Blijedi li američki san u mirovini? Provjerili smo kako funkcionira mirovinski sustav u SAD-u
Na Dan nezavisnosti SAD-a odlučili smo provjeriti kako je posložen mirovinski sustav u toj svjetskoj velesili. Vrijedi spomenuti kako je upravo Amerika ishodište modela privatne mirovinske štednje pa je zanimljivo vidjeti kako ona funkcionira u usporedbi s drugim i trećim stupom u Hrvatskoj.
Sretni umirovljenici | Foto: Pixabay
Četvrtog srpnja se obilježava Dan nezavisnosti, jedan od dva najvažnija praznika u Sjedinjenim Američkim Državama. Njime se slavi ratifikacija Deklaracije o nezavisnosti, potpisane na današnji dan 1776. godine, čime su SAD konstituirane.
Otada do danas mnogo toga se promijenilo. Amerika je postala globalna velesila, a milijuni ljudi hrle iz čitavog svijeta kako bi ostvarili svoj američki san. Stoga je idealna prilika provjeriti blijedi li američki san odlaskom u mirovinu.
Mirovinski sustav u Americi dijeli se na javni i privatni. Zapravo, takva je podjela i nastala krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća u kabinetima “Čikaške škole”, odnosno na Sveučilištu u Chicagu, gdje su ekonomist Milton Friedman i njegovi suradnici osmislili novi ekonomski smjer utemeljen na racionalnosti ponašanja ljudi zbog osobnih interesa, slobodnom djelovanju tržišta, ali i protivljenju bilo kakvoj državnoj intervenciji kao štetnoj i nepotrebnoj.
Jedan od rezultata bili su privatni mirovinski fondovi, ekonomski proizvod kojeg su s više ili manje uspjeha Amerikanci uspjeli “izvesti” u većinu svjetskih zemalja. Dovoljno je samo spomenuti da takvi mirovinski fondovi u nas postoje od 2002. godine, no vratimo se u Ameriku i posvetimo se najprije državnom mirovinskom osiguranju.
Sustav solidarnosti na američki način
On je kolokvijalno poznat kao sustav socijalne sigurnosti, iako se iz njega zapravo isplaćuju starosne, obiteljske i invalidske mirovine te naknade za siromašne starije osobe (nešto slično našoj nacionalnoj naknadi za starije osobe), ali i naknade za obitelji u potrebi, odnosno za siromašne obitelji s malom djecom.
Ovaj sustav počiva na međugeneracijskoj solidarnosti, odnosno uplati doprinosa tijekom radnog vijeka, kao i naš prvi stup. Zaposlenici i njihovi poslodavci u državni mirovinski fond uplaćuju po 6,2 posto bruto plaće zaposlenika. U nas je, podsjetimo, taj doprinos 15 posto i u cijelosti ga pokriva poslodavac. No, postoji i iznimka. Samozaposleni i tzv. freelanceri sami uplaćuju puni iznos doprinosa od 12,4 posto.
Uplata doprinosa ovisi i o prihodima, pa je tako limit za uplatu 2021. godine bila godišnja bruto plaća u iznosu od 137,700 dolara. Prema pisanju US Newsa, prosječna isplata iz sustava socijalne sigurnosti za 2023. godinu iznosi 1.827 dolara mjesečno, dok je najviši mogući mjesečni iznos isplate 3.627 dolara.
Dob za umirovljenje ovisi o godini rođenja. Svi rođeni prije 1960. godine mogu otići u mirovinu sa 65 godina, dok oni rođeni kasnije u mirovinu odlaze sa 67 godina. Moguće je otići i ranije u mirovinu, najmanje sa 62 godine, no onda treba računati na penalizaciju u iznosu od pet do šest posto po godini ranijeg umirovljenja. S druge strane, oni koji se kasnije umirove, recimo sa 70 godina, dobiju između pet i šest posto dodatka na mirovinu za svaku godinu kasnijeg umirovljenja.
Skupljanje ‘radnih bodova’
Udovice imaju pravo na 60 posto mirovine pokojnika. Pritom one same ne moraju imati uvjete za mirovinu, niti biti američke državljanke. Dovoljno je da imaju “zelenu kartu”, odnosno status izbjeglice ili političke azilantkinje. Udovice mogu birati između vlastite ili mirovine pokojnika, no nemaju pravo primati obje istovremeno.
Osim američkih državljana, na mirovine imaju pravo i vlasnici “zelenih karti”, odnosno potvrda o stalnom prebivalištu na teritoriju SAD-a. No, oni moraju skupljati takozvane “radne bodove”. Kako bi stekli pravo na mirovinu, moraju skupiti najmanje 40 “radnih bodova” koji odgovaraju otprilike 10 godina staža, s obzirom na propise koji kazuju da jedna godina staža može biti zamijenjena s najviše četiri “radna boda”. Manje bodova trebaju skupiti državljani zemalja koji imaju potpisan ugovor o socijalnom osiguranju sa SAD-om. Iako je članica Europske unije, Hrvatska još nije sklopila takav ugovor s američkom administracijom.
Minimalni kriterij za umirovljenje, osim dobi je i već spomenutih 10 godina staža. Mirovina može biti oporezovana ovisno o njenoj visini. Postoje i porezne olakšice vezane uz prihode i stanje kućanstva, a osobni je odbitak u 2020. godini bio 14.050 dolara za samce starije od 65 godina te 27.400 dolara za kućanstvo u kojem je dvoje starijih članova. No, vrijedi reći i kako se mirovine u Americi usklađuju isključivo po stopi inflacije, što zagovaraju i neki naši političari.
Fondovi, planovi, računi…
Vraćamo se sada na mirovinske fondove, odnosno privatnu štednju. U Americi postoji nekoliko stotina mirovinskih fondova. Oni su u vlasništvu privatnih kompanija, banaka i drugih financijskih institucija ili sindikata i strukovnih udruženja. No, svi fondovi funkcioniraju po dva zakonski utvrđena plana koja su kolokvijalno poznata kao 401(k) i 403(b).
Prvi podrazumijeva da američki radnici uplaćuju neoporezive iznose privatnim investicijskim fondovima. To je slično našem drugom stupu, odnosno obveznim mirovinskim fondovima. Oni kasnije uplaćeni novac ulažu u razne oblike financijske i nefinancijske imovine te tako nastoje povećati saldo na računu pojedinaca, koji će prilikom umirovljenja imati pravo birati model isplate. Za razliku od Hrvatske, u te fondove uplaćuju i poslodavci, odnosno kompanije.
Drugi plan je rezerviran za zaposlenike strukovnih organizacija koje ne podliježu oporezivanju. Riječ je o, primjerice, školama, bolnicama, vatrogascima… Shema funkcioniranja je ista kao i kod plana 401(k). U Hrvatskoj bi to, pak, najviše sličilo zatvorenim dobrovoljnim mirovinskim fondovima.
U Americi je moguće pokrenuti i individualni umirovljenički račun. Dovoljno je da osoba otvori takav račun u banci ili kod investicijskog posrednika. Potom se na uplaćeni iznos zaračunavaju kamate, kao na štednju. Postoji više vrsta takvih računa. Za usporedbu, u Hrvatskoj se uplate u treći stup investiraju u dionice, obveznice ili drugu financijsku imovinu čime se jamči prinos, odnosno povećanje iznosa na računu.
Sve po zakonu
Doduše, za razliku od nastojanja Keynesove “Čikaške škole”, mirovinski sustav u Americi podliježe nekolicini zakona i pod kontrolom je triju institucija. Uprava za sigurnost zaposlenika pri Kabinetu rada vodi računa o tome da se pri priznavanju mirovinskih prava i uplati doprinosa poštuje Zakon o mirovinskom osiguranju zaposlenika. Korporacija za mirovinska jamstva mjesto je na kojem se mogu saznati svi podaci o mirovinskim planovima i privatnoj štednji. Također, ova institucija utvrđuje tko ne prima mirovinu, iako ima pravo na nju. Za porezna pitanja je, kao i kod nas, zadužena Porezna uprava.
