Pletenje i demencija: ‘Rukavić okupira ruke oboljelih što na njih djeluje umirujuće, a ima koristi i za one koji ga pletu’
‘Isprepletimo ruke’ je akcija koju je pokrenula Udruga OZANA kroz program pod nazivom Štrikeraj café. Svrha ove zanimljive inicijative je pletenje i kukičanje takozvanih rukavića, odnosno neke vrste rukavica, ali bez prstiju koje služe kao pomoć oboljelima od bilo koje vrste demencije. Osim za demenciju, pletenje utječe i na one koji izrađuju rukaviće, a sve nam je ispričala voditeljica Štrikeraj caféa, Sandra Kerovec.
Metoda pletenja rukavića kao pomoć za demenciju, pa time i za Alzheimerovu bolest u svijetu postoji od 1997. godine, a kod nas se u posljednje vrijeme pokazuje sve više interesa za ovu aktivnost. Pletenje je vrlo jednostavno, a trebaju vam samo vuna, mekani ukrasi ili trakice i malo vremena. Osim što ćete se zabaviti, pletenjem ovih tuljaca možete nekome i pomoći.
Svatko se može uključiti u pletenje
Udruga Ozana nastoji poboljšati kvalitetu života djeci i odraslima s intelektualnim poteškoćama, a Štrikeraj café je poseban program koji se provodi u sklopu ove udruge još od 2013. godine i to uz podršku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Ovaj program okuplja mlade i odrasle osobe s intelektualnim teškoćama i sve zaljubljenike u pletenje i kukičanje.
U sklopu Štrikeraja postoji i posebna inicijativa naziva ‘Isprepletimo ruke’ koja je pokrenuta u proljeće 2021. godine. U sklopu nje se provode radionice pletenja rukavića, odnosno tuljaca koji mame pozornost svojim izgledom i posebnošću, a iznimno su važni i za osobe oboljele od bilo koje vrste demencije. Kako nam kažu iz Štrikeraja, sama inicijativa je nastala kako bi se svi mogli uključiti i zabaviti, ali i ima posebnu svrhu.
– Važno nam je da je projekt tako postavljen da se svatko u njega može uključiti, neovisno o stupnju usvojenosti vještina, i da on za svakog bude jednako izazovan i zanimljiv, a proizvod koji nastane da ima neku dobru svrhu, u smislu da njime pomažemo određenoj ranjivoj skupini, rekla je voditeljica Štrikeraj caféa, Sandra Kerovec.
Sve je krenulo s Klinikom za psihijatriju Vrapče
Istražujući razne ideje iz Štrikeraja su naišli na rukaviće, a njihova izrada im se učinila jednostavna i zanimljiva. Materijal su već imali, vunu koju dobivaju donacijama, a kako ne bi sve ostalo samo na istraživanju, odlučili su pokrenuti ovu inicijativu i vidjeti gdje će ih dovesti. A dovelo ih je do puno druženja, lijepih i šarenih rukavića i zadovoljstva obitelji oboljelih od Alzheimerove bolesti i drugih demencija.
– Procjenjuje se da je demencija u Hrvatskoj prisutna kod više od 100.000 ljudi i privukao nas je izazov da krenemo s izradom rukavića i da s dobrobitima korištenja rukavića, kako smo ih mi nazvali, upoznamo široki krug potencijalnih korisnika. Izradili smo prvi rukavić te uspostavili kontakt s prof. Mimicom iz Klinike za psihijatriju Vrapče koji je objeručke prihvatio našu inicijativu i tako smo krenuli, rekla nam je Kerovec i dodala kako se inicijativa širila dalje i na druge ustanove.
Kao što smo već pisali ovdje, demencija je stanje koje obilježava niz simptoma koji utječu na gubitak pamćenja i smanjene kognitivne funkcije. Kako prolazi vrijeme, ove promjene su sve izraženije te osoba ne može nastaviti normalno obavljati svoje svakodnevne poslove. Upravo zato joj je na neki način važno olakšati svakodnevicu.
Što je točno rukavić?
Rukavić je zapravo neka vrsta dugačkih rukavica, ali bez prstiju, odnosno kako nam je objasnila Kerovec, to je pleteni ili kukičavi tuljac u koji se s obje strane mogu staviti ruke. Poseban je jer je ukrašen s puno detalja, također pletenih ili kukičanih, s vanjske i unutarnje strane. Živih je boja i pruža vizualnu, taktilnu i senzoričku stimulaciju istovremeno osiguravajući da ruke budu na toplome.
Priča oko prvog napravljenog tuljca u svijetu je vrlo zanimljiva. Naime, kako nam je rekla voditeljica spomenutog programa, prvi tuljac (engl. twiddle muff) je napravila Margaret Light čija je baka počela gubiti vid i bila je jako ljuta što više ne može plesti. Kako bi joj barem malo pomogla, njezina je unuka Margaret napravila posebno pomagalo da joj ruke budu uvijek aktivne i tople.
– Inače se ovi tuljci u svijetu koriste od 1997. godine, a uglavnom ih izrađuju volonteri okupljeni u raznim grupama. Sama riječ ‘twiddle’ koja se nalazi u njihovom engleskom nazivu, znači ‘vrtjeti među prstima’ i zapravo upućuje na karakteristične pokrete i nemir ruku i prstiju koji se pojavljuju kod oboljelih od demencija u kasnijim fazama bolesti, otkrila nam je Kerovec.
Kako napraviti rukavić?
Rukavić mogu napraviti svi jer nisu potrebne posebne vještine, jedino je potrebno malo kreativnosti i nešto vremena.
– Kako biste izradili rukavić prvo je potrebno napraviti kvadrat 30×30 centimetara. Pri njegovoj izradi mogu se koristiti ostatci vunica i pamučnog konca koje imate kod kuće. Može se koristiti vunica bilo kakvog sastava – čista vuna, mješavina, pamuk, akril, bambus ili svila. Potrebno je samo provjeriti jesu li ugodni za kožu, odnosno da ne iritiraju nježnu i osjetljivu kožu oboljelih, otkrila nam je Kerovec.
Ipak, na jednu stvar treba posebno paziti. Ukrasi ne smiju biti tvrdi ili oštri, a izbjegavaju se i perlice ili gumbi kako ne bi došlo do ozljeda. Ukrasi se mogu stavljati i s unutarnje strane rukavića.
– Kvadrat se može izraditi pletenjem ili kukičanjem ili kombinacijom istih. Poželjno je da se koristi što više veselih i živih boja, vunica različite debljine i strukture i što je moguće više različitih uzoraka, posebno onih reljefnih. Na njih stavljamo razne ukrase koje se mogu opipati ili povlačiti. Iako je internet pun raznih ideja i na rukaviće stavljaju svašta, mi na njih stavljamo isključivo mekane ukrase – aplikacije koje možete izraditi sami ili koje imate kod kuće – čipkice, cvjetiće, leptiriće, trakice, lančiće i slično. Važno je da sve bude dobro i čvrsto sašiveno. Nakon što su na rukavić stavljeni ukrasi, presavijte ga na pola i spojite u tuljac. Tako završen rukavić spreman je za korištenje, objasnila je voditeljica programa.
Dodala je i kako uvijek potiču ljude da si uzmu vremena kod izrade rukavića i da budu kreativni u samoj izradi, ali i da se posvete detaljima jer će takav rukavić na kraju biti puno zanimljiviji osobi koja će ga koristiti.
Prednosti pletenja, ali i nošenja rukavića su višestruke
Pletenje i kukičanje imaju značajne prednosti za one koji se bave ovom aktivnošću, kao i za one koji će dobiti gotov proizvod, pa svi zapravo imaju višestruke koristi.
– Sve se više govori o terapijskim učincima aktivnosti pletenja i kukičanja te koristimo svaku priliku da ukazujemo na to. Naime, kroz inicijativu želimo naglasiti niz dobrobiti koje aktivnosti pletenja i kukičanja mogu imati za pojedinca, ali i zajednicu. Pored tradicijske vrijednosti koju pletenje i kukičanje imaju u hrvatskoj kulturi, istraživanja su pokazala kako, zbog fokusiranosti koju zahtijevaju, pletenje i kukičanje mogu imati terapijske učinke na ljudsko zdravlje. Tako pomažu pri nošenju sa stresom, depresijom i tjeskobom, mogu sniziti krvni tlak, odgoditi nastupanje demencije, odvratiti pažnju od kroničnih bolova te zbog profinjenih pokreta prstiju i ruku kod nekih mogu olakšati i simptome Parkinsonove bolesti i artritisa, navodi Kerovec i dodaje kako osim što na oboljele djeluje utješno i umirujuće, stimulira njihovu motoriku i spoznaju, a rukavić može poslužiti i kao povod za razgovor. Korist tako imaju oni koji pletu i kukičaju a ne samo oni kojima su proizvodi namijenjeni.
Dodaje nam i kako nije zanemariv i socijalni kontakt koji se ostvaruje za vrijeme pletenja, čime dolazi i do veće uključenosti u društvo, ali i do stvaranja novih prijateljstava. Jednako tako, javlja se i osjećaj korisnosti i uspješnosti jer osobe otkriju novu vještinu i uspiju nešto napraviti svojim rukama, što će kasnije služiti drugima. Kod oboljelih od Alzheimera rukavići pomažu da se umire, ali i da im ruke imaju zanimaciju, uvijek ga imaju uz sebe, a neki ga koriste i kao torbicu.
O pletenju smo pričali i s Adrianom Meglaj koja već 12 godina vodi tečajeve O’pleti, a njezinu priču možete vidjeti ovdje.
Sve je više zainteresiranih za pletenje rukavića
Kako nam kaže Kerovec, okupljenih oko ove inicijative sve je više. S druge strane, širenje inicijative se odvija i putem Referentnog centra za Alzheimerovu bolest Klinike za psihijatriju Vrapče te Hrvatske Alzheimer Alijanse. Ovime se rukavići doniraju i prezentiraju se dobrobiti pletenja, a upotreba i izrada rukavića se proširuje i na korisnike domova za umirovljenike, dnevnih bolnica i odjela psihogerijatrije pri psihijatrijskim klinikama, pri čemu se potiču da sami organiziraju izradu rukavića i aktivnosti pletenja i kukičanja uvrste u program radne terapije.
Za promociju rukavića na europskoj razini je pokrenuta i Europska nagrada za najbolji rukavić, dok je glasanje i proglašenje pobjednika bilo održano na Svjetski dan Alzheimera.
Gdje se sve izrađuju rukavići?
Rukavići se mogu izrađivati u Štrikeraju ili se mogu izraditi kod kuće i donijeti ili poslati poštom.
– Izrađeni rukavići trenutno se šalju nama, u udrugu OZANA, Ulica grada Vukovara 239, 10 000 Zagreb, kako bismo ih mogli provjeriti i ako je potrebno doraditi i s uputama za njihovo održavanje donirati pojedincima koji izraze potrebu za njima, te ustanovama i bolnicama koje liječe i skrbe o oboljelima, rekla je Kerovec.
Osim toga, dodaje kako se u Međimurskoj županiji zainteresirani mogu javiti Knjižnici Nikola Zrinski, u kojoj se jednom tjedno okuplja grupa ‘Heklice u knjižnici’, koje su do sada već četiri doma umirovljenika iz svog okruženja opskrbile rukavićima. U knjižnici u Požegi također se održavaju Štrikeraj caféi i izrađuju rukavići te se zainteresirani s tog područja mogu pridružiti. Zainteresirani pojedinci i organizacije mogu se javiti i na mail strikeraj.cafe@centarozana.
– Naša je ideja da izgradimo mrežu koja će omogućiti da se u izradu rukavića uključe svi koji žele na lokalnoj razini te također da se svi oni koji imaju potrebu za rukavićem mogu obratiti grupama ili pojedincima u svom okruženju koji će ih onda za njih izraditi, otkrila je na kraju voditeljica Štrikeraja.