Teško je ovu rekonstrukciju Vlade predstaviti kao pobjedu Andreja Plenkovića. Kao kad autobusne kompanije mijenjaju vlasništvo pa stare autobuse oblijepe novim lakom i folijom s novim logom, ali motor ostane isti.
Foto: Youtube screenshot
Andrej Plenković napravio je opasan presedan u hrvatskoj politici. Nikad nismo imali lukavijeg i toliko tvrdoglavog premijera.
On je naprosto shvatio da ne mora smijeniti ministre zbog afera koje otkriju mediji. Kvaliteta političara u Hrvatskoj je takva da će se u desetljećima dugom stažu većini političara ‘zalomiti’ nešto što će naljutiti javnost, ali nigdje ne piše da će oni morati napustiti funkciju kada se to otkrije.
Najbolji primjer je neslavni ministar Mijo Crnoja koji je nakon samo šest dana šefovanja Ministarstvom branitelja morao dati ostavku zbog one drvene barake gdje je prijavio prebivalište. To se dogodilo u Vladi zaboravljenog premijera Tima Oreškovića, a Crnoja je slovio kao Karamarkov čovjek. Čak je i Karamarko znao prerezati u startu, a Plenković ima drugačiju taktiku.
Nemar za dugoročne posljedice svojih poteza
Kod Plenkovića bi se taj slučaj mogao drugačije odigrati. Zašto bi Mijo Crnoja morao dati ostavku, ako to kod Plenkovića nisu morali napraviti Kuščević i Marić koji su muljali za zemljištima kako bi se obogatili, ministrica Žalac koja ne poštuje hrvatske zakone, ili recimo ministri Pavić i Krstičević koji su se proslavili neuspješnim poslovima ili reformama. Kratkoročno, ministri ostaju, ali si stvara probleme na duge staze. To se nekako poklapa i s mišljenjem o Plenkoviću kao briselskom dečku koji svoju budućnost ne vidi u Hrvatskoj, nego u nekoj od institucija Europske unije. Plenković jednostavno ne mari za dugoročne posljedice svojih poteza.
Tek ako mediji navaljuju i otkrivaju nove i nove stvari, Plenković ministrima da šansu da se pokušaju opravdati. Kada njihova uspješnost u opravdanjima spektakularno propadne, kap prelije čašu i dobijemo ovakvu rekonstrukciju Vlade.
Tako to otprilike izgleda. Međutim, ovakva rekonstrukcija se nije dogodila samo zbog muljaža i loše obavljenog posla ministara. Loš rezultat na europskim izborima i pad rejtinga su jedino što HDZ može natjerati na radikalne poteze poput “ambiciozne” rekonstrukcije. Što baza HDZ-ovih glasača misli o novim ministrima? Ukratko, ništa posebno jer to nisu ljudi koje šira javnost zna.
Najranjiviji dio Plenkovićevog mandata – prvih šest mjeseci 2020. godine
HDZ-ovi birači se sjećaju Sauche, koalicije s HNS-om, suradnje s SDSS-om i zbog toga dio njih traži druge opcije na desnici. S druge strane, SDP im nakon mučne dvije godine ponovno puše za vratom prema anketama javnog mnijenja.
Novi ministri su trebali biti, za prosječnog glasača, “anonimusi” bez klijentelističkih afera koji će godinu i pol preostalog mandata odraditi po špranci. Ne očekujte nikakve radikalne zaokrete, oni su čovječuljci koji po netom osvojenim izborima nikada ne bi postali ministri.
Danas će ih u Saboru potvrditi vladajuća koalicija, a uspješnost manevra Andreja Plenkovića očitovat će se na predsjedničkim izborima krajem godine.
Nakon toga će uslijediti najranjiviji dio mandata Andreja Plenkovića, kada će Hrvatska preuzeti predsjedanje Vijećem Europske unije. Tada će sve biti pod povećalom njegovih europskih prijatelja i igrat će se politike po europskih pravilima, gdje ministri daju ostavke jer su provukli službenu karticu da kupe gaće ili pojedu jastoga. To je ujedno i izborna godina i prilika za oporbu da organizirano ugrozi HDZ.
