Opet su se stariji građani našli na meti kao dežurni krivci za pandemiju, njezin tijek i trajanje. Lakše je državi okriviti njih, nego priznati da nije u stanju napraviti poštenu javnu kampanju i zasluženo zadobiti povjerenje naroda.
Ilustracija: Unsplash
Cijepljenje. Najdosadnija tema javnog diskursa. A kažu da je Jadranka Kosor iskakala iz paštete. Sad umjesto Jace iskaču cjepiva iz pašteta koje bi, kad smo već kod njih, trebali početi pakirati u one kantice od 800 grama kako bi naši umirovljenici imali što jesti. Cijepi se! I, ništa, ne želiš? Stvarno čudno da takva rečenica automatski ne potiče potragu za prvim pultom u kakvoj sportskoj dvorani do koje na plus 30 moramo klipsati pješice još više toliko minuta. Probao je Šprajc, sigurno ste upućeni, i s obrnutom psihologijom: “Ne morate se cijepiti!”… Dobro, hvala, nećemo.
Cjepivom štitimo sebe, ali na to nas ne mogu natjerati
Cjepivo je postignuće znanosti, civilizacijski doseg medicine i napretka uopće. Uzmimo u obzir da je to točno. Vjerojatno u mnogomu jest, osim ako ne želite dobiti rubeolu. E sad, kako je moguće da jedna država uspije poticanjem na civilizacijski doseg odvraćati ljude od istoga? Iritiranjem, eto kako. Prijetnjama, zabranama, podjelama na razini ustaše-partizani, kampanjama u kojima angažira krajnje irelevantne zvijezde koje baki iz Golubića stvarno ne znače ama baš ništa. Osim Huljića.
Jednu od mudrijih poruka, hvala Bogu na našem predsjedniku, uputio je Zoran Milanović koji je iskreno kao iz topa izvalio: “Daj cijepi se… Misli na sebe, ne na druge… Zaštiti sebe, dalje od toga ne možemo”.
I sva je istina upravo u tome. Cjepivom štitimo najprije sebe. Tko god hvata druge na one sentimentalne fore da to čini zbog drugih, laže. Molio je susjedu koja radi na Zavodu za javno zdravstvo da ga zabilježi preko reda, jer se bojao da će mu posljednje dane života njegova presuditi diranje novčanica na trafici uz bolnicu.
Imali smo nedavno primjer gradonačelnice koja iz nekog čudnog razloga misli da ona ne bi trebala poštivati mjere zato što nije uvedeno obavezno cijepljenje. Pa ako cijepljenje nije obavezno i stvar je izbora, onda je njezino pravo da ne nosi maku. Gospođa je ozbiljno polupala lončiće, prava i zakone ove države, što za njezine građane, uglavnom stariji puk, sasvim sigurno nije dobro.
Ideologija umjesto činjenica
Stariji su opet dežurni krivci. Sav teret je na njima, oni se moraju cijepiti s velikim M. Dobar dio njih smo zaštitili, kako se to voli popularno reći, no slaba je procijepljenost generalno pa tako i među 60 plus generacijama. Svakako da je među njima jako puno pobornika raznih teorija zavjere, od čipova, magneta, 5G identiteta…
Dio se iz raznih zdravstvenih razloga ne može cijepiti ili se jednostavno plaše nuspojava koje nekako najviše zahvaćaju upravo starije. No, dobar dio neće. Žele, ali neće iz inata prema kampanji koja je sve samo ne produktivna. Složit će se s time i mladi svijet koji otkako je svijeta i vijeka nikada nije i nikada neće trzati na upozorenja, zabrane i prijetnje. Pa tko je kreativniji u osmišljavanju vlastitih pravila društvenog života od mladih?
Odgovorno je cijepiti se, loše je biti protiv cjepiva. To ne znači da ne treba preispitivati. Obavezno ne smije biti i taj stav je jedini na tragu kakve-takve istine. Njezinih pobornika bit će sve manje ukoliko država nastavi iritirati građane promašenim kampanjama. A to još uvijek stigne popraviti s relevantnim, neovisnim stručnjacima koji se drže činjenica.
Ne bi stoga bilo loše da nam netko u narednih mjesec dana objasni mogu li cijepljenje osobe zaraziti druge, koji su sve načini i kolike šanse za to, zatim koliko traje imunitet na cjepivo i koliko ćemo se često morati docjepljivati, kolike su šanse da se zarazimo ako smo cijepljeni i u kojem obimu… To će možda onda navesti revoltirane da se njihovo “Želim, ali baš neću” pretvori u “Ajde, idem.”
__________________________________
Komentar je stav autora
