Umirovljenica Maja izrađuje razne zanimljive igračke, a napravila je i repliku Anke Mrak Taritaš

Maja Maričić ima 60 godine i izrađuje pletene igračke. Ovim zanimljivim hobijem krenula se baviti prije odlaska u mirovinu, a sada joj je to glavni način zabave. U svojoj kolekciji ima stvarno različitih životinja, a posebne su i personalizirane igračke, napravljene prema izgledu osobe kojoj se poklanjaju. Tako je sasvim slučajno napravila igračku koja nalikuje na Anku Mrak Taritaš, a koju joj je na kraju i poklonila. Maja nam je ispričala sve o svojem zanimljivom hobiju.

Umirovljenica Maja sa svojim pletenim igračkama | Foto: privatna arhiva

Umirovljenica Maja u mirovini izrađuje igračke, lutkice koje zapravo plete. U kolekciji ima razne životinje, ali i personalizirane igračke. U njezinom hobiju joj je velika podrška obitelj, a kaže kako joj je teško odrediti najdražu pletenu igračku koju je napravila.

Pletenje i demencija: 'Rukavić okupira ruke oboljelih što na njih djeluje umirujuće, a ima koristi i za one koji ga pletu'

Pletenje igračaka je otkrila slučajno

Bilo kakva aktivnost u mirovini je dobrodošla, a pogotovo kada se radi o aktivnosti ili hobiju koji uveseljava druge osobe. Maja tako izrađuje razne igračke koje onda poklanja, a nekada i prodaje. Kako nam je otkrila, pravljenje igračaka je zapravo krenulo zahvaljujući njezinoj baki, ali i mami.

Prelistajte katalog

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Kako je sve krenulo? Ne znam, možda sam samo imala sreće što sam među jednom od generacija koje su još imale domaćinstvo u školi, a uz to doma baku koja je bila odlična šnajderica i talent za cvjetne aranžmane i mamu koja plete, hekla i veze. Moja mladenačka ljubav bilo je pletenje, heklane stvari su mi bile nekako ‘bapske’, rekla nam je Maja.

Također, s ovim hobijem gospođa Maja nije krenula u mirovini već nešto ranije i to sasvim slučajno. Prvo je na radiju slušala emisiju o gospođi koja radi amigurumi igračke (pletenje ili heklanje malih, plišanih stvorenja od pređe) pa je onda odlučila potražiti na popularnoj tražilici o čemu se točno radi i odmah se oduševila slikama radova. Kako nam je otkrila Maja, za početak je potrebno samo osnovno znanje heklanja, dok se sve drugo nauči putem kroz izradu. Može se reći kako je hobi pletenja pronašao Maju, a ne obrnuto.

– Razdoblje korone i oba potresa meni su, čini mi se, lakše prošli upravo zbog novog hobija – ili da bolje kažem opsesije. Dok je suprug istrčavao iz kuće s hranom, dekicama, čokoladom, ja sam samo grabila svoju torbu s priborom, vunom i shemama, priznala nam je umirovljenica.

Anka Mrak Taritaš i pletena igračka | Foto: privatni arhiv

Posebna je izrada personaliziranih lutki

Ipak, iako je finalni proizvod jako lijep i zanimljiv, izrada jedne igračke može trajati od nekoliko sati do nekoliko tjedana, ovisno o veličini i zahtjevnosti. Tako nam je gospođa Maja otkrila kako, na primjer, za izradu jednog jednostavnog snjegovića treba oko nekoliko sati, ali kada je u pitanju lutka, izrada onda ipak traje dulje. U ovom slučaju treba napraviti jednu pa drugu nogu koje se onda spoje i radi se do prsa pa se upletu ruke, a potom se nastavlja glava, dok kod ženske lutkice treba napraviti i frizuru.

– Proces je takav da ponekad treba plesti oko žice da bi igračka bila pokretna. Puni se punilom za jastuke da bi bila mekana i bucmasta. Taj dio mi je uvijek najzabavniji. Što je najteže? Ništa što ponovite 30, 40 puta nije više teško, to sam naučila još dok sam svirala klavir, objasnila nam je sugovornica.

Dodala je i kako likove koje radi su ili gotove sheme ili slike po kojima pokušava napraviti nečiju zamisao. Upravo tako nekada radi po narudžbama, ali i personalizirane igračke, odnosno igračke koje nalikuju na osobu kojoj se poklanjaju. Priznaje nam da su personalizirane lutke posebno nezgodne za izradu, ali na kraju donose veliko zadovoljstvo. Ispričala nam je tako i jednu anegdotu, odnosno sasvim slučajno je napravila personaliziranu lutkicu koja nalikuje na Anku Mrak Taritaš, a koja se sada nalazi kod Anke u stranci.

– Jednom mi je prijateljica s Akademije naručila svoju lutkicu pa sam joj povremeno slala slike da vidi kako napreduje izrada. Ja njoj, a ona pokazuje suprugu. Šaljem nogice, suprug kaže: dobro je. Šaljem guzu, suprug kaže: wow! Šaljem dalje, sve je dobro, dok nije na red došla glava… Tu je suprug komentirao: Ma nije loše, ali ličiš na Anku Mrak Taritaš. I što sam drugo mogla nego prekinuti izradu kolegice dok ne dovršim mini Anku. Eto je kod prave Anke u stranci, uspjela sam je pronaći. Poslala mi je sliku sa svojom dvojnicom u krilu, opisala nam je umirovljenica ovu zanimljivu situaciju.

'Aktivnost kao što je pletenje odvlači misli s problema, a ako uz to izradimo nešto što možemo pokloniti – korist je višestruka'

‘Kćeri su mi najiskreniji kritičari’

Osim igračka, gospođa Maja izrađuje i odjevne predmete, a saznali smo i čime se još bavi u mirovini. U slobodno vrijeme tako kopa po vrtu, brine o svojoj mami od 90 godina koja živi blizu nje u domu za starije, a druži se i sa svojim unukom. Dodala je i kako joj članovi obitelji isto tako pomažu, svatko na svoj način.

– Velika pomoć su mi kćeri, najveći navijači i najiskreniji kritičari. Suprug pomaže oko žice ili ako treba nešto drveno, kao što je bio stolac na kojem je sjedila lutka/sestra iz maminog doma.

Ipak, svoje radove ova umirovljenica većinom poklanja, a posebnu sreću joj predstavljaju reakcije onih kod kojih igračke na kraju završe.

– Puno radova sam poklonila, poneki i prodam jer me svi oko mene uvjeravaju da moram cijeniti svoje vrijeme i da takve radove ne radi svatko. Ja si mislim kako naš narod nema novca kao stranci koji bez problema odvoje veliku svotu za ručni rad. Osmijeh na dječjem licu, slike koje mi šalju sretni vlasnici nove igračke, pozitivne recenzije – to je sreća, otkrila nam je sugovornica.

Za kraj smo saznali i koji joj je najdraži predmet.

– Najdraži predmet. Ma to vam je kao da mamu pitate koje dijete najviše voli, bez obzira koliko ih je, rekla nam je na kraju.