Dan nakon izbora za Europski parlament, svi su htjeli čuti što kaže Mislav Kolakušić. Već tada je, naime, najavio svoj pohod na Pantovčak. Negdje na pola puta ostao je bez gasa, a danas se i konačno predao. No, ne treba žaliti europarlamentarca koji još četiri i pol godine ima finu europsku plaćicu.
“Sretan Božić svima i hvala na glasovima”, sažeta je poruka Mislava Kolakušića koji je na predsjedničkim izborima dobio 5,87% ili 111.916 glasova.
Kolakušić je na Facebooku objavio kako neće sudjelovati na sljedećim parlamentarnim izborima pravdajući taj potez ranije danim obećanjem da njegova politička priča završava ako u prvom krugu ne dobije 600.000 glasova. Mali, problem, toliko nije skupio nitko, pa čak ni Milanović koji je u prvom krugu dobio najviše glasova.
Ostao bez goriva na pola puta
Nakon europarlamentarnih izbora na kojem je bio jedno od dva velika iznenađenja (drugo je bilo izjednačen broj mandata HDZ-a i SDP-a), Kolakušić je bio vruća roba. Već idućeg dana ispred Muzeja suvremene umjetnosti održao je kratku konferenciju za medije u kojoj je najavio daljnje rasturanje hrvatske političke scene.
Sljedeća postaja, najavio je, trebali su biti ovi predsjednički izbori, a nakon toga i parlamentarni.
Prvo je odustao od parlamentarnih izbora i predstavio novi program prema kojem će predsjednik dobiti ovlasti od premijera, a svojim glasačima postavio je sulud ultimatum – ili mi dajte 600.000 glasova u prvom krugu, ili bye-bye.
Putem je prilagođavao svoj program, upadajući u konflikte s medijima oko načina na koji misli ostvariti svoje planove. Njegove političke ideje nisu dio uobičajenog hrvatskog političkog folklora, ali se uz malo dobre volje otprilike moglo vidjeti na što cilja, unatoč čestim nespretnim formulacijama onoga što namjerava učiniti.
Za njega će tako i tako glasati trećeputaši, ljudi koji ne podnose ni HDZ ni SDP, pa si je mogao dopustiti da mu u političkom programu ne dostaje mašte. Međutim, bivši sudac je na pola puta ostao bez goriva.
Sutra ću istrčati maraton, a danas ću si pucati u nogu
Par puta se pojavio u dnevnicima nacionalnih televizija, lijeno objašnjavajući novinarima kako će i na koji način riješiti određeni problem.
Odgovore na pitanja započinjao bi s “jednostavno…”, a zatim bi uveo radikalni koncept, stran biračima, kojeg bi objasnio u tri-četiri rečenice. To, kao prvo, nije “jednostavno”, a kao drugo, nije se pretjerano trudio da ga pojasni na možda malo simpatičniji način.
Upravo sam prepričao čitavu Kolakušićevu kampanju. Na izborima za europski parlament vješto je koristio internet kao sredstvo oglašavanja, dok je na ovim izborima u to uložio nula lipa. Kod ovih izbora nije bilo oglašavanja, a kratke poruke i fotografije je dijelio vrlo rijetko.
U HRT-ovo ‘Otvoreno’ slao je bivšeg Živozidaša i šefa kampanje Dražena Dizdara koji je upola oštar i karizmatičan kao sam Kolakušić. Mogao je sam otići u te emisije, koristiti besplatne minute na televiziji, no Kolakušić je nestao.
Mislavu je svejedno
Njegov izborni slogan, kojeg možda ne znate, jer nije imao kampanju, glasio je – “Ili Mislav, ili je svejedno”. Možda bi odgovarajući bio “Mislavu je svejedno”.
Za osobu koja traži ogromne ovlasti i 600.000 glasova, nije li logično da baš u ovu kampanju uloži sve što ima i stvarno pokuša postići još jedno izborno iznenađenje? Pa čak i pokušaj kampanje bi mu dao nekakav signal ide li u dobrom smjeru, dok je izostanak bilo kakvih promidžbenih aktivnosti i “trošak od 12 kuna” teška autosabotaža.
Sudeći po aktivnosti u grupi Umirovljenici Hrvatske, kao i komentarima na našoj Facebook stranici, nemali broj umirovljenika podržavao je Kolakušića. Nakon ovih izbora baš i nemaju razloga uzdati se u europarlamentarca koji će naredne 4 i pol godine primati finu europsku plaćicu, daleko od Pantovčaka gdje bi imao puno teži zadatak nego u Bruxellesu.
________________________________________________
*Komentar je stav autora