Hrvati malo štede za mirovinu: Stručnjakinje otkrile brojne razloge, ali i dva rješenja
Iako je u proteklih 10 godina udvostručen broj članova dobrovoljnih mirovinskih fondova, u njima za mirovinu i dalje štedi četvrtina zaposlenih, odnosno manje od 10 posto ukupne populacije Hrvatske. Istražujući uzroke toga, stručnjakinje s Ekonomskog fakulteta u Rijeci došle su do zaključka kako mnogobrojni faktori utječu na interes za mirovinskom štednjom te da bi umjesto državnih poticaja trebalo sve prepustiti slobodnom tržištu.
Štednja | Foto: Unsplash
Iako je dobrovoljna mirovinska štednja u Hrvatskoj moguća uvođenjem trećeg stupa 2002. godine, ovaj oblik raspolaganja financijama i dalje je relativno nepoznat našim građanima. Prema posljednjim podacima Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA), u travnju je u osam otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova štedjelo 379.625 građana, što je oko šest posto više nego u istom mjesecu lani.
Unatoč relativno malom interesu, broj članova u otvorenim dobrovoljnim mirovinskim fondovima u posljednjih 10 godina udvostručio se, piše novinar Poslovnog dnevnika, Tomislav Pili. Istovremeno, imovina unutar tih fondova se gotovo upeterostručila. Tako su krajem 2010. fondovi upravljali s otprilike 200 milijuna eura, dok trenutna imovina iznosi oko 907 milijuna eura.
Takozvani treći stup mirovinskog sustava uključuje i zatvorene dobrovoljne mirovinske fondove. Riječ je o fondovima koje u nas mahom osnivaju kompanije, a rjeđe sindikati ili strukovne organizacije. No, upravo zbog svoje zatvorenosti slabije rastu. Podaci HANFA-e za travanj pokazuju kako je u 21 takvom fondu bilo ukupno 47.679 članova. U istom mjesecu lani, broj članova je bio manji za 1.657 osoba.
Iako je broj članova u protekloj dekadi udvostručen, svega četvrtina zaposlenih, odnosno manje od 10 posto hrvatske populacije štedi za mirovinu. Uz to, prosječne su uplate i dalje male; u travnju su iznosile 8,1 milijun eura, što podijeljeno s brojem članova otvorenih i zatvorenih mirovinskih fondova daje iznos od 18,96 eura.
Puno uzroka slabog interesa
Slabim interesom za mirovinsku štednju u Hrvatskoj pozabavile su se Bojana Olgić Draženović, Stella Suljić Nikolaj i Lucija Togonal s Ekonomskog fakulteta u Rijeci. U znanstvenom radu naziva “Dobrovoljna mirovinska štednja u državama srednje i istočne Europe: Mogućnosti za unapređenje” naglasile su kako postoji više razloga zašto ljudi u srednjoj i istočnoj Europi ne štede za mirovinu.
Glavni razlozi su svakako općenito niska razina financijske pismenosti, ali i slabo znanje o mirovinskom sustavu, odnosno pravima i obvezama koje iz njega proizlaze. Uz to, treba spomenuti i nisku razinu pravednih, predvidljivih i transparentnih dugoročnih javnih politika. Netransparentnost se u nas ogleda i u samim fondovima, pogotovo kod pada prinosa s čime su se suočili lani.
Niske plaće, razni socijalni faktori te rizik od inflacije, nedostatak kontrole nad ulaganjem i nefleksibilni prihodi, dodatni su razlozi koji odbijaju građane od štednje u trećem stupu, smatraju znanstvenice.
Neporezni poticaji učinkovitiji
Država je predvidjela i poticajna sredstva za članove, ako u godini dana uštede najmanje 663,61 eura. No, analitičar mirovinskog sustava Željko Šemper nekoliko je puta upozorio da taj iznos ulazi u obračun poreza na dohodak, o čemu smo također pisali, što znači da neki taj novac nikad ni ne dobiju. Tu su i porezne olakšice za poslodavce za iznose do 796,44 eura po zaposleniku godišnje, no autorice su utvrdile da će poslodavci, ako se umjesto podizanja plaće, odluče stimulirati zaposlenike uplatama u mirovinski fond, učiniti to u dvostruko manjem iznosu.
Autorice istraživanja smatraju da više smisla imaju neporezni poticaji, poput doplate poslodavca na iznos kojeg je zaposlenik uplatio u fond tijekom godine. Drugi model kojeg predlažu je automatsko učlanjenje u mirovinski fond pri potpisivanju ugovora u radu, ali uz mogućnost izuzimanja te odredbe.
Tranzicijski model
Sličan model dobrovoljne mirovinske štednje, kakav je u Hrvatskoj, uveden je u mahom svim tranzicijskim zemljama; Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Bugarskoj i Rumunjskoj na inicijativu Svjetske banke koja je procijenila da omjer osiguranika i umirovljenika dugoročno nije održiv. Namjera trećeg stupa je zadržati potrošački standard i u mirovini, koja je uglavnom niža od plaća.
Tako pojedinac može uplaćivati kada i koliko želi, bez obzira na dob i radni staž. Pravo na mirovinu iz trećeg stupa u Hrvatskoj može ostvariti s 50 ili 55 godina, ovisno o tome je li postao članova dobrovoljnog mirovinskog fonda prije ili nakon 1. siječnja 2019. godine.
Pri umirovljenju moguća je jednokratna isplata 30 posto sredstava s računa člana fonda putem Mirovinskog osiguravajućeg društva ili putem samih fondova. Ako se štediša odluči za drugu varijantu isplate, može dobiti jednokratni iznos te još najviše 13.272,28 eura. Sve iznad toga se ponovno isplaćuje putem MOD-a.
Važno je naglasiti da se u dobrovoljnim mirovinskim fondovima ne ugovara iznos mirovine, već protuvrijednost broja udjela u fondu koji idu u mjesečnu isplatu. To ujedno znači da štediše, odnosno umirovljenici neće svakog mjeseca dobiti isti iznos.
Dopuna mirovinskim fondovima je i PEPP, odnosno “europska mirovina”, koju pod fleksibilnijim uvjetima u Hrvatskoj trenutno nudi samo jedno društvo. Više o ovom modelu dobrovoljne mirovinske štednje možete čitati ovdje.
