[KOMENTAR] Predizborne koalicije kao politička trgovina na račun umirovljenika
Pomalo je besramno slušati kakva je mjesta i pozicije u jatu koja velika riba ponudila onoj maloj. Trguje se s položajima na listama po izbornim jedinicama, šakom i kapom dijele se fotelje, a kao predmet trgovine našli su se čak i programi koji u onom dijelu koji se tiče umirovljenika zvuče predobro da bi bili istiniti. Sasvim je sigurno da ispod stola prolaze i neke druge dogovorene usluge, kao i da umirovljenici nakon 5. srpnja neće živjeti znatno bolje. No, to nije razlog da se milijunska glasačka mašinerija ne iskoristi kao municija za što uspješniju političku trgovinu.
Foto: Rawpixel
Koliko god se nama stranački dogovori uoči izbora činili legitimnima i na kraju krajeva, logičnima ako gledamo po principu “ja tebi – ti meni” oni zapravo nisu ništa drugo nego najobičnija politička trgovina. Trguje se s položajima moći kako unutar stranaka, tako i među njima. Prilikom slaganja koalicija, najveći interes imaju manje stranke koje biraju najpoželjniju udavaču, a to je ona s najbogatijim mirazom. Tko da više mandata, bolja mjesta na listama, obeća sinekure te razno-razne usluge i povlastice nakon izbora, s njim se ide u bitku po glasove.
Milijunska populacija sa samo jednim predstavnikom
Demokracija je građena na principu da od građana izabrana vlast zastupa interese naroda, no u praksi najprije na red dolaze interesi pojedinaca. Kada je riječ o umirovljenicima, politički se nalazimo u sasvim nelogičnoj situaciji. Interesna skupina sačinjena od milijunske populacije u Saboru ima samo jednog svog predstavnika koji, sasvim logično, tko god on bio, mora zadovoljiti najprije svoje, zatim interese članova svog stranačkog brloga, a tek onda i mase koja opravdano zaziva veće mirovine, pravednije modele nasljeđivanja te sve one mjere koje će pomoći da žive ne toliko dobro, koliko manje siromašno.
Kako stvari stoje na umirovljeničkoj političkoj sceni možemo vidjeti već sada u svjetlu nedavnih događaja, novi slijede, a prava trgovina počet će tek kada krene sastavljane većine. Uostalom, već sada stranke popisuju što potencijalne, a što unaprijed dogovorene prebjege, računajući s njihovim potpunim izostankom morala i osjećaja za pravdu. Posve apsurdno, te su osobine temelj bavljenja politikom uopće, a ujedno su i one koje najviše stoje na putu ostvarivanja zavidne političke karijere.
HSU napustio priču o jedinstvu i osigurao fotelje
No, da ne bi sve djelovalo tako sumorno, idemo preletjeti što se posljednjih dana događalo na odjednom vrlo živahnoj političkoj umirovljeničkoj sceni. Sve je počelo izjavom predsjednika HSU-a, Silvana Hrelje, da je spreman u koštac se uhvatiti s problemima umirovljenika kao budući ministar rada i mirovinskog sustava. Obični čovjek se zapita što to Hrelji treba, kad može u Saboru tu plaću zaraditi puno lakše, a i već je skoro sam umirovljenik. U posljednje vrijeme gorljivo se zalagao za ostvarivanje brojnih umirovljeničkih prava, jednim dijelom i vrlo uspješno, a drugim sigurno i za njega samog korisno, kako bi HSU na predstojećim parlamentarnim izborima sebi i svojima osigurao što bolju poziciju.
Milivoj Špika ispred Bloka umirovljenici zajedno optužio ga je javno za izdaju i prodaju zbog vlastitih interesa, jer je prvo ujedinio nekoliko umirovljeničkih opcija kako bi zajedno na izbore išli u interesu hrvatskih umirovljenika, da bi im na kraju okrenuo leđa. Legao je HSU na lijevo krilo SDP-a, dogovorio mandate prema kojima bi, po svemu sudeći, u Sabor trebali ući Silvano Hrelja i Tomislav Žagar, a nakon toga tu je i ministarska fotelja i tko zna što još. Pritom su pazili da imaju pokriće pa su u sklopu Restart koalicije ponudili program kojemu se doista nema što prigovoriti.
Berin penzić otišao Škori jer je bio šire ruke
Krizni dodatak na mirovine ispod 2.000 kuna i produljenje roka za obustavu ovrhe, zajamčena mirovina u visini 70 posto prosječne plaće za umirovljenike s punim radnim stažom, nasljeđivanje cijele mirovine pokojnog bračnog partnera ili djela uz svoju vlastitu, majčinski dodatak za sve umirovljenike, veći cenzus za besplatno dopunsko, ukidanje plaćanja HRT pretplate, gradnja novih domova za starije, liftovi u zgradama… nema što nema u ovom ambicioznom programu. Ako se i pola ostvari, bit će super, ali zaokruživanjem Restart koalicije imate pravo držati se za svako obećanje do posljednjeg slova, jer ste tomu svemu dali glas.
Desnica se još uvijek nije osnažila partnerima iz umirovljeničkih redova, a pomalo simpatičan, ali moralno vrlo upitan pokušaj probijanja u Sabor dolazi nam od Lazara Grujića ispred Stranke umirovljenika. Njegova družina koju je nazivao srebrnim krilom SDP-a okrenula je leđa ovoj opciji jer, kako je i sam Davorko Vidović potvrdio za naš portal, nije bio zadovoljan ponuđenim mjestom na listi. Berin penzić tako je završio na sasvim suprotnoj strani političkog spektra, u Domovinskom pokretu jer je Miroslav Škoro očito bio šire ruke. I Škoro zna da svaka ozbiljna lista mora imati barem jednog penzića. I ne samo da se preselio Grujić, nego je sa sobom dovukao i “Deklaraciju o osnovnim i neotuđivim pravima osoba starije životne dobi” koju je prethodno nudio ideološki posve različitom SDP-u, a prije toga istu ideju posudio od Matice umirovljenika.
Čakamo još koju političku stranku od njih ukupno 13 aktivnih u Hrvatskoj pa neka igre počnu!
_____________________________________________
*Komentar je stav autora
