Umirovljenici i Vlada natječu se u bacanju istina i laži u dalj, a pobjednika – nema
Vlada je nedvojbeno povećala mirovine, ali umirovljenici nemaju osjećaj da imaju više novca. Ne radi se tu o pukom subjektivizmu, nego o realnom osjećaju da za deset eura ne možeš kupiti skoro pa ništa. Ne čudi stoga da umirovljenici i oni koji ih predstavljaju jedni druge optužuju da lažu, jer o rastu mirovina svatko ima svoju istinu. Što je najgore, i jedni i drugi su u pravu.
Euro kovanice | foto: Pixabay
Vladina strategija da svaki dan komunicira kako je povećala mirovine toliko je kontraproduktivna da istina postaje nalik laži. To vam je kao kad netko stoput dnevno kaže da vas voli. Nešto tu onda baš i ne štima, osim ako niste zaljubljeni preko ušiju, zar ne?
Vlada sigurno nije zaljubljena u umirovljenike, jer trebaju više nego što im može dati. Većina umirovljenika prezire Vladu, zato što prezire HDZ. Teško podnose što im je samodopadni Andrej Plenković povećao mirovine za 74 posto u posljednjih osam godina svoje vladavine. On to doista i je napravio, premda se lome koplja oko toga što je raslo zakonskom obvezom usklađivanja prema rastu cijena i plaća, a što dobrom voljom Vade.
Plenkoviću umirovljenici ne vjeruju ni kad darove nosi
Sasvim sigurno, mirovine su velikom većinom rasle usklađivanjem. Ali, rasle su. Pokušava to iz dana u dan objasniti ministar rada i mirovinskog sustava, Marin Piletić, saborska zastupnica Majda Burić, bivši ministar Marko Pavić pa i sam premijer. Ipak, njemu umirovljenici ne vjeruju ni kad darove nosi. Možda je to teško prihvatiti, ali kada su brojke u pitanju, predsjednik Vlada govori istinu. Jest da u moru istina on izabire onu koja mu, poput kravate, najbolje pristaje, ali i dalje je to istina. Ipak, kada se ta istina toliko puta ponovi u kontekstu boljeg života, onda postaje iritantna i nedovoljna za kontekst u kojem živimo.
A taj kontekst nikad većih mirovina u današnjici zorno je prikazao jedan riječki umirovljenik. Za deset eura ništa se, kaže, ne može kupiti, a nekad se moglo i za deset kuna. Svakome tko ide u trgovinu jasno je što je time želio reći. Jasno je i Vladi, inače ne bi imali potrebu svaki dan ponavljati da su mirovine rasle.
Nije čak toliki problem u plaćama, u odnosu na koje mirovine unatoč rekordnom porastu prilično stagniraju, koliko je stvar u neprikazanoj inflaciji. Tako iz SDP-a u kontraofenzivi na povećanje mirovina često ističu da je umirovljenička inflacija veća, jer proizvodi koje stariji građani kupuju poskupljuju neprestano. Možda ta inflacija nije napuhanih 70 posto, ali sigurno da je veća onima kojima većina budžeta odlazi na hranu i režije.
HDZ-u je, izgleda, neugodno zbog ‘seljaka’ u redovima
Baš zato što su i sami svjesni konteksta, predstavnici Vlade često koriste ogradu kojom poručuju da ni ta njihova velebna postignuća nisu dovoljna. Umirovljenicima, kažu, nije lako, može bolje, ali dali su puno od sebe da naprave i te pomake. Dakle, Vlada s brojkama i suosjećanjem. Imaju dobrog komunikacijskog stručnjaka, ali ipak im mora reći da smanje sa samohvalom, jer trenutno bi bilo mudrije ići na kartu empatije.
Osim povećanja mirovinskih davanja, Vlada je uvela i niz antiinflacijskih mjera. Međutim, inflacija jenjava pa jenjavaju i pomoći. Umirovljenicima ipak stiže još jedan paket novčanih pomoći od listopada, ali neke stvari ostaju nedorečene. Stječe se dojam da konce Vladi mrsi ekipa iz Domovinskog pokreta, jer su izgubili puno vremena na nužna preslagivanja i nepotrebna opravdavanja, ali valjda je i samom ‘europskom’ HDZ-u neugodno zbog poseljačivanja svojih redova. Ne možeš imati i ovce i novce, rekli bi u narodu, ali HDZ-u prilično ide dobro na oba polja. Rast BDP-a nikad veći, birači nikada odaniji.
Nije dovoljno da se pohvali s postignutim pa Vladina svita već godinu dana ponavlja i što će sve još postići. Umirovljenici tako od prošle jeseni slušaju o novoj formuli usklađivanja, trajnom dodatku na mirovine, većem stažu za majke i ostalome. Promjene su građani očekivali najkasnije ove jeseni, a nedavno smo doznali da će one biti realizirane tek tamo negdje krajem iduće.
Umirovljenici bi prstom trebali uprijeti i u trgovce
Kada je riječ o cijenama u dućanima, ne treba zaboraviti jednu od važnijih Vladinih mjera, popis 30 artikala koji u svim dućanima moraju koštati jednako. Možda ste primijetili, ali gotovo da nigdje više nema limuna ‘refužo’. Ako ste se pitali zašto, zato što mu je zaštićena cijena 1,49 eura. U malim dućanima po raznim zabitima limun u rinfuzi prodaju za pet eura, toliko brinu o svom pretežnom starijem življu. Ostali se snalaze tako da limun pakiraju u mrežice pa mu je cijena negdje između ove zaštićene i ove pohlepne.
Nije samo rinfuzni limun nestao s polica, nestali su slavni Maraskini i Fructalovi sirupi pa nam se za 2,99 eura uvaljuju umjetni šećeri u obojenoj vodi. Nestale su s polica dućana gala jabuke, velika pakiranja krumpira i ostali artikli s kojima su trgovci mogli izbjeći zaštićene cijene. Neki čak idu toliko daleko da imaju sve vrste toaletnog papira, samo ne troslojni od deset komada da ga ne bi morali prodavati za maksimalnih 2,99 eura. Mirovine su činjenično rasle, ali umirovljenici subjektivno nikada nisu lošije živjeli, jer je sve preskupo. U natjecanju bacanja istina i laži u dalj ne pobjeđuju tako ni oni na vlasti ni oni u mirovini.
__________________________________
*Komentar je stav autora i ne odražava stav redakcije
