[KOMENTAR] Želite zaraditi za mirovinu? Dođite u Hrvatsku, zemlju bez nepotizma!
Oj hrvatska mati, nemoj tugovati… Ori se ovih dana iz razdraganih glasova naših unuka, sinova i kćeri koji u dijaspori pakiraju kofere i eure kako bi se što prije vratili svojoj djedovini. Vratiti ih nisu mogli ni Plenkovićevi poticaji od 200 tisuća kuna, ali zato će ih sada u Hrvatsku bez nepotizma vratiti natječaji za posao jednako otvoreni za sve!
Ilustracija: Pixabay
Hrvati kao da su prespavali zadnje desetljeće ili dva. Iza rešetaka se završavalo jedino ako te izdaju i milijuni i satovi i kolekcija umjetnina u podrumu. Nekada si se trebao pošteno nakrasti za finu sobu u Remetincu. Sa stilom u skupom odijelu i bundi s pravim krznom se išlo u zatvor. A što je ovo danas? Zaposlio dvije osobe preko veze kad – hop, USKOK i DORH! Od kad to?
Nije nam ništa jasno. Već godinama nitko ne spominje uhljebe, hobotnice, krakove i novce poreznih obveznika. Uostalom, kada je malo nepotizma ikomu naškodilo? Ta bezazlena hrvatska pojava udomaćila se poput kune i sada nam netko besramno poručuje da je sve bila laž. Kako laž kada smo državu stvorili po babi i stričevima? Tko ima pravo sada doći i reći da je sve to pogrešno i još gore, kažnjivo.
Rasprodali babine kuće i otisnuli se u svijet
Žele nam poručiti da smo zadnje produktivne godine života uzaludno proveli na burzi rada, gdje smo čekali prve uvjete za penziju, jer je nečiji netko morao doći na naše radno mjesto. Gle čuda, imao je sto bodova na testu, bez radnog iskustva. Sve vrsni teoretičari, knjiški moljci i znalci koji su se danima i noćima pripremali za testiranje za posao. Prvi krug, drugi krug, treći krug, tri karte do Zagreba, nova košulja za usmeni razgovor do kojeg nikada nisu došli.
Mama i baka su zajedno skupljale novčiće za pristojnu odjeću kako bi njihovi pametni mezimci ostavili što bolji dojam, jer naknada sa Zavoda odavno je prestala stizati. Novčanik se prazni, ladice se pune kopijama diploma, potvrda o nekažnjavanju, stažu, zamolbi, životopisa…
Odavno su ti vrsni unuci i djeca završili preko granice; Irska, Njemačka, Austrija… S diplomom za dvije tisuće eura peru guzice imućnim starcima, konobare i napreduju u menadžere restoranskog poslovanja. Cijene ih kao ljude i radnike. Tu su ostavili i babine kuće i stari hrastov namještaj, sve prodali u bescjenje, otisnuvši se u potragu za nekim boljim životom. Danas u njihovim kućama žive mladi kojima je stric u HDZ-u. Ako uspiju politički, makar i u oporbi, dobit će naknadu za odvojeni život.
Uhljebljivanje više nije vještina životnog snalaženja!
Dragi naši iseljenici, pakirajte kofere i eure, vraćajte se nazad, jer sigurno ste čuli da je Hrvatska sada zemlja bez nepotizma. Tako lijepa, tako naša… Zapošljavat će se izvrsni, a ne podobni. Državne i gradske tvrtke, ustanove, gradske vijećnice i županijske službe, sva ta mjesta sada čekaju upravo vas. Da, vas koji niste u HDZ-u, vas za koje, umjesto neprospavanih noći zbog razgovora za posao, nije imao tko poslati poruku ili okrenuti broj telefona, vas koji niste naslijedili očevo radno mjesto.
Sve je krenulo s gradonačelnikom koji je tako eto malo zapošljavao poznanike, a do kuda je došlo? Čak tri ministra zapošljavala i dijelila poticaje preko veze. Samo oni, nitko drugi, samo tih par radnika i poticaja, ni slučajno više.
Nema veze, primjer je postavljen, kocka je bačena, država je borbu protiv nepotizma iskoristila kao strategiju stvaranja radne snage koja nedostaje. Poruka je jasna, dođite u Hrvatsku, čekaju vas posao i mirovina, ne morate više strahovati od čamljenja na burzi rada, da nećete skupiti dovoljno radnog staža za penziju, da će vas netko preteći na listi… Samo dođite u Hrvatsku, zemlju gdje su se u modu nakon desetljeća ili dva vratili pojmovi poput uhljeba. Nemojte se ništa brinuti ako ste iznenađeni, baš kao i mi, što je uhljebljivanje preko noći doguralo od naziva za pozitivnu vještinu životnog snalaženja do kriminalnog djela. Radnika ionako više ni nema, nemamo više koga ni preko veze zaposliti.
Oj Uskoci, hvala vam na sporoj, ali dostižnoj pravdi
Biti uhljeb do jučer je bila čast, uhljebima, a ne Franji Tuđmanu, dugujemo što imamo Hrvatsku. Uhljebi su njezin temelj. Nakon Domovinskog rata došlo je neko mračno dobo kada nisi samo tako smio reći da je netko zaposlen po političkoj liniji zapravo – uhljeb. Nije se puno htjelo rasipati frazama o novcima poreznih obveznika, plaćama uljeba koje zapravo plaća radnica na blagajni Kauflanda ili švelja u uništenom Kamenskom.
A pogledajte sada! Otvoreno pričamo da nije OK da porezni obveznici oporbenom saborskom zastupniku plaćaju naknadu za odvojeni život. Jer, njemu tih tisuću kuna treba i još mu k tomu pripadaju po zakonu. Samo, zakonsko pravo u ovom je slučaju ostvareno kršenjem zakona.
Dobro, možda će nam trebati još malo vremena da shvatimo kako lažno prikazivanje prebivališta u svrhu ostvarivanja imovinske koristi nije dobro kao ni nepotizam, ali ne možemo sada preko noći sve. Možda i premijer shvati da ne može u službenim izjavama po nadimku nazivati nekoga komu je na račun poreznih obveznika bolje uređen podrum, nego većini tih istih poreznih obveznika mukotrpnim radom stan.
Ne dajte se obeshrabriti, dok spakirate kofere i dođete do mirovine ili do onog konačnog odredišta, sve će to biti riješeno, jer kako vidimo, pravda je spora, ali dostižna. Oj Uskoci, hvala vam što ste nam nakon 30 godina sustavnog uništavanja države i života rekli da smo, ako ništa, bili u pravu.
__________________________________
Komentar je stav autora*
