Poduzetnici misle da cijene na adventu ne treba prilagođavati umirovljenicima: Evo zašto je to pogrešno
Advent nije za umirovljenike, nego za bogate građane i bogate turiste. S malih ekrana tako nam je poručio zastupnik poduzetnika, uvaženi doktor ekonomije. Objašnjavajući srž ponude i potražnje, siromasima nudi alternativu, odlazak na kuhano vino, fritule i kobase u neki drugi grad gdje je jeftinije. Pitamo se za koga je onda advent ako ne za građane i od kada je obični sajam postao neka luksuzna ‘hoh’ manifestacija kada si je većina građana, napose umirovljenika, ne bi trebala moći priuštiti.
Advent | Ilustracija: pexels
Da cijene kuhanog vina, fritula, kobasa i ostale ponude na adventskim kućicama ne treba prilagođavati umirovljenicima, nego bogatim građanima i turistima, smatra predsjednik udruge Glas poduzetnika, Boris Podobnik. Nakon ove prilično skandalozne izjave za RTL-ov Dosje, profesor ekonomije nastavlja da onaj tko je siromašniji, treba otići na advent u neki drugi grad, a ne u centru Zagreba. S njim se nije složio sindikalist Krešimir Sever koji konstatira očito, da su cijene – previsoke. Ako ti se cijene ne sviđaju, Podobnik poručuje, odi tamo gdje je jeftinije.
Smrtnicima nije mjesto na jednom tako ‘hoh’ događaju
Premda možemo razumjeti zašto bi jedan ekonomist i zastupnik poduzetnika zagovarao općeprihvaćeni model ponude i potražnje, u kontekstu hrvatske stvarnosti teorija nije isto što i praksa. Možda bi uvaženog profesora trebalo pitati gdje da to idu zagrebački umirovljenici na advent, kamo da putuju ako ni za čašu fritula i kuhanog vina nemaju. Isto vrijedi i za nezaposlene, ali i radnike kojima je jedan posjet adventskim zbivanjima, uz sve ostalo, postao prevelik trošak. A da tu i te kako igra uloga cijena fritula i kuhanog vina, sasvim je neupitno.
Hrvatska stvarnost je praćenje akcija, kupovanje na sniženjima, a ne treba zaboraviti ni da rast mirovina pa i ni plaća nije u potpunosti pratio rast cijena i usluga. U kojem to paralelnom svemiru prosječnom hrvatskom građaninu nije puno dati deset eura za fritule i kuhano vino, nije nam ekonomski posve jasno. Ipak, profesor nema tu dilemu, za njega obični smrtnici na adventu ionako nemaju što ni tražiti.
Fritule je pekla i najsiromašnija baba u Dalmaciji
Ne možemo ne zapitati se otkad je advent postao neka prestižna, luksuzna manifestacija za bogataše. Nije to baletni Orašar u Hrvatskom narodnom kazalištu, za koji treba biti manje imućan nego za notorne Dubai fritule. Advent nije ništa drugo do li sajam, pučka manifestacija za mase koja nudi ugođaj uz prilično ‘jeftinu’ ponudu. Svi znamo da se na kućicama ne kuhaju prvoklasne butelje vina, ne peku vrhunske kobasice i ne nude kompleksne slastice.
Negdje smo zaboravili da je fritule pekla i najsiromašnija baba u Dalmaciji. Njihova vrijednost gotovo da je beznačajna, ako gledamo u novcu. Ono što fritule nude je tradicija, doživljaj, ali ako smo od čvaraka, soparnika, langoša i druge sirotinjske hrane uspjeli stvoriti preplaćenu poslasticu za bogataše, onda zašto ne bismo i od ovih prženih loptica tijesta. Ako je to za bogataše, onda stvarno ne znamo za koga su torte ukrašene zlatnim listićima, zubaci, tartufi i ostale delicije koje se poslužuju u salama hotela s pet zvjezdica. Za koga je, na kraju, restoran s Michelinovom zvjezdicom, u kojem slijed jela nećemo platiti ispod 100 eura po osobi. Istih tih sto eura spiskat ćemo i s društvom na običnom sajamskom vašaru upakiranom u advent. Ne zvuči baš luksuzno, zar ne?
Advent je i te kako za ‘siromašne’ porezne obveznike
Na kraju, na advent se može doći i bez prebijenog centa. Pokazao je to duhovito u video uratku jedan mladić i pobrao brojne simpatije. S ruksakom stiže na Trg bana Jelačića, poskrivećki vadi iz plastične kutije neki zalogaj, a u plastičnu čašu iz termosice toči vodu. Ubacuje se među posjetitelje adventa i izgleda kao i svi ostali koji nešto žvaču i piju iz jeftine čaše za bogataše. Ipak, nikakav je osjećaj doći i znati da nemaš, zbog čega mnogi ni ne dođu. Trebali bi ipak, jer ugođaj je besplatan, a nije sramota ni ponijeti nešto od kuće.
Za koga je na kraju advent ako nije za umirovljenike, ljude koji bi si nakon više od tri desetljeća rada trebali moći priuštiti jedne obične fritule. Ne Orašara po cijenama karata iz oglasnika, ne ljetovanje, ne bundu, nego fritule na adventu u vlastitom gradu… Gradu koji taj advent, ma što profesor doktor ekonomije tvrdio, organizira za građane, novcima građana, poreznih obveznika, a ne novcima nekih tamo bogataša željnih preskupih hrvatskih uštipaka od malo brašna i vode. Možda je i nepotrebno ponavljati da svaki četvrti umirovljenik, njih ukupno više od 300.000, prima najnižu mirovinu od prosječnih 374 eura. Oni ne žive samo u Zagrebu, žive diljem Hrvatske i sramotno je da ih se svrstava u neku marginalnu skupinu siromaha kojima nije mjesto na božićnom sajmu.
__________________________________
*Komentar je stav autora i ne odražava stav redakcije
