Je li nužno raditi nakon 65. godine? ‘Mora postojati dogovor, ali ne smije postojati obveza’
Izmjenama nekolicine zakona, država je olakšala rad u starijoj dobi. Uz to, sve je veći broj umirovljenika koji rade na pola radnog vremena, ali i osiguranika starijih od 65 godina. Kako to utječe na mirovine pojasnio je glavni tajnik Sindikata umirovljenika Hrvatske, Igor Knežević.
Foto: Unsplash
Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, posljednjeg dana studenog prošle godine na pola radnog vremena je radilo 23.537 umirovljenika, dok je u sustavu mirovinsko osiguranja bilo 25.335 osiguranika starijih od 65 godina. S obzirom na veliki interes poslodavaca za zapošljavanjem starijih osoba, ali i da su one, često zbog malih mirovina, prisiljene raditi, država je izmijenila nekoliko zakona kako bi rad u poznim godinama bio fleksibilniji.
Tako je Zakonom o mirovinskom osiguranju uveden koeficijent od 0,45 pri obračunu mirovina za svaki mjesec rada nakon navršene 65. godine života, a Zakonom o radu je ukinuta otpremnina i otkazni rok za sve koji se ipak odluče otići u mirovinu u zakonski propisanoj dobi, o čemu smo već pisali.
Sve je stvar dogovora
Ipak, zvuči paradoksalno da su sindikati 2019. godine inicijativom “67 je previše” prikupili 748.624 potpisa kako se dob za odlazak u mirovinu ne bi povećala sa 65 na 67 godina, a ovdje su prešutno pristali da zaposlenici, uz dogovor s poslodavcima, rade dulje. Glavni tajnik Sindikata umirovljenika Hrvatske, Igor Knežević, pojasnio je da ipak postoji bitna razlika između tadašnjeg zahtjeva sindikata i sadašnjih propisa.
– Ne bih rekao da je to paradoks. Ako postoji dogovor između radnika i poslodavca, naravno da se može raditi i do 70. ili duže. Ali obveza da se radi do 67., to smo htjeli eliminirati. Mora postojati dogovor, ali ne smije postojati obveza da netko radi do 70. godine i onda umre, pa ispadne da je radio cijeli život, rekao je Knežević.
No, što učiniti u situaciji kad se radnik i poslodavac ne mogu dogovoriti? Zakon, nažalost, nije predvidio ovu mogućnost, no Knežević tvrdi da bi trebalo dati prednost zaposleniku. Ponudio je i alternativnu mogućnost, koja bi mogla zadovoljiti obje strane.
– To je pitanje odnosa između poslodavca koji želi zadržati kvalitetnog radnika, a ta osoba je izraubana, ima svoje planove, želi uživati u ostatku života. Ali, mislim da treba dati prednost onome tko je radio 35, 40 godina i da ode sa 65 godina u mirovinu. Bilo bi lijepo da taj umirovljenik odradi sat-dva dnevno i mentorira svoje mlađe kolege i podijeli im svoje znanje. To je vrlo česta pojava u zapadnoeuropskim zemljama, naročito u Skandinaviji. Na Islandu 40 posto starijih od 65 godina ima neku vrstu radnog odnosa. U Hrvatskoj do polovice radnog vremena radi dva posto ljudi, dijelom zato što imamo mnogo rada na crno, upozorio je glavni tajnik SUH-a.
Stariji radnici nezaposleni, a umirovljenici rade
Ali, s time se pojavljuje još jedan paradoks. Najviše nezaposlenih, prema evidencijama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje krije se u dobnoj skupini od 55 do 59 godina, a njih je u studenom prošle godine bilo nešto više od 16.000. S druge strane, sve više umirovljenika radi. To, pak, dovodi do toga da će neki budući umirovljenici imati manje mirovine, jer nisu uspjeli naći posao.
– Trebalo bi provesti istraživanje kod poslodavaca da vidimo zbog čega se odlučuju zapošljavati ljude pojedine dobne skupine, a iz drugih ne. Nešto je i tu, ali kad gledaš da poslodavci zapošljavaju umirovljenike, a ne zapošljavaju osobe od 45, 50, 55 godina, to djelomično pobija ageizam. Ali, svakako treba napraviti istraživanje, jer su to manje kvalitetni, slabije plaćeni poslovi, kraće se radi. Uvijek je iskustvo da poslodavci idu za zapošljavanjem studenata ili umirovljenika na pola radnog vremena, jer im je to isplativije, rekao je Knežević.
Što je još rekao o radu umirovljenika pogledajte u videu ispod teksta, a cijeli podcast pogledajte OVDJE.
