Pročitali smo knjigu S. Drakulić ‘O čemu ne govorimo’: Natjerat će vas na razmišljanje
Pročitali smo knjigu ‘O čemu ne govorimo’ autorice Slavenke Drakulić. Knjiga je skup 16 priča o bolesti, ljubavi, odnosima, smrti, usamljenosti, ali i svim drugim životnim situacijama koje se događaju u starosti. Pisana je jednostavnim i britkim jezikom pa se brzo i čita, ali vas istovremeno tjera na razmišljanje. Poruka knjige je pokazati kako o navedenim stvarima treba razmišljati, razgovarati i na kraju ih prihvatiti kao sastavni dio života.
Knjiga ‘O čemu ne govorimo’ | Foto: Mirovina.hr
Slavenka Drakulić je u svojoj knjizi ‘O čemu ne govorimo‘ ispričala 16 priča u kojima progovara o važnim temama u starosti poput bolesti, ljubavi, usamljenosti i smrti. Neke priče su autobiografske, dok su druge priče temeljene na iskustvima glavnih likova. Ono što im je zajedničko je da će vas sigurno potaknuti na razmišljanje.
Drakulić u knjigama progovara o raznim temama
Slavenka Drakulić je poznata novinarka i spisateljica koja se u svojim knjigama bavi zanimljivim temama svakodnevice, ali i raznim problemima. Tako progovara o problemima žena, feminizmu, smrti, ratu, ali i drugim važnim temama za društvo. Objavljuje i članke, kolumne i političke komentare u domaćim i stranim novinama i časopisima, a živi na relaciji Hrvatska – Švedska.
Njezina djela su prevedena na više desetaka jezika, a jezik pisanja joj je britak i jednostavan pa se knjige i brzo čitaju. Neka od njezinih poznatih djela su ‘Smrtni grijesi feminizma’, jedan od prvih priloga feminizmu u Istočnoj Europi, trilogija o slavnim ženama ‘Frida ili o boli’, ‘Dora i Minotaur: Moj život s Picassom’ i ‘Mileva Einstein, teorija tuge’. Napisala je i knjigu priča ‘Nevidljiva žena i druge priče’, ali i posljednje izdanu ‘O čemu ne govorimo’.
Knjiga ‘O čemu ne govorimo’ | Foto: Mirovina.hr
Kroz 16 priča o lekcijama života
Odlučili smo pročitati knjigu ‘O čemu ne govorimo’ koja progovara o starosti i svim boljkama koje s njom dolaze. Knjiga je zapravo sastavljena od 15 različitih priča i posljednjoj 16. priči posvećenoj preminuloj prijateljici autorice i književnici, hrvatskoj Virginiji Woolf, Ireni Vrkljan. Priče su pisane u prvom i trećem licu, a kako je sama Drakulić rekla na predstavljanju knjige, nisu sve priče autobiografske.
Priče govore o stvarima koje ne pronalaze svoje mjesto u svakodnevnim razgovorima. Stvarima, odnosno događajima, koje su dio života, ali o kojima nitko ne govori. Isprepliću se tu teme djetinjstva, bračnih odnosa, odnosa sa samim sobom, kao i teme starosti, usamljenosti, bolesti i na kraju smrti. Knjiga je koncipirana tako da nas podsjeti što sve starost nosi sa sobom, ali i kako se boriti s tim nedaćama i kako u tome svemu izvući važne lekcije. Ipak, način pisanja je vrlo detaljan pa ćete i same priče doživjeti kao da se događaju sada i ovdje i kao da ste vi dio njih.
Ljubavni odnosi, smrt i oporuka
Što se tiče samog sadržaja priča, on je raznolik. Najviše ima priča o načinu suočavanju s bolestima i smrću. Tako je detaljno opisano iskustvo autorice s koronavirusom dok je bila u bolnici na respiratoru. Opisuje kako je ležala na podu i gledala u pločice, kako su joj svi dani bili isti, a detaljno je opisan i cijeli proces oporavka. U knjizi su i druge priče, odnosno iskustva likova s borbom s raznim bolestima.
Jedna priča ukazuje na tvrdoglavost i potencijalni gubitak identiteta u starijoj dobi. Naime, suprug iz priče je završio u bolnici nakon moždanog udara i jedino što je htio je da mu supruga obnovi vozačku dozvolu koja je istekla kako bi mogao voziti. U tom trenutku nije poznato hoće li se on uopće oporaviti i hoće li moći voziti, ali njegov automobil i vozačka dozvola su dio njega koji ne želi izgubiti. Upravo to razumije i njegova supruga koja radi sve u svojoj moći da on dobije dozvolu.
Priče o ljubavnim odnosima u starijoj dobi prikazuju kako se neke osobe s godinama zapravo prepuste onome što ih snađe, iako možda i nisu toliko sretne. S druge strane, tu je i priča o bivšim ljubavima koje se ponovno sastaju i pričaju o nekadašnjim vremenima i ‘što bi bilo kad bi bilo’ pri čemu se i žali za stvarima koje nisu napravljene. Zanimljiva je i priča o oporuci, koja se nalazi na samom kraju knjige. U njoj žena iz priče želi napisati oporuku kako bi nasljeđe ostavila djeci, ali to radi mužu iza leđa s odvjetnikom, pa cijelo vrijeme propitkuje svoju odluku. Na odluku o oporuci ju je potaknuo razgovor na večeri, gdje je netko od prijatelja to spomenuo kao da se radi o najnormalnijoj stvari.
Knjiga će vas natjerati da si postavite teška pitanja
Naravno da ovo nije prva knjiga u kojoj se spominju i teške strane života, o kojima rijetko tko govori kao da je nešto normalno. Ipak, u drugim knjigama ove teme dobivaju minimalnu pažnju, pri čemu su ovlaš provučene kroz nekoliko poglavlje. Slavenka Drakulić je odlučila posvetiti im cijelu knjigu. Naslova ‘O čemu ne govorimo’ je već dala naslutiti da se radi o stvarima o kojima nitko ne govori otvoreno kako bi trebao, a ona je odlučila preuzeti tu ulogu. Ipak, u knjizi se ne priča o nikakvim tabu temama, već su samo iskreno i detaljno opisane svakodnevne situacije. Tako da, ako očekujete nešto spektakularno, novo ili iznenađujuće, to nećete pronaći u ovoj knjizi. Ono što je sigurno da će knjiga ostaviti snažan dojam na vas i da ćete razmišljati o njoj danima nakon.
Cijeli smisao knjige bi se mogao sažeti u jednoj rečenici koja piše na njezinim zadnjim koricama. ‘Svaka od šesnaest priča u knjizi provozat će vas na emocionalnom vrtuljku i natjerati vas da si postavite teška pitanja, pa i ono najteže, vlastito trajanje u vremenu. ‘ Možda će ovih 180 stranica promijeniti vaš tok misli i natjerati vas da razmislite o prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti.
Učlanite se u mirovina.hr Viber grupu i budite u toku sa svim najbitnijim vijestima za umirovljenike. Pridružiti se možete klikom na link.
