[KOMENTAR] Moramo li angažirati policiju kako bismo starije zadržali u kućama?
Velik dio građana ne pridržava se danih uputa kako bi se zaštitili od koronavirusa. Upute su na dobrovoljnoj bazi i možda je upravo u tomu i problem, iako bi se mnogi i na zabrane oglušili ako ne bi bilo brzih i strogih sankcija za njihovo kršenje. Najveća odgovornost pritom se ipak očekuje od starijih, jer je njihovo zdravlje najugroženije. No, ta činjenica ne amnestira ni mlade koji su dužni zaštiti sebe, kako bi zaštitili ostale. Kao što vidimo i sami, u pitanju je lanac koji puca čim jedna karika oslabi. A takvih je karika u Hrvatskoj trenutno mnogo. Mjere, i od strane države, i od strane pojedinaca, sve više postaju mrtvo slovo na papiru. Vidimo to na mnogim primjerima koji nas svakodnevno okružuju. Moramo li čekati zabrane i policiju da nam pokuca na vrata kako bismo došli k pameti?
Ilustracija: Pixabay
Gradovi diljem Hrvatske danas su počeli doslovno fizički ograđivati dječja igrališta kako se na njima više ne bi skupljala djeca. Do zabrane korištenja ne bi ni došlo da su ona jučer bila prazna. Upravo suprotno, bila su dupkom puna.
Trgovci i poštari bez maski i rukavica
Trgovci, koji bi morali imati zaštitnu opremu, i zbog sebe i zbog drugih, a pogotovo starijih kupaca, nemaju ni zaštitne maske ni rukavice. Posebno je to vidljivo u manjim kvartovskim trgovinama koje nekako djeluju sigurnije od velikih trgovačkih centara. No, oni su ipak uveli točke stajanja s razmakom, sredstva za dezinfekciju ruku i slično. U malim dućanima toga nema, prostor je puno manji pa su ljudi i dalje “zalijepljeni” jedni za druge.
Zaštitne rukavice i maske ne nose ni poštari koji ovih dana po kućama raznose mirovine, socijalne naknade, osobne invalidnine i ostale pošiljke. Također, nije omogućeno ni pridržavanje razmaka, jer morate potpisati odrezak uplatnice i slično. Koliko je opasno za stariju osobu biti u kontaktu s nekim tko je dnevno u kontaktu sa stotinama ljudi, baratajući novcem, koristeći njegovu kemijsku olovku, nepotrebno je uopće naglašavati.
No, dolazimo i do ponašanja na koja utjecati možemo sami. Ipak, mnogi se ne pridržavaju propisanih uputa pa ne drže razmak od dva metra u zatvorenom, odnosno jedan metar na otvorenom prostoru. Naišli smo i na skupine umirovljenika koji kartaju i piju pića donesena od kuće u parku. Razumljivo, ali nikako ne i pametno.
Jedna karika dovoljna je da zaštitni lanac pukne
Pranje ruku starije osobe su već odavno savladale, tu smo maheri pravila, ali akciju “Ostani doma” nažalost ozbiljno nije shvatio jako velik broj starih i mladih. Stariji se toga moraju više pridržavati, jer su rizičnija skupina, ali kod kuće moraju ostati i mladi kako zarazu prenosili ne bi na starije. Kao što vidimo, riječ je o lancu koji puca čim jedna karika oslabi. Srbija je zato uvela apsolutnu zabraju kretanja za starije, Slovenija je zaustavila javni prijevoz, švicarski kanton starijima daje da na samo dva sata izađu iz kuće, i to zbog šetnje. Pritom će ih pratiti policija i kažnjavati ako se ne drže zabrane.
Svakodnevno svjedočimo da na stotine osoba krše samoizolaciju koja im je određena. A što čini Hrvatska? Još uvijek ne poduzima značajnije korake i ne uvodi strože zabrane kako bi zaštitila starije do kojih je državi navodno toliko stalo. Ali, ako država odgađa poduzeti ozbiljnije korake u borbi protiv zaraze koronavurusa, poduzeti ih moramo mi sami. Ne zaboravite pritom da živimo u zemlji u kojoj zdravstveni sustav ne funkcionira ni kada je redovno, a kamo li alarmantno stanje. Moramo li doista čekati policijski sat, zabrane kretanja i sankcioniranje njihova kršenja da bismo došli pameti? Ne moramo, jer čuvati sebe, a time i druge, možete početi već sada.
________________________________________________
*Komentar je stav autora
