Započeo ju je SDP, a sada će ju progurati HDZ. Ideja o radu do 67. godine nije toliko jednostavna koliko se na prvi pogled čini. Ona se može činiti odbojnom ako ste na strani radnika, ili pak opravdanom ako upravljate mirovinskim sustavom koji poseže za proračunskim novcem. Reforma ‘na papiru’ nudi i način kako izbjeći rad do 67. godine, iako je u Hrvatskoj to pošlo za rukom manje od jedan posto umirovljenika.
Doživi mirovinu! I tebe se tiče!
foto: Tea Ovničević|mirovina.hr
“Glavni razlog povećanja dobne granice za umirovljenje sa 65 na 67 godina je održivost mirovinskog sustava, ali i produženje životne dobi stanovništva te potreba da se na tržištu rada aktiviraju osobe starije životne dobi.”
Koliko god to zvučalo, gornja rečenica nije nedavna izjava ministra rada i mirovinskog sustava Marka Pavića, nego njegovog prethodnika Miranda Mrsića s kraja 2013. godine. Upravo je SDP tada odlučio podići dobnu granicu za umirovljenje zbog navedenih razloga, a HDZ je bio protiv.
Danas imamo obrnutu situaciju, HDZ gura rad do 67. godine i to u nasilnijoj varijanti od SDP-a: u mirovinu će se sa 67 godina ići već 2033. godine, a SDP je predvidio da ćemo za to uvjete steći pet godina kasnije, 2038. godine.
Ljudi ne znaju kako se financiraju mirovine
Velika većina ljudi ne zna kako se financiraju mirovine. Čak i neki istaknuti političari (koji su sjedili u Saboru), konstantno spominju argument “da dobiju manje mirovine nego što su uplatili doprinosa.”
Vidite, vi koji ste sada u mirovini, dok ste bili radnici, niste plaćali mirovinu sami sebi. Plaćali ste onima koji su u vaše radno vrijeme bili umirovljenici, a današnji radnici plaćaju vaše mirovine. To se zove sustav međugeneracijske solidarnosti (I. mirovinski stup), a idejni začetnik mu je njemački željezni kancelar Otto von Bismarck. On se rodio prije više od 200 godina, radnika je tada bilo k’o blata i to je u to vrijeme bio odličan koncept mirovinskog sustava.
Danas radnika nema k’o blata, ali zbog napretka medicine i civilizacije, ljudi požive dosta dulje nego prije 200 godina. Prema službenim podatcima Ministarstva iz svibnja 2018., jednog umirovljenika financira 1,23 radnik.
- 1.233.822 umirovljenika
- 1.514.171 broj osiguranika
Iz svake bruto plaće radnika, 15% odlazi u doprinose koji se isplaćuju k vašim mirovinama, a 5 posto odlazi u II. mirovinski stup, koji nije tema ovoga teksta.
Ako su navodi u medijima točni (a nisu daleko od istine), da je Hrvatsku napustilo 300.000 ljudi, mahom mlađih, tko će ovdje ostati i plaćati mirovine budućim umirovljenicima? I na to ne treba gledati kao na “samo 300.000” ljudi, to su ljudi koji će u inozemstvu roditi djecu, koja neće ulaziti u svijet rada u Hrvatskoj, koji neće plaćati doprinose umirovljenicima. Tu je i veći omjer umrlih nego rođenih, koji će dodatno produbljivati taj jaz.
Demografska katastrofa u Hrvatskoj je katastrofalnija nego što se o njoj zapravo govori, a to će postajati sve jasnije i jasnije u nadolazećim godinama.
42 godine staža za mirovinu od 3.500 kuna? Ne, hvala!
U idealnom svijetu, radnik od 65. ili 66. godina nije izmrcvaren i može još uvijek raditi. Problem je što ne živimo u idealnom svijetu, nego živimo i radimo u Hrvatskoj, gdje su poslovi relativno slabo plaćeni, što bitno utječe na kvalitetu života.
Ministar Pavić je u nedavnom intervjuu optužio sindikate da obmanjuju javnost te da će zapravo jako mali broj ljudi morati u mirovinu sa 67. godina, zahvaljujući institutu “dugogodišnjeg osiguranika“. Dugogodišnji osiguranici su ljudi koji su odradili 41 godinu staža i navršili su minimalno 60 godina. Oni mogu u mirovinu čim steknu te uvjete, bez penalizacije.
U stvarnom životu, ministar dugogodišnje osiguranike zamišlja ovako:
- Radnik sa srednjom stručnom spremom, koji se zaposli za stalno na svoj 19. rođendan, neposredno nakon mature. Nakon toga, mora BEZ PRESTANKA staža zadržati svoj posao 41 godinu – i ići će u mirovinu sa 60 godina, bez penalizacije.
- Radnik s visokom stručnom spremom, koji se zaposli za stalno na svoj 24. rođendan, neposredno nakon diplome. Nakon toga, mora BEZ PRESTANKA staža zadržati svoj posao 41 godinu – i ići će u mirovinu sa 65 godina, bez penalizacije.
Prema kojoj točno analizi je takva praksa izvediva na nacionalnoj razini i dalje nam ostaje nepoznato.
Iz jednostavnog uvida u podatke HZMO-a, od spomenutih 1.233.822 umirovljenika, samo je 23.560 dugogodišnjih osiguranika. To je smiješnih 1,9 posto od ukupnih umirovljenika u Hrvatskoj! Oni su u prosjeku radili 42 godine, 8 mjeseci i 9 dana, a prosječna svota mirovine im iznosi 3.560,44 kune!
Kontinuirani radni staž – nemoguća misija
Nisu oni jedini radnici koji su odradili više od 40 godina staža (njih je oko 20%), ali iluzorno je očekivati da će zbog bilo koje reforme oni ikada u Hrvatskoj činiti većinu.
Svi oni radnici koji povremeno, zbog ugovora na određeno vrijeme, situacije na tržištu, nedostatka posla i ostalih faktora izgube koju godinu staža u svom radnom vijeku, morat će raditi dulje od 60, odnosno 65 godina. Tu su i studenti koji mahom upisuju apsolventske godine, koji nakon diplome znaju provesti nekoliko godina prije prvog zaposlenja – oni ni s radom do 67. godine neće skupiti 41 godinu radnog staža.
I što da radi umirovljenik nakon što ode u mirovinu? U njoj, kao prvo i prvo, zbog očekivane životne dobi neće provesti mnogo godina, a većinu tih godina će biti bolestan. U ostatku EU je očekivana životna dob veća, a i “zdrave godine” nakon umirovljenja premašuju hrvatsku realnost.
Za one koji ne uspiju, stiže doživotno umanjenje mirovine
Svi oni koji ne uspiju postati dugogodišnji osiguranici, a takvih će biti na stotine tisuća, mogu očekivati dva scenarija.
Jedan od njih je da će raditi do 67. godine, pritom sakupljajući radnog staža koliko god uspiju. Tek tada će ostvariti pravo na starosnu mirovinu.
Drugi, izgledniji scenarij, je prijevremeno umirovljenje. Možete samo zamisliti čitav niz poslova u Hrvatskoj koje će biti nemoguće i/ili opasno obavljati u starijoj dobi. Poslodavcima takvi ljudi, koji neće biti u stanju kvalitetno odrađivati svoj postao – neće trebati. Što mislite, hoće li osobi koja sa 62 godine izgubi posao biti lako naći novi posao? Šansa za to je manja nego što mislite. Postotak zaposlenih starijih ljudi u Hrvatskoj je bitno manji u odnosu na ostatak Europske Unije.
Takvi ljudi će se, kao i dosad, mahom odlučivati na ostvarivanje svojeg prava na prijevremenu mirovinu. Problem nastaje u tome što mirovinska reforma povećava penalizaciju, odnosno “kažnjavanje” ljudi koji odlaze u takvu mirovinu. Ako netko sa 62 godine, koji je ostao bez primanja ode u prijevremenu mirovinu, država će ga kazniti s 20,4 posto manjom mirovinom, i to doživotno.
Ministarstvo takve probleme namjerava riješiti s time da će umirovljenicima dati mogućnost da rade na pola radnog vremena bez obustave primanja mirovine. Na to se može i drugačije gledati, kao recimo na zabranu da rade na puno radno vrijeme, ako su već radno sposobni. Lako je moguće da će umirovljenici koji se odluče na rad u mirovini biti prijavljeni na 4-satno radno vrijeme, radit će 8, a razliku će im se isplaćivati na crno.
Nitko za to neće snositi odgovornost
Trenutačnoj Vladi mandat ističe za točno dvije godine, a Marko Pavić možda neće biti ministar u sljedećem sazivu Vlade. Hrvatski građani nemaju empiričkog razloga vjerovati da će u narednim desetljećima situacija na tržištu rada biti išta povoljnija nego što je ona danas.
Istina je da će trenutačnom reformom “ispraviti nepravdu” (koje su, usput rečeno, izazvale prošle Vlade, koje, usput rečeno, ne snose odgovornost za loše poteze) prema umirovljenicima koji će u sljedećih 10-15 godina odlaziti u mirovinu, budući da bi ti umirovljenici imali bitno manje mirovine u odnosu na sadašnje.
Ali gledajući dugoročno, što naše Vlade nemaju kapacitet napraviti, stvorit će se nove rupe koje će se morati za 20-30 godina ispravljati. I tada će se pojaviti neka nova Vlada, koja će gasiti požare nekim novim briljantnim reformama poput ove. Taj ciklus ima potencijal trajati vječno.
A svi ti članovi Vlade će imati osiguranu mirovinu od 9 i pol tisuća kuna, veću nego prosječnu plaću u Hrvatskoj. Oni koji donose ovakve Zakone godinama, te zakone neće osjetiti na svojoj koži. Zaključit ćemo s riječima državne tajnice pri Ministarstvu rada i mirovinskog sustava:
“To nije nikakva povlaštena mirovina, to je mirovina po posebnom propisu i taj propis nije bez veze. Smatram da su ti ljudi zadužili Hrvatsku i nemaju bez veze mirovine prema posebnim propisima”, kazala je Majda Burić u emisiji HRT-ovog Otvorenog 18. listopada 2018. godine.
________________________________________________
*Komentar je stav autora
