[KOMENTAR] Reklama s lažnom zimnicom pljuska je svim domaćicama i bakama
Podcjenjivanje je to svih kumica, domaćica, bakica, ali i običnih kušača koji imaju okusne pupoljke i vjerojatno nijedan ne misli da je sir iz plastične posude s police dućana bolji od kumičinog ili da su industrijski ajvar i pekmez ukusniji od majčinog. A o cijenama, uštedama i jedenju zdravog i domaćeg kao prednostima kućne manufakture da ni ne govorimo.
Photo: Rawpixel
Ne znam pripadate li skupini ljudi koja vole televizijske reklame, ali osobno ih generalno ne volim. Vjerojatno zato što politika njihova prikazivanja već odavno nema veze s medijskom etikom pa ni samim zakonom. Tako se film koji inače traje sat i pol oduži na dva sata, jer ga svakih 20 minuta prekida blok reklama. Reklama kao forma može biti iznimno kreativna, umjetnička, edukativna i informativna vrsta komunikacije, sa svrhom promocije i oglašavanja. No, najčešće to nije slučaj, osim ovog zadnjeg da je promocija sama sebi svrha.
Gospođa je prezaposlena za napraviti džem pa vara
Osim ako nije ona usred Velebita, gdje obično nema signala, ali mama ipak uspješno na mobitel zove sina taman kada se treba pritajiti pred mrkim medvjedom. Ili ona kada gluhonijemom domaru koji priprema pozornicu za božićni nastup u školi učenica pokloni čokoladu. Prema većini reklama sam, rekla bih, ravnodušna. Volim vjerovati da ne utječu na mene u smislu da će me potaknuti na akciju u obliku kupnje, osim naravno kada je riječ o najnezdravijem bezalkoholnom napitku u vrijeme blagdana. Vjerujem i da su domaća žestoka pića zdravija…
No, što kad te reklama toliko iritira i nema apsolutno nikakvih efekata na kupovinu, a to bi joj trebala zapravo biti primarna svrha? E, jedna od takvih vrti se ovih dana na televiziji. Vjerujte mi, toliko ne volim tu reklamu da čak ne znam ni čiji su proizvodi u pitanju, iako mogu pretpostaviti. Dakle, žena odljepljuje naljepnice s teglica kupovnih ajvara i krastavica i lijepi svoje. Gospođa je toliko zaposlena da ne stigne napraviti teglicu džema pa se odlučuje malo varati. Slična reklama postoji i za svježi sir.
Podcjenjivanje je to dakle svih kumica, domaćica, bakica, ali i običnih kušača koji imaju okusne pupoljke i vjerojatno nijedan ne misli da je sir iz plastične posude s police dućana bolji od kumičinog ili da su industrijski ajvar i pekmez ukusniji od majčinog. A o cijenama, uštedama i jedenju zdravog i domaćeg kao prednosti kućne manufakture da ni ne govorimo.
Trud koji svojatamo kao svoj kako bismo se pokazali
Ovo je pljuska svim majkama, bakama i kćerima, izumiteljicama i majstoricama zimnice. Eto ni sama o tomu ne znam skoro pa ništa, ali znam razliku u okusima, znam razliku između stroja i miješanja drvenom kuhačom satima, kao što znam koliko je znanja, truda, volje i ljubavi potrebno za unikatne kulinarske okuse.
Na društvenim se mrežama žene već sada raspituju gdje će naručiti kolače, tko će im oprati prozore za blagdane, dekorirati stan… Nije li to sve zapravo dio procesa stvaranja blagdanskog ugođaja? Napraviti sam uz pomoć ukućana. Sav taj šušur, strka pa i kritike koje upućujemo jedni drugima. Ne mora biti savršeno, ali gledat ćemo ponosno kroz taj prozor koji smo nesavršeno oprali prve pahulje snijega, jest ćemo te dvije vrste kolača koje su više nego dovoljne, iako je biskvit tvrd, a krema se nije stisnula.
Sve je bolje od lažne domaće zimnice na stolu, pladnja punog savršenih 16 vrsta kolačića koje izgledaju toliko različito, a zapravo su gotovo identične okusom. Jer, nema radosti u prisvojenom trudu tuđih ruku koje besprijekorno peru, peku, dekoriraju koliko ima u našemu. Uštedjet ćemo i osjećati zadovoljstvo obavljenim poslom. I jesti domaće, smijući se jelci koja baš svake godine stoji – ukoso.
__________________________________
Komentar je stav autora
