[KOMENTAR] Zabrana kupovanja alkohola iza ponoći sigurno će spasiti naše starce
“Dobro, je li se taj Krunoslav Capak ikada napio u životu? Vjerojatno ne. Za ministra Davora Božinovića rekli bismo da na tom polju već ima nekakvoga iskustva barem iz mladenačkih dana, ali očito nedovoljnog, a za Vilija Beroša ne bismo baš stavili ruku u vatru…”
Subotnja špica, unatoč kišici koja je rominjala ispod tmurnih oblaka, izmamila je brojne građane na tržnice i terase kafića diljem Hrvatske. Sve isto kao i lani, samo što ništa isto nije. Novo normalno. Umjesto razgovora o tomu tko će što kuhati, pojačanim sluhom za svakim obližnjim stolom mogli bismo čuti najpopularniju riječ 2020. – korona.
Ležerno prijepodne pretvorilo se u priču tko je zaražen, tko je u samoizolaciji, hoće li ili neće biti nove karantene. Dan je to koji je donio dotad najveću brojku u kojoj je čak bilo i neke pamtljive parne poetike, 2.242. Možda bi neki teoretičar zavjere ustvrdio da je namjerno tako složena kako bi se lakše upamtila i sijala strah u glave nacije. Da barem!
Epidemiološki upitno i odvojeno od realnog života
Dan se nastavio u najavljivanju novih mjera, jer ove postojeće nisu dale rezultate. Očito. Nije samo jasno kakvih rezultata bi dale, kada kao da nisu ni postojale, niti je gotovo itko kontrolirao njihovo provođenje. Čekalo se dakle što će reći Stožer, no već se iz prvih najava dalo zaključiti da će biti po onoj dobro staroj “tresla se brda, rodio se miš”.
Građani su u rekordnu nedjelju sa 2.421 zaraženih, strepeći čekali početak izvanredne tiskovne konferencije, u strahu od još jednog zatvaranja, kako bi čuli sudbonosno izricanje novih mjera. A kad ono – fizički razmaci, manja okupljanja i vrhunac vrhunca koji će nas sve kolektivno izbaviti iz ove pošasti – zabrana prodaje alkoholnih pića od ponoći do 6 ujutro. Svaki prosječni građanin, uključujući i one koji koronu smatraju najobičnijom lakrdijom, nije mogao da se ne zapita: Je l’ to mene netko zaje****?
Iduće pitanje koje se nametnulo jest je li se taj Krunoslav Capak ikada napio u životu? Vjerojatno ne. Za ministra Davora Božinovića bismo rekli da na tom polju već ima nekog iskustva iz mladenačkih dana, ali očito nedovoljnog, a za Vilija Beroša ne bismo stavili ruku u vatru. Njihova djeca ili nikada nisu cugala na klupici u parku, ili su im govorila da uče kod prijatelja, a oni bi u to povjerovali. Kako god, ovu epidemiološki krajnje upitnu mjeru može donijeti samo netko tko nema nikakve veze s realnim životom.
Samo će stvoriti gužve pred kioscima
Kafići rade do ponoći, neki i kraće, nakon čega se mladi okupljaju na livadama, po parkovima, igralištima, dvorištima škola… Ideja je očito da ih se nakon ponoći ostavi bez alkohola pa onda do okupljanja neće dolaziti. No, ti isti mladi uglavnom nemaju ni vozačke dozvole, ni automobile, a ni novca kako bi se odvezli do benzinske u jedan sat ujutro.
Ne, oni se poput bake, koja je već u 8 ujutro pripremila sastojke za nedjeljni ručak u 13, opskrbe u dućanima pred kraj radnog vremena. Za 20 kuna, koliko im je ta ista baka dala za grad od 1.980 kuna mirovine, kada sav novac stave na hrpu, njih petero ‘stotku’ spiska na pet litara očajnog vranca u trgovini, najjeftiniju kolu, kutiju do dvije cigareta, sretni ako im još ostane za štapiće na akciji.
Dakle, kako će ova velebna mjera točno pomoći u smanjenju širenja zaraze? Jedino što može je odmoći, jer će se pred kioscima pola sata prije ponoći stvarati nepregledne gužve omladine koja, nakon tri sata cuganja u kafiću, više ne mari za razmake i maske. Dalje već znamo, zarazu koju su pokupili u natiskanim redovima donijet će kući roditeljima, djedovima i bakama. Možda neće, ali neće ih svakako dodatno ni zaštititi.
A gdje je nestao cik-cak na sjedalima u autobusu?
Istovremeno, bake će u nadolazećem vikendu sjesti u autobus kako bi obišle grobove najmilijih. Neke će se voziti 15 minuta, a neke pet sati. Nikakve mjere za javni prijevoz, barem na dužim relacijama, uvedene nisu pa ako ima 50 putnika, svi će se kao sardine voziti natisnuti od Zagreba do Splita. Za to vrijeme naći će se barem nekoliko pametnjakovića koji će masku skinuti, dok će je nešto veći broj držati ispod nosa. Zašto i ne bi, kada vozači nisu policajci, a kontrole nigdje nema ni za lijeka. To može, ali ne daj Bože limenku piva kupiti u ponoć! Uzgred, gdje je nestao onaj cik-cak na sjedalima od ranije?
Što uostalom sa svim onim radnicima pred mirovinu koji i dalje u gužvama putuju na posao? Izgleda da za našu državu netko za 64 godine nije ugrožen, jer mu fali godina dana do mirovine pa ne spada u rizičnu skupinu.
I malena napomena za kraj. Namjera ovog teksta nije zagovarati famozni “lockdown” ili propagirati opijanje, nego ukazati na činjenicu da država ne čini dovoljno kako bi zaštitila najbrojniju i najugroženiju skupinu svojih građana.
_____________________________________________
*Komentar je stav autora