Malo što je u prosincu izazvalo toliko zanimanje umirovljenika kao vijest o tome hoće li im njihovi gradovi i općine, u kojem iznosu, kada i pod kojim uvjetima isplatiti božićnice. Portal Mirovina.hr uspio je pronaći 40-ak mjesta koja su se odlučila na ovu socijalnu, ali i populističku mjeru lokalnih čelnika, što je pak izazvalo gnjev starijih osoba u onim sredinama gdje im je „Grinč ukrao Božić“. A vijesti iz raznih krajeva stižu i dalje.
Foto: Pixabay
Interes za isplatom božićnica umirovljenicima i dalje ne jenjava. Komentira se, raspravlja i proziva gradonačelnike i načelnike zašto ih ne isplaćuju kao neki njihovi kolege po funkciji, a na „stup srama“ stavlja se i država. Iz njezinog bi se proračuna, naime, prema mišljenju mnogih, trebala osigurati svim starijim osobama ova vrsta novčane potpore, jer se ovako stvara diskriminacija i razlike među stanovnicima iste zemlje. Nisu li svi isti i nisu li svi svojim radom desetljećima uplaćivali poreze i doprinose? Drugi se pak žale na premalene iznose od stotinu kuna, smatrajući ih podcjenjivanjem umirovljenika, kao i na, u nekim sredinama, prenisko postavljene cenzuse za ostvarivanje ovog prava iz lokalnih kasa.
Još 11 gradova i općina dijeli pomoć
Informacije o isplati pojedine jedinice lokalne samouprave i dalje objavljuju pa je to ovih dana učinila i Kaštela koja u narednim danima dijeli bonove od 200 kuna onima s do 2.000 kuna mirovine, a istu odluku je objavilo i Dugo Selo pod istim uvjetima, samo u kešu. I Gospić je osigurao po 200 kuna onima s do 1.500 kuna mirovine, a za svoje starije pobrinula se i općina Punat, dok 150 kuna daje i općina Vinica. Poklon bonove daje i Krapina s cenzusom postavljenim na 1.600 kuna, a 150 kuna dijeli i općina Sveti Juraj na Bregu. Informaciju je objavio i grad Otočac sa sto kuna pomoći za one s 1.000 kuna i manje. S istom svotom pomaže i Bjelovar, zatim općina Đurmanec, općina Funtana, a informacije će, vjerujemo, pristizati i dalje iz još nekih krajeva.
Proveli smo i anketu koja kaže da 95 posto naših čitatelja od više od 1.400 koji su je ispunili podržava isplatu božićnica, dok svega pet posto misli da ih umirovljenici ne bi trebali dobiti. Ako bismo iz prikupljenih podataka napravili analizu, onda bismo mogli zaključiti da se, među navedenih 40-ak gradova i općina, najviše „isprsila“ općina Vir s čak 500 kuna, koliko je za one s najnižim primanjima izdvojio i Samobor. Za najsiromašnije umirovljenike i Ozalj je osigurao po 400 kuna, kao i Trogir. Mjesečni cenzusi postavljeni su od onog najnižeg do 1.000 kuna mirovine u Pregradi do najvišeg u Makarskoj koja je bonove od 200 kuna osigurala za sve s mirovinom do 3.500 kuna. U niže razrede spada i Rijeka s granicom od 1.400 kuna mirovine, ali bonovima od 300 kuna, a u više Sveti Ivan Zelina koji je sa skromnih stotinu kuna odlučio obuhvatiti sve starije mještane koji ne prelaze cifru od 3.000 kuna.
Neki pak cenzus ni nemaju pa tako na Viru dobivaju svi, i to navedenih 500 kuna. Umjesto novca, mnogi su se odlučili na poklon bonove pri čemu primjerice Zabok daje protuvrijednost i do 300 kuna u lokalnim trgovinama, ali bez mogućnosti kupnje cigareta ili alkoholnih pića. Valja spomenuti i Vukovar čija je uprava išla na to da se obuhvati što veći broj proračunskih korisnika, u ove svrhe osiguravši oko 900.000 kuna. Zagreb se u svemu tome svrstao na samo dno ljestvice, jer daje najniže iznose od sto kuna korisnicima novčane pomoći, a čiji su prihodi do 1.500 kuna.
Što kupiti za sto kuna?
Zaključak je da je svaka jedinica lokalne samouprave proizvoljno odlučivala hoće li uopće, koliko i po kojim kriterijima božićnice isplaćivati, što je dovelo do ogorčenja građana diljem Hrvatske. Mnogi su upozorili i da bi se trebao gledati cenzus cijele obitelji, jer netko može imati mirovinu do 1.500 kuna, ali njegov supružnik 4.000 kuna pa će pomoć dobiti, dok netko s 1.600 živi sam i neće dobiti ništa.
No, radi li se tu zapravo o želji za pomoći ili starom dobrom političkom triku, s obzirom na umirovljenike kao moćnu glasačku mašineriju koja se na birališta upućuje već ranom nedjeljnom zorom. Istina, nije predizborno razdoblje, ali onog tko nešto pridoda u vidu božićnice ili uskrsnice pamtit će se i kada dođe vrijeme za zaokruživanje listića. Mirovine su malene, svaka pomoć ne samo da je dobro došla, nego i nužna pa se tako, uz već prokušani populizam, ovdje svakako radi i o socijalnoj mjeri. I dok se s 200 i više stotina kuna koliko-toliko može popuniti blagdanski stol, sa sto kuna to je uistinu teško. Za te novce kupiti možete tek dva kilograma odojka, brašno, ulje, čokoladu za kuhanje, povrće za francusku salatu i majonezu. Ipak, i bez tih sto kuna mnogi ne bi imali ništa, a neki će božićnicu morati preusmjeriti u plaćanje režija kako još jedne blagdane ne bi dočekali – bez struje.
