, Njemačkom koja se uvijek smatra predvodnicom razvoja u Europi.
Foto: Prosvjed u Francuskoj | Youtube screenshot
Već nekoliko dana u Francuskoj traju masovni štrajkovi zbog namjere predsjednika Emmanuela Macrona da po treći put pokuša progurati mirovinsku reformu po kojoj se dob za odlazak u mirovinu podiže sa 62 na 64 godine, o čemu smo već pisali. Prosvjednike podržava većina stanovništva.
No, u susjednoj Njemačkoj bi rado imali uvjete kakve imaju Francuzi. Naime, ovisno o godini rođenja Nijemci u mirovinu idu s više od 65 godina, a uskoro će i s najmanje 67 godina. Nedavno smo pisali o tome kako je Njemačka u samom europskom vrhu po broju zaposlenih umirovljenika, što i ne čudi, jer im mirovine nikad nisu bile manje.
– Najprije je tu činjenica kako je već u šezdesetima posvuda pao broj novorođenih, a onda je tu i činjenica da se može očekivati duži život. Sad se mora vidjeti kako da se to dodatno opterećenje tako podjeli da ne padne samo na leđa mladih. Ali to se mora i financirati, rekla je Monika Queisser iz Organizacije za ekonomsku suradnju (OECD).
Tri ključna pitanja
Iako je gotovo nemoguće uspoređivati mirovinske sustave europskih zemalja, jer svaka od njih ima neke svoje specifičnosti, jasno je da se razlikuju po najbitnijim pitanjima: navršenoj dobi za mirovinu, opterećenju koje mirovinski sustav vrši na državni proračun i iznosu mirovine u usporedbi s posljednjom plaćom, prenosi Deutsche Welle.
Prema podacima OECD-a, postoje razlike između zakonskih propisa i stvarne dobi odlaska u mirovinu. U Nizozemskoj je, primjerice, propisan rad do 66 godina i tri mjeseca starosti, ali se u mirovinu odlazi sa 63,4 godine. U Njemačkoj je dob za umirovljenje 63,8 godina, što se postupno povećava, ali Nijemci u mirovinu idu da 63,2 godine. U Francuskoj je odlazak u mirovinu sa 62 godine samo teorija, jer se ondje u mirovinu ide sa 60,7 godina. U Grčkoj je dobna granica ista, ali rad u stvarnosti prestaje već sa 59 i pol godina. U Hrvatskoj muškarci prema zakonu u mirovinu idu sa 65, a žene sa 63,5 godine starosti, o čemu smo nedavno pisali, ali u stvarnosti ljudi prestaju raditi sa 62 godine i devet mjeseci.
Još jedan važan podatak je i koliku će mirovinu dobiti oni koji su odradili cijeli radni vijek. Statistike OECD-a pokazuju da Francuzi mogu računati na mirovinu u iznosu od 74 posto svoje posljednje plaće, Nijemci na 53 posto, Litvanci na 31, Talijani na 82, Grci na 84, a Nizozemci na čak 89 posto. U Hrvatskoj nema takve statistike, ali je indikativno da prosječna mirovina iznosi svega 41,78 posto prosječne neto plaće.
Velike razlike u izdvajanjima
A koliko to košta? U Italiji i Grčkoj mirovinski sustav zauzima više od 15 posto državnog proračuna, u Francuskoj 13,4 posto, u Njemačkoj 10,4 posto, a Nizozemska izdvaja samo pet posto iz proračuna za mirovine. U Hrvatskoj, iz proračuna odlazi oko 45 milijardi kuna na mirovine, a taj bi se iznos u 2023. trebao povećati na gotovo 52 milijarde kuna, no to je samo oko 10,5 posto BDP-a.
Razlog tih velikih razlika krije se i u uplaćivanju u obvezne ili dobrovoljne mirovinske fondove, koji su često u vlasništvu samih tvrtki ili strukovnih udruga. No, Francuzima to nije važno. Koliko god im se objašnjavalo da će im i uz reformu biti bolje nego većini drugih umirovljenika u Europskoj uniji, oni i dalje idu na prosvjede.
– Ako moram raditi dvije godine duže, to znači živjeti dvije godine manje, zaključio je jedan od prosvjednika.
