Gdje je ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić? Sindikati su prije 12 dana objavili da su skupili dovoljno potpisa za rušenje mirovinske reforme, a ministru ni traga ni glasa. Možda je to i dobro, jer je ministar bio glavni okidač za građane da svoj potpis daju sindikatima, koji također nisu najpopularnija institucija u državi.
Snimak zaslona HRT
Mirovinska reforma Marka Pavića sigurno je najveća reformska intervencija bilo kojeg Plenkovićevog ministra u ovom sazivu Vlade. Izglasana je prije otprilike pola godine u Saboru s tankom većinom, a neki koji su bili dio te tanke većine, otvoreno su se svrstali na stranu sindikata.
Sindikati, zahvalite Paviću na 700.000 potpisa
Milijunska „kontinuirana informativna kampanja“ i medijska turneja Marka Pavića koja se poklopila s razdobljem prikupljanja potpisa pokazala se katastrofalnom. Još kada su sindikati objavili referendumska pitanja, Pavić je otkrio prve znakove nervoze. Joj, kud baš u vrijeme predizborne kampanje, joj oni žele destabilizirati mirovinski sustav, joj šuruju s oporbom i bave se politikanstvom.
Nervoza se počela prelijevati i na druge obaveze ministra rada i mirovinskog sustava. S jedne konferencije za medije, kada je pričao o nezaposlenosti mladih, pobjegao je od novinara. Zatim je na svom Facebook profilu napisao kako tim novinarima 45 minuta nije bilo dosta, a da će im idućeg puta održati dupli školski sat. Tjedan dana nakon, ponovno je otišao dok su novinari postavljali pitanja, nakon svega desetak minuta ispitivanja.
Foto: Facebook screenshot
Potpisi se prebrojavaju, a ministar Pavić je iščeznuo s medijskog prostora. Sa službene stranice ministarstva tek šture informacije da se pojavio na sajmu studentskih poslova i potpisao nekakvu Dunavsku povelju.
Izostanak njegove reakcije više od deset dana nakon što su potpisi prikupljeni pretvara se u još veću blamažu. Čovjek je sa svojim aktivnostima zapravo bio najveći mobilizator građanima da svoj potpis daju sindikatima. Kada na to dodate činjenicu da je već preko pola godine nesposoban riješiti najobičniji problem oko dopunskog zdravstvenog osiguranja i cenzusom, dođe vam da se zapitate što taj čovjek radi u ministarskoj fotelji.
Zašto je referendum debakl za čitavu Vladu
Većina „reformi“ koje Plenkovićevi ministri provode svode se na čačkanje po nekim parametrima Zakona, a njihov je efekt minimalan. To nije slučaj s mirovinskom reformom koja je ipak percipirana kao zajednički problem u kojem sudjeluje čitavo društvo. Umirovljenici su zapravo najgore prošli u toj mirovinskoj reformi, jer jedino što su dobili je pozivnica da se vrate natrag na posao.
Glavni naputci reforme došli su iz Bruxellesa (povećajte dob za mirovinu, jače penalizirajte prijevremenu…), ali građanima je apsolutno svejedno što je mirovinsku reformu pohvalila tamo neka kreditna agencija ili Europska komisija. Mirovinski sustav je katastrofalan, a ljudi više ne žele raditi kako bi financirali povlaštene skupine poput političara koji su do ovog stanja doveli. Najjednostavnije rečeno, s plaćom od 6.250 kuna i stažem od 40 godina – možete se nadati maksimalnoj mirovini od oko 3.400 kuna. Tako tvrdi ekonomist i stručnjak koji je svoj znanstveni rad posvetio istraživanju mirovinskih sustava Danijel Nestić. Drugim riječima, to je krajnji domet našeg mirovinskog sustava. Sada dodajte činjenicu da je toliko godina staža zbog tržišta rada (gle čuda, pa i to je pod ingerencijom ministra Marka Pavića) teško skupiti – dobit ćete more siromašnih umirovljenika.
Puno veći problem i izvor neugode za Plenkovića je što se kao glavna tema tijekom referendumske kampanje nametnuo problem koji više ne stane ispod tepiha – mirovine po posebnim propisima. To lako možemo zaključiti iz nedavnog priopćenja ministra Tome Medveda koji se osjetio prozvanim na ne-toliko-originalnu izjavu bivšeg ministra mirovinskog sustava Miranda Mrsića da se povlaštenim mirovinama kupuju glasovi.
Iako je sam Pavić rekao kako tu skupinu mirovina reformom neće dirati ( „prvo uređujemo opće propise, a onda posebne“), najavio je neku tobožnju analizu i reviziju mirovina po posebnim propisima već ove godine.
Od toga doslovno ništa neće biti jer krajem godine imamo predsjedničke, a sljedeće se održavaju i parlamentarni izbori. Pa to su isti ljudi koji su taj „problem“ stvorili i od njega imaju koristi.
____________
Komentar je stav autora.
